Za razvoj Hrvatske važna je decentralizacija zemlje, osiguranje dodatnih funkcija, ali i sredstava gradovima kako bi mogli odigrati svoju razvojnu ulogu. O ovoj viziji govorio je član Predsjedništva SDP-a Vojko Obersnel

Govor Vojka Obersnela:

Vizija SDP-a je da gradovi postanu nositelji ekonomskog i kulturnog razvoja, a ne taoci trome i neefikasne državne uprave u visoko centraliziranoj zemlji.

Da bi gradovi postali zamašnjaci razvoja moramo promjeniti današnje neizdrživo stanje u kojem od 100 proračunskih kuna 90 kuna ide u državni proračun, a preostalih 10 kuna dijele svi ostali: gradovi, općine i županije. Dok državni proračun iz godine u godinu i u ovo doba krize raste, naši proračuni padaju. Vlada HDZ-a hvali se da je smanjila stope poreza na dohodak. Da, ali pritom zaboravlja da je time smanjila prihode lokalnih, a ne državnog proračuna.

Država se tako ničega nije odrekla, a gradovima je izravno uzela za izgradnju novih vrtića, za besplatne produžene boravke u školama, za socijalne programe ali i sportske i kulturne aktivnosti

Želimo promjeniti i apsurdnosti podjele pojedinih nadležnosti između gradova, županija i države koje otežavaju, a ponekad i blokiraju život građana i investicije poduzetnika.

PRIMJER: Lučka uprava, državna cesta, građanima objasnite…

Gradove kao nositelje ekonomskog i kulturnog razvoja, odnosno trend “urbanizacije svijeta” ne bi smjeli ignorirati.

Stoga je presudno za razvoj Hrvatske osloboditi potencijal gradova kako bi mogli odigrati svoju razvojnu ulogu.

Ne radi se samo o razvoju gradova već i o gradovima kao centrima koji mogu oko sebe okupiti manje gradove i općine unutar mikroregija čime se postižu dodatni sinergički razvojni učinci.

Jedna od prepreka na koju nailazimo kad su u pitanju gradovi kao nositelji gospodarskog razvoja svakako je nedostatak analitičkih i statističkih podataka. Naime, gradovi dolaze do podataka o gospodarskim kretanjima na svom području jedino ukoliko naruče i plate podatke Fina-e koje potom moraju dodatno obraditi i analizirati, jer su nepotpuni, a do podataka porezne uprave o plaćeninim porezima i poreznim obveznicima praktički je nemoguće doći.

Zamislite nekog direktora koji mora donositi odluke o poslovanju poduzeća na temelju nedostatnih i nepotpunih podataka. Upravo u toj situaciji nalazimo se mi kao gradonačelnici kada donosimo odluke o laniranju proračuna, velikim investicijama, poticanju i subvencioniranju poduzetnika.

Europski i svjetski gradovi su prepoznali značaj globalne konkurentnosti, te se razvijaju i metodologije za praćenja konkurentnosti gradova. U našem  djelovanju nedostatak svih navedenih podataka i analiza katastrofalan je i govori o nesposobnosti čitavog niza institucija da obave svoju funkciju pri čemu posebno apostrofiram ulogu Državnog zavoda za statistiku, HGK i Hrvatske obrtničke komore.

Jedan od rijetkih izuzetaka su istraživanja našeg stranačkog kolege i uglednog makroekonomskog stručnjaka prof. dr. sc. Mate Crikvenca koja pokazuju značajne razlike među gradovima  temeljem indeksa ekonomske razvijenosti. Rezultati istraživanja pokazuju da jedinice lokalne samouprave mogu učiniti značajni iskorak putem otvaranja novih radnih mjesta – otvaranja novih poslovnih zona, privlačenje investitora i slično, ali i velike razlike među regijama kao rezultat potunog nedostatka regionalne politike ove Vlade.

