U središnjici SDP-a Hrvatske, danas je održana javna tribina Savjeta za zaštitu okoliša i Savjeta za socijalnu politiku SDP-a Hrvatske, na temu „Utjecaj depopulacije na održivi razvoj Hrvatske“.
Uvodna izlaganja, nakon kojih je uslijedila rasprava, iznijeli su Davorko Vidović, saborski zastupnik i predsjednik Savjeta za socijalnu politiku SDP-a i dr. sc. Petar Kurečić, savjetnik Kluba zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru.
Petar Kurečić je u uvodnom izlaganju, pod nazivom “Depopulacija u Republici Hrvatskoj: Uzroci, razmjeri i perspektive” iznio osnovne uzroke prirodne (negativna razlika nataliteta i mortaliteta tj. negativan prirodni prirast, ne uključuje migracije) i ukupne depopulacije (uključuje utjecaj migracija, pozitivan ili negativan) u Hrvatskoj, ključnim problemom ocijenivši pad stope totalnog fertiliteta na samo 1.38 (1 žena u Hrvatskoj rađa 1.38 djece u prosjeku), koji je glavni uzročnik pada stope nataliteta. S izuzetkom 1996. i 1997. g., manja stopa živorođenih od stope umrlih u Hrvatskoj, predstavljala od 1990. g. Razdoblje Domovinskog rata nije znatnije utjecalo na pad nataliteta, nego pad počinje 1998. g., s 55 tisuća živorođenih u 1997. g., na samo 47 tisuća. Pad se vremenski poklapa s jačanjem tadašnje gospodarske krize i opće nesigurnosti radnih mjesta, od čega se hrvatska demografska baza ni danas nije oporavila. Recentna gospodarska kriza, generirana u Hrvatskoj, kad se poveže s učincima nadolazeće svjetske recesije, vjerojatno će utjecati negativno na natalitet, jer generira još veću nesigurnost radnih mjesta i smanjenje mogućnosti stambenog zbrinjavanja, posebice mladih parova i mladih obitelji. Moguće je da iduće godine zabilježimo i povijesni minimum nataliteta. Inače, u Hrvatskoj je od početka 2001. do kraja 2007. g. rođeno 70 077 djece manje nego što je umrlo osoba.
Razmjeri prirodne i ukupne depopulacije u Hrvatskoj sve su veći. Prirodnom depopulacijom zahvaćeno je više od tri četvrtine teritorija Hrvatske, posebice ruralni prostori, slabije razvijenosti, koji se pretvaraju u prostore sve malobrojnijeg i sve starijeg stanovništva.
U pet godina, od početka do 2003. do kraja 2007. g., 92 od 127 hrvatskih gradova (koliko ih je bilo 2007. g.) zabilježili su broj umrlih 10 i više posto veći od broja živorođenih. Treba imati na umu da gradovi pretežno zahvaćaju najveći dio urbanih prostora Hrvatske, koji su uglavnom prostori useljavanja mladog stanovništva, bez kojeg bi situacija bila i mnogo gora. U 42 hrvatska grada, broj umrlih je u istom razdoblju bio 50 i više posto veći od broja živorođenih. Općine je prirodna depopulacija zahvatila i mnogo jače nego gradove. Jedan od osnovnih razloga je kontinuitet iseljavanja stanovništva fertilne dobi iz ovih prostora. Od početka 2003. do kraja 2007. g., od 429 hrvatskih općina, u 227 općina, broj umrlih bio je čak 50 i više posto veći od broja živorođenih. U Hrvatskoj nažalost ima i općina (općina Žumberak u Zagrebačkoj županiji, općina Ribnik u Karlovačkoj županiji) gdje je broj umrlih u istom razdoblju šest puta premašio broj živorođenih! U Hrvatskoj postoji i općina Civljane u Šibensko-kninskoj županiji, u kojoj je u pet godina (2003.-2007. g.) zabilježeno samo dvoje rođene djece, a broj umrlih bio je 25! U općini Ervenik, također u Šibensko-kninskoj županiji, je u istih pet godina rođeno 14 djece, dok je broj umrlih bio čak 146. Ovakvih, najtužnijih primjera demografske pustoši u Hrvatskoj ima na desetke. Ovo su prostori demografske katastrofe, čiji se teritorijalni obuhvat širi. Postavljeno je na kraju i pitanje: što učiniti sa sve većim dijelom teritorija Hrvatske na kojem je demografska obnova očito potpuno nemoguća? Zaključak koji je postavljen je da Hrvatskoj slijedi demografski slom, koji je u velikom dijelu Hrvatske već i nastupio.
