U ime Kluba SDP-a o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini govorila je Dragica Zgrebec. Ocijenila je da Zakonu treba značajna dorada, a Klub SDP-a ga neće podržati u prvom čitanju.
Nova zakonska regulativa, prema predlagaču, treba osigurati nesmetani razvoj i približiti nas zemljama koje su razvijenije. Ciljevi su suzbijanje nelegalnog tržišta i nelojalne konkurencije te bolja opskrbljenost potrošača. Zaključila je da Zakon ostavlja ministru previše toga da uređuje, što može bitno promijeniti karakter Zakona. Osim toga npr. ispušteno je i posredovanje u trgovini, koje se ne uređuje. Ukazala je i na potrebu donošenja posebnog Zakona o tržnicama, čime bi se bolje uredio položaj malih poljoprivrednih proizvođača koji na tržnicama prodaju svoje proizvode, a ne kako je to sad uređeno, Zakonom o komunalnom gospodarstvu.
U Zakonu nema odredbi o udaljenosti velikih trgovačkih centara od naselja, a kod nas je slučaj da se oni nalaze u centrima naselja, što recimo u Sloveniji ili Austriji nije dopušteno.
Zakon doduše donosi bolje odredbe kad su u pitanju isprave o porijeklu robe i njenoj kvaliteti, a uređuje se i prekomjerni uvoz, kako bi se spriječio uvoz tzv. “bofl” robe, što je posebno prisutno u uvozu tekstila.
Radno vrijeme, kad je u pitanju javnost, u ovom Zakonu zauzima centralno mjesto. Najviše se pozornosti pridaje tzv. zabrani rada nedjeljom, koja je tradicionalni dan odmora u Hrvatskoj. No Zakon o radu propisuje 40-satni radni tjedan, slobodni dan ako radnik radi nedjeljom u tjednu, te posebno plaćanje rada nedjeljom. Stoga se pitanje rada nedjeljom moglo riješiti drugim načinima, kolektivnim ugovorima, sporazumom radnika i poslodavca itd. Radno vrijeme regulirano je Zakonom o radu, ali je kontrola slaba i u tome je problem, a za to je odgovorna izvršna vlast. Ovaj Zakon regulira radno vrijeme trgovina nedjeljom i izuzetke od zabrane, te otvara mogućnost rada nedjeljom pet mjeseci u godini. Otvara se i mogućnost povećanja broja artikala u trgovinama koje će smjeti raditi ili kupovine preko granice. Također se na neprimjeren način rješava pitanje “zviždača”, tj. onih koji će prijavljivati kršenje Zakona. To bi trebalo rješavati Zakonom o radu. Da imamo učinkovit nadzor rada, isplata plaća i slobodnih dana radnicima, moglo bi se govoriti da se problemi rješavaju, a u Hrvatskoj da se sve mora platiti po Zakonu, ni jedan posto trgovina ne bi radio nedjeljom.
Stoga je ovaj prijedlog Zakona samo loš kompromis stranaka vladajuće koalicije. Ovakve odredbe Zakona neće riješiti ni problem radnog vremena ni problem zaštite radnika o trgovini.
Ingrid Antičević-Marinović je u raspravi o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakon o trgovini ustvrdila da bi radnik trebao biti plaćen u trgovini tako da od toga može živjeti i on i njegova obitelj, da bude plaćen prekovremeni rad po Zakonu. Dobro je da je nedjelja dan odmora, ali ne shvaćamo kako netko može ovaj Zakon nazvati rješenjem koje omogućava dan odmora u tjednu, jer što je ljetnim mjesecima, kad će se nedjeljom raditi. Ako smo već katolički narod i štujemo nedjelju, po čemu je onda nedjelja u šestom mjesecu, kad su isto i blagdan Duhova i državni praznici, drugačija od nedjelje npr. u veljači? Kakvo je to sezonsko kršćanstvo? Poanta je u tome da treba biti jedan dan u tjednu slobodan i plaćen adekvatno. Rekao bi premijer Sanader ovo je čudnovati kljunaš, kojem se htjelo svakome ugoditi, ali se nije ugodilo nikome, osim onome kome se htjelo ugoditi, trgovačkim lancima, u kojima radi roblje 21. stoljeća, prvenstveno žene. Kad bi svi oni plaćali ono što trebaju i državi i radnicima, s daleko većom kupovnom moći, oni ne bi mogli opstati. Ovako i im se dalje omogućava ekstra profit na štetu radnika i države. Zašto se neisplata plaće ne tretira kao kazneno djelo? Radnici su preslabi da bi se borili za svoja prava. 5% zaposlenih ima plaću manju od 2000 kuna. 62 posto ljudi živi ispod prosjeka i teško podmiruje troškove sindikalne košarice. Do 2000. g. rad bez plaće bio je normalna stvar, a sad ponovno postaje. Radnici više nemaju pravo ni doći potužiti se na Markov trg.
Luka Denona prijedlog Zakona je ocijenio tekstom punim izuzetaka, jer ako je nedjeljom rad zabranjen, onda neka bude zabranjen rad svima, i benzinskim crpkama da ne možemo putovati, i kafićima da ne možemo popiti kavu. Upozorio je da Zakon od oznake europskog nema ničega, a izostanak stvari koje bi stvarno regulirale trgovinu pokazuje da mu je jedina svrha samo regulirati rad nedjeljom računajući na one kojima pogoduje. Oznaka PZE očito je zato što se nekome svidjela.
Tatjana Šimac-Bonačić upozorila je na činjenicu da prijedlog Zakona ne rješava adekvatno pitanje rada u turističkoj sezoni, jer se njime propisuje mogućnost rada nedjeljom samo od 1. lipnja do 1. listopada, što znači da je Vlada već unaprijed Hrvatsku osudila da bude zemlja samo ljetne sezone i ne pokušava turističku sezonu produljiti. Odredbama Zakona zadire se u prava malih poduzetnika koji žele raditi u svojim objektima i nedjeljom i noću u turističkoj sezoni.
Gordan Maras ustvrdio je da bi se ovaj Zakon trebao nazvati „Zakon o neradu nedjeljom, ali samo ponekad“. Pozdravio je određivanje uvjeta rada u trgovinama, posebno borbu protiv dampinških cijena, ali Zakon bi trebao biti itekako dorađen. Trebalo bi imati jednu ozbiljniju simulaciju što će zabrana rada nedjeljom značiti za naše građane, kakvi će biti i sociološki učinci ovoga Zakona jer su građani navikli kupovati nedjeljom, a gospodarski učinci također, jer radi se o 11 posto našeg BDP-a. Upozorio je da se neće riješiti problem rada koji se ne plaća, a donošenju ovoga Zakona najviše se raduju trgovci u susjednim državama. Neće se povećati ni plaće ljudima koje su najniže od svih sektora, a vjerojatno će dosta radnika biti otpušteno, a i dosta obrta u trgovini zatvoreno. (mr. sc. Petar Kurečić)