Iznimno je bitno da se na razini grada kontinuirano prate trendovi u razvoju lokalnog gospodarstva, struktura lokalnog gospodarstva, te problemi u poduzetništvu i obrtništvu. Svojim pro-aktivnim odnosom gradovi mogu dosta učiniti na uklanjanju “prepreka” za investitore, ubrzati razne procedure donošenja potrebnih odluka o kojima ovise lokalni poduzetnici, prilagoditi svoje aktivnosti kriznom stanju u gospodarstvu, osigurati mjere za poticanje poduzetništva i poduzetničke klime i drugo. Ipak, bez adekvatne potpore države teško je očekivati značajnije pomake. Država donosi strategiju, država je tu da olakša lokalnim vlastima dolazak investitora, a ne da ga blokira. Ali treba imati strategiju. Kada imate strategiju lakše je i s provedbom. Često smo od bivšeg premijera slušali o Irskoj i o njegovim prijateljima iz Irske. Slušali jesmo, ali proveli ništa nismo.

PRIMJER IRSKA

Nažalost, hrvatski gradovi ne mogu zamjeniti gospodarsku i razvojnu ulogu države koja bitno utječe naročito na nove tkz greenfield investicije .

Kao Gradonačelnik Rijeke imam se prilike svakodnevno susresti s čitavim nizom problema koji opterećuju lokalnu gospodarsku razinu, poput svih mojih kolega. Utvrdio sam da su najveći problemi zapravo vezani za nekvalitetan rad nadležnih državnih tijela, a što bitno usporava gradske, ali i poduzetničke projekte. Smatram da su riječka iskustva mjerodavna za cijelu Hrvatsku, a problemi su: dugotrajan postupak imovinsko-pravne pripreme projekata zbog sporosti tijela državne uprave, dugotrajni stečajni postupci zbog neadekvatnih zakonskih rješenja, mukotrpni postupci zaštite kulturne baštine u sklopu novih investicija, nedostatak komunikacije s ključnim gospodarskim subjektima  u vlasništvu države, nedostatak vizije i strategije razvoja u ključnim gospodarskim granama i djelatnostima, nedostatak ciljne povezanosti s nadležnim komorama u svrhu jačanja gospodarstva, netransparentnost Ministarstva financija prilikom dodjele raznih odobrenja za zaduženje gradova.

PRIMJER

U Europi i svijetu gradovi imaju posve drugačiju gospodarsku ulogu nego u Hrvatskoj. Europa i svijet prepoznaju gradove kao nositelje gospodarskog i svekolikog razvoja, te centre financijske moći, zaposlenosti, znanja te novih tehnologija i investicija. Moderne države  su svjesne da bez odgovarajućeg razvoja gradova nema dovoljno unutarnje snage za značajniji gospodarski razvoj pa su ovlasti  gradova ponekad stvarno zapanjujuća: gradovi upravljaju lukama  i cestama na svom području, grade bolnice i znanstveno-tehnološke parkove, kreiraju velike investicijske projekte u suradnji s državom.

Često se u javnosti čuje teza da u Hrvatskoj ima previše jedinica lokalne samouprave, te s tim u vezi spominje se i hitna reforma sustava lokalne samouprave. Prema podacima Vijeća Europe, najrazvijenije europske države imaju i najveći broj jedinica lokalne samouprave.

Tako primjerice najveći broj jedinica lokalne samouprave ima Francuska i to njih 36.763 na 63 milijuna stanovnika što znači prosječno 1 721 stanovnika po JLS

Nadalje, više od 8.000 jedinica lokalne samouprave imaju: Italija, Njemačka i Španjolska

Više od 3.000 lokalnih jedinica imaju: Švicarska i Mađarska, dok Češka ima više od 6.000 lokalnih jedinica.

Više od 2.000 lokalnih jedinica imaju: Austrija, Poljska i Slovačka.

Ovi podaci govore o tome da nije toliko bitan broj jedinica lokalne samouprave već  njihova održivost i to u razvojnom, financijskom i svakom drugom pogledu.

