U raspravi o Izvješću Hrvatske narodne banke za 2007. g. u ime Kluba SDP-a govorio je Ljubo Jurčić. Zadatak Hrvatske narodne banke je održavanje stabilnosti cijena, no postavlja se pitanje je li to moguće, s obzirom na veličinu i otvorenost tržišta Hrvatske. Inflaciju u Hrvatskoj zbog povećane potražnje smo imali proteklih godina, zbog povećanja uvoza roba jer nismo imali dovoljno razvijenu proizvodnju.
Inflacija koju imamo sada je uvozna inflacija, zbog povećanja cijena energenata i hrane na svjetskom tržištu i na nju HNB nije mogla bitno utjecati. O inflaciji se u Hrvatskoj trebaju brinuti drugi čimbenici, kao što je Vlada, kroz fiskalnu politiku. Poziv premijera trgovcima da smanje marže pokazuje da u Hrvatskoj ne funkcionira tržišno natjecanje i konkurencija. Stoga je potrebno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja pridodati i propise o definiciji monopolskog položaja na tržištu i kažnjavanja zlouporabe monopolskog položaja, pa premijer neće morati moliti trgovce, nego će te stvari biti riješene kroz primjenu pozitivnih propisa. Vlada kroz propise može utjecati na stabilnost cijena, a inflacija ne bi bila problem kad bi jednakom brzinom rasle i plaće hrvatskih građana.
Drugi instrument monetarne politike, stabilnost tečaja, također pokazuje nestabilnost, jer sada 100 eura vrijedi 710 kuna, a pred godinu dana je vrijedilo 730 kuna, što loše utječe na konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Dugoročno, to znači smanjenje izvoza i može dovesti do gubitka radnih mjesta, pa je korist od toga što su građanima rate kredita s valutnom klauzulom u eurima nešto niži, mnogo manja od moguće dugoročne štete za hrvatski izvoz.
Inflacija je najsloženiji ekonomski problem i ne može se rješavati parcijalnim mjerama, nego složenim mjerama ekonomske politike. Veliki problem Hrvatske je dakako i povećanje uvoza, kao i rast domaće potrošnje na račun domaće proizvodnje. Ova razlika čini vanjski dug Hrvatske, koji u apsolutnim iznosima i dalje raste, ali pošto je zaduženost sve veća u postotku se čini da njegov rast usporava što je varka jer je zaduženost sve veća. Pošto nema dovoljnog povećanja domaće proizvodnje i izvoza, ostat će nam jedino mogućnost da vanjski dug plaćamo rasprodajom nacionalne imovine, što je za Hrvatsku iznimno štetno.
Izvješće HNB-a je vrlo kvalitetno, te može poslužiti kao pokazatelj koje sve politike, kao što su politika razvijanja konkurentnosti, poticanja izvoza, zaštite tržišnog natjecanja i sprečavanja monopolskog ponašanja, treba napraviti i primijeniti u Hrvatskoj, zaključio je Ljubo Jurčić.
Davor Bernardić pohvalio je kvalitetu Izvješća HNB-a. Ukazao je na činjenicu da osobna potrošnja u Hrvatskoj predstavlja najveći dio gospodarskog rasta, uzrokovanu dijelom i javnom ponudom dionica poduzeća kao što je Hrvatski telekom, kao i isplata duga umirovljenicima. Na osobnoj potrošnji hrvatskih građana trebalo bi poraditi, jer je ona i uzrok vanjskog duga. Hrvatska generira gospodarski rast od 3.7 posto za 2008 .g., a vanjski dug raste po stopi od 6 posto. Zadužujemo se u inozemstvu kako bi kupovali inozemnu robu, a dug raste 20 milijardi kuna godišnje. Založio se i za restriktivniju monetarnu politiku, jer ona ne može riješiti ni probleme gospodarskog rasta, ni zaduživanja, ni izvoza ni konkurentnosti, nego to mora rješavati gospodarska politika. Primjerice, u Sloveniji država pomaže slovenske izvoznike. Kod nas to nije slučaj, a gospodarsko okruženje je sve nestabilnije. Ono što si također moramo priznati, je da je građevinski sektor posljednjih godina bio jedan od glavnih generatora gospodarskog rasta, kroz investicije, što zbog ograničenja novog zakonodavnog okvira više neće biti slučaj, pa i tu možemo očekivati pad investicija.
(Petar Kurečić)