Davorko Vidović je u uvodnom izlaganju pod naslovom “Starenje stanovništva Republike Hrvatske i njegove implikacije” govorio o starenju stanovništva Hrvatske, kao drugom temeljnom demografskom procesu u Hrvatskoj, čije će implikacije zajedno s depopulacijom kumulativnim učinkom dovesti do demografskom sloma Hrvatske u budućnosti, ako se neki trendovi radikalno ne promijene. Iznio je različite aspekte procesa starenja stanovništva, povezanog sa smanjenjem broja stanovnika u Hrvatskoj, na hrvatsko gospodarstvo, na fiskalni sustav, na zdravstvo, mirovinski sustav, na unutarnje i vanjske migracije. Primjerice, u 2050. g. možemo očekivati odnos radnika i umirovljenika 1,1:1. Izdvajanja za zdravstvo morat će se povećati zbog sve starijeg stanovništva. Ustvrdio je da Republici Hrvatskoj, a posebice njenim slabije razvijenim, u pravilu ruralnim prostorima i prostorima koji su bili zahvaćeni Domovinskim ratom i okupacijom prijeti demografski slom. Uzroci sloma, koji je neminovan, ako se trend pada nataliteta i porasta mortaliteta nastavi, su dakako smanjenje broja stanovnika i ubrzano starenje stanovništva. Udio starog stanovništva u ukupnom broju postat će tolik da će broj stanovnika početi znatnije opadati. Udio radno sposobnog stanovništva će se i dalje smanjivati u odnosu na udio starog stanovništva. Demografska obnova prirodnim putem postat će potpuno nemoguća, bez značajnijeg useljavanja reproduktivno sposobnog stanovništva. Posebno je apostrofirao da za radni kontingent i demografsku obnovu Hrvatske nije jednako hoćemo li postati država u koju će se useljavati samo bogati umirovljenici iz Europe, ili reproduktivno i radno sposobno stanovništvo. Davorko Vidović iznio je podatke iz znanstvenog istraživanja hrvatskih demografa prema kojem će u Hrvatskoj 2031. g. godine živjeti 3,68 milijuna stanovnika, ako se nastave ovakvi trendovi kad su pitanju natalitet i starenje stanovništva. Hrvatska će ostati bez više od 17% stanovništva u odnosu na 2001. g., a njeno stanovništvo će biti bitno starije. Smanjit će se broj mladog i zrelog stanovništva, a povećati broj i udio starog stanovništva. Izrazito negativni trendovi kad je u pitanju stanovništvo (smanjenje broja i starenje), uz sve ostale negativne gospodarske pokazatelje u Hrvatskoj, već imaju negativne posljedice, posebice na socijalne službe, zdravstvo i mirovinski sustav. Postavio je pitanje osiguranja budućeg radnog kontingenta Hrvatske, čija popunjenost izravno utječe na mirovinski i zdravstveni sustav. Pitanje planskog useljavanja mladog i obrazovanog stanovništva nameće se kao jedno od temeljnih budućih pitanja Republike Hrvatske – zaključio je.
Nakon uvodnih izlaganja, uslijedila je jednosatna rasprava u kojoj su uvodničari odgovarali na pitanja sudionika tribine. Kroz raspravu se pokušalo iznaći prijedloge konkretnih rješenja kojim bi se smanjili učinci depopulacije i starenja stanovništva na demografsku sliku Hrvatske.