  Bitno je istaći da podaci Vijeća Europe ukazuju i na to da se u najrazvijenijim europskim državama udio rashoda jedinica lokalne samouprave u ukupnim javnim izdacima države kreće u rasponu od 40% do više od 60%. Pritom prednjači Danska sa 63%, te Španjolska sa više od 50%, dok preko 40% udjela u javnim rashodima imaju jedinice lokalne samouprave u: Belgiji, Njemačkoj, Finskoj i Švedskoj.

Što to znači? Dok u Hrvatskoj u državni proračun od 100 poreznih kuna, ubire 90, a svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave ostaje preostalih 10 kuna za podijeliti, u Danskoj od 100 eura ubranih poreza 63 eura idu u lokalne blagajne, a središnjoj državi ostaje tek 37 eura.

U SDP-u smo postavili jasan cilj, a to je da u Hrvatskoj u idućih nekoliko godina u lokalne proračune odlazi 20%, a dugoročno do 40% udjela u ukupnim javnim izdacima. Na taj način ćemo početi  pratiti europske trendove u razvoju lokalne samouprave i omogućiti našim gradovima i općinama da imaju razvojnu funkciju za dobrobit cijele Hrvatske.

 Tijekom posljednjih 20-tak godina u raznim europskim zemljama provedene su reforme lokalne samouprave koje su dovele do teritorijalne i porezne reforme. Kada se prouče slučajevi najpoznatijih reformi, primjerice u Danskoj, Latviji i Estoniji može se doći do jednog ključnog zaključka, a to je: nemoguće je izvesti “brzopoteznu” reformu lokalne samouprave. Odnosno moguće je na brzinu samo napraviti još veće pogreške nego do sada, a to nam ne bi smio biti cilj. Također, nije moguće na temelju samo jednog ili nekoliko “tehničkih kriterija” izvršiti reformu. Stoga, treba imati razrađene kriterije održivosti, ali i mogućnosti spajanja lokalnih jedinica ukoliko se time postižu sinergički efekti.

Naglašavam da sve navedeno nije moguće postići u kratkom roku jer se svugdje radilo o višegodišnjim reformama koje su podrazumijevale visok stupanj suradnje nadležnih državnih tijela, udruga, gradova i općina, te lokalnih jedinica međusobno. PRIMJER – koliko godina

Novi ustroj  lokalnih i regionalnih samouprava, kao posljedica provedenih reformi, nema smisla ukoliko nije u funkciji daljnjeg razvoja Hrvatske.  Dakle , reforma u ovom sektoru nam je potrebna da bi Hrvatska bila jača u EU, a to može biti samo ako i jedinice lokalne i regionalne samouprave budu jače, uz veću razvojnu funkciju.

Daljnjom decentralizacijom značajno bi se poboljšala razvojna snaga gradova, a poreznom reformom osigurala bi se dodatna sredstva za decentralizirane funkcije, a posebno za školstva, zdravstvo i socijalu. To bi omogućilo osnovnu predpostavku Europske povelje o lokalnoj samoupravi da se problem rješava što bliže građanima, dakle tamo gdje i nastaje

Također, treba navesti još nekoliko neophodnih izmjena postojećih ograničenja, a posebno ističem da bi se povećanjem kvote za zaduženja i kvote za JPP značajno  povećali investicijski kapaciteti gradova, promjenama Zakona o stečaju trebalo bi ubrzati stečajne postupke i revitalizaciju nekretnina u poduzetničke svrhe, novim poreznim rješenjima trebalo bi sankcionirati vlasnike zapuštenih poljoprivrednih i građevinskih zemljišta i drugih nekretnina i svakako komunalnu naknadu zamjeniti porezom na imovinu koji mora biti prihod gradova i općina. U svakom slučaju država i gradovi moraju stvoriti partnerstvo s privatnim sektorom kako bi se ostvario novi razvojni iskorak Hrvatske.

– PARAFISKALNI NAMETI

Udruga gradova Republike Hrvatske ove je godine napravila analizu, koja se odnosi na administrativne prepreke za izravna ulaganja. Analiza dostavljena nadležnim državnim tijelima, navodi petnaest “barijera” prema ulagačima koje je potrebno hitno ukloniti ukoliko želimo znatno jači investicijski ciklus u Hrvatskoj. Najčešće spominjana barijera prema ulagačima su neriješeni imovinsko-pravni odnosi i neučinkovito upravljanje državnom imovinom. Potom, neusklđenost katastarskih i zemljišno knjižnih podataka, složeni i spori postupci u katastru i pri izvlaštenju. Ulagačima su, pokazuje analiza, nejasni postupci pribavljanja suglasnosti oko zaštite kulturnih dobara, a u priobalju je velika zapreka centralizirano upravljanje pomorskim dobrima i morskim lukama. Ne moram posebno pojašnjavati problematiku dugotrajnih sudskih postupaka.  NAVESTI NEKOLIKO RJEŠENJA

Vlada Republike Hrvatske je izravno odgovorna što Hrvatska nema značajnih investicija, a pogotovo kroz privatni sektor – to je problem našeg dugoročnog zaostajanja za europskim zemljama, te problem izlaska iz ekonomske krize i stalnog gubitka radnih mjesta.

Moramo jasno poručiti: nema izlaska iz krize i nema razvoja bez novih investicija, a na sustavu “prijateljskog investicijskog okruženja” konkretne poteze može povući samo onaj tko vodi državu. Sadašnja nesposobna i bezidejna Vlada to nije kadra. SDP je spreman za ostvarenje ovih vizija, za preuzimanje odgovornosti za razvojni zamašnjak tako potreban Hrvatskoj.

Hrvatski gradovi pokazuju da čine izuzetne stvari koje su prepoznate na europskoj i svjetskoj razini. U vrlo ograničenim zakonskim ovlastima većina hrvatskih gradova, primjenjuju vrlo inovativne modele. Primjerice Rijeka razvojem informatičke tehnologije povećava efikasnost uprave koja postaje sve dostupnija građanima, Zagreb, Ivanić grad i Rijeka su potpisnici Evropske povelje gradonačelnika o enrgetskoj učinkovitosti, Koprivnica se dokazala brzom primjenom JPP za izgradnju srednje škole itd.

U odnosu središnje vlasti i lokalne samouprave, mora se voditi računa i o posebnom odnosu prema gradovima ratnim stradalnicima u koje danas državna vlast uglavnom navraća samo na obilježavanja njegovih stradanja. Mislim prije svega na Vukovar.

Svi hrvatski gradovi imaju velike potencijale razvoja temeljene na svom položaju, tradiciji i inovativnosti. Zato te velike potencijale treba iskoristiti na dobrobit cijele Hrvatske.

Iz svega navedenog želim istaći ono najvažnije:

• nema daljnjeg razvoja Hrvatske bez daljnjeg razvoja sustava lokalne samouprave
• nema brzih reformi lokalne samouprave – postoji samo potreba za sustavnim pristupom i dijalogom
• hrvatski gradovi će uskoro postati europski gradovi – i moraju biti usklađeni s europskim sustavom u svakom pogledu – hrvatski gradovi već značajno doprinose, a mogu i više, razvojnoj funkciji Hrvatske
• neophodno je partnerstvo privatnog i javnog sektora pri čemu država treba hitno otkloniti “investicijske barijere”
• hrvatski gradovi imaju velike razvojne potencijale i naglašenu dozu inovativnosti – to je bitan faktor u daljnjem razvoju Hrvatske

Razvojna funkcija države danas ne postoji u Hrvatskoj, ali jednim dijelom hrvatski gradovi su već preuzeli  razvojnu ulogu baš zbog nedostatka vizije strategije i konkretnih mjera na državnoj razini.

SDP će kroz osmišljenu reformu omogućiti gradovima preuzimanje razvojne uloge kakva im pripada.

 

Građani od nas očekuju rješenja – SDP ih ima.

 

SDP ima znanja, SDP ima odlučnost