Sabor raspravlja o prijedlogu Zakona o javno-privatnom partnerstvu. Stajališta Kluba SDP-a iznio je Zvonimir Mršić. Na početku je ustvrdio da želimo otkloniti dilemu kad se radi o tome da se javno-privatno partnerstvo ocjenjuje kao nešto “zamućeno” i da se koristi kako bi se izbjegli propisi. Stoga se trebamo educirati. 2006. g. se dogodio sastanak u Vladi kad je premijer Sanader govorio o javno-privatnom partnerstvu kao hrvatskom New dealu, kad su se pisale smjernice u suradnji svih relevantnih političkih stranaka, koje su zapravo jedini dokument u dva mandata HDZ-ove vlade pisan na taj način, uz konzultacije svih zainteresiranih strana. Vladajuća većina naravno pri ocjenama o javno-privatnom partnerstvu, gleda u tuđe dvorište, ali ne u svoje. Pa se govori o Varaždinskoj županiji, ali ne i o gradu Varaždinu gdje se također gradi dvorana po javno-privatnom partnerstvu. Iznio je i primjer Arene Zagreb košta 210 milijuna eura, a za to se moglo izgraditi 50 ili 60 škola, što ne znači da ne trebamo stvoriti uvjete za vrhunski sport, ali je postavio pitanje koji su nam prioriteti.
Govori nam se da je ovaj Zakon usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije, a samo osam zemalja u Europi ima smjernice za JPP. Mi ćemo biti prva zemlja koja će imati smjernice i Zakon, ali i uredbe. Zakonom bi se onda barem trebalo regulirati sve, a ne da Vlada može svojim uredbama regulirati. Uredbe se osim toga nikad nisu donosile u zakonskim rokovima. Danas postoje smjernice i uredbe. Imamo Agenciju, koja nije samostalna, a sad bi prema Zakonu trebala biti. Zakon se toliko bavi Agencijom da bi možda bilo bolje da se zove Zakon o agenciji za javno-privatno partnerstvo. Iznio je primjer poljskog zakona o JPP-u, koji mnogo bolje definira ovo područje, ali i odnos prema drugim zakonima. Ako je ovo Zakon o JPP-u, ne trebaju nam smjernice, a ako je Zakon o agenciji, onda to treba bolje definirati. Upozorio je na problem koji će se naći pred strankama zainteresiranim za JPP. Morat će tražiti nekoliko suglasnosti od Agencije, koja traži suglasnost Ministarstva financija. Rokovi nabave, izrade projekta i njegove realizacije premašivat će rokove jednog mandata vlasti. A ako se npr. škola gradi po klasičnom modelu, ne trebaju suglasnosti nego samo kapacitet zaduživanja, a upravo taj model za gradnju škola nije dobar, nego model JPP-a. Pozvao je Vladu da odredi hoće li se problematika javno-privatnog partnerstva regulirati cjelovito Zakonom ili smjernicama, a ne da bude preregulirana. Pozvao je predlagatelja Zakona, tj. Vladu, da do drugog čitanja dostavi analizu dosadašnjih rezultata primjene JPP-a. Javno-privatno partnerstvo ne treba preregulirati, niti od njega praviti nešto što nije, nego o njemu objektivno razgovarati i koristiti ga – zaključio je Mršić.
U raspravi o prijedlogu Zakona o javno-privatnom partnerstvu, zastupnici SDP-a iznijeli su različite aspekte vezane uz područje koje se pokušava urediti. Gordan Maras ustvrdio je da se ne trebamo pozivati na europsku zakonodavnu praksu kad donosimo ovaj Zakon, jer postoje smjernice Europske komisije koje kvalitetno rješavaju ovu problematiku, koja se može svesti na Zakon o javnoj nabavi i Zakon o koncesijama. Zakon o javno-privatnom partnerstvu se pozive na ove zakone. Formiranjem ove Agencije za javno-privatno partnerstvo formiraju se neki kriteriji. Iznio je primjer gradnje sportske dvorane na Lori, vrijedne 150 milijuna eura. Grad Split će morati plaćati 40-ak milijuna kuna godišnje, a to je samo polovica iznosa, za najam dvorane i već je time iskoristio limit koji mu je propisan.
Josip Leko ustvrdio je da vlada mora napokon utvrditi standarde po kojima će se raditi na izgradnji infrastrukture kao i objekata u Hrvatskoj, i da standardi trebaju biti jedinstveni. Iznio je primjer komunalnog standarda, koji je bitno različit na štetu pojedinih krajeva Hrvatske, recimo u Lici, Slavoniji i još nekim dijelovima Hrvatske ima mnogo naselja u kojima nema čak ni priključaka na električnu mrežu. Stoga, potrebno je utvrditi standarde u cijeloj Hrvatskoj. Iznio je i primjer javno-privatnog partenrstva oko Sunčanog Hvara, gdje nije bilo nikakve potrebe da se u komercijalnoj djelatnosti primjenjuje JPP. To je napravljeno iz samo Vladi poznatih razloga, a pojedinosti nikad nisu objavljene. Poslove treba raditi po međunarodnim standardima, kao što se npr. u izgradnji željezničke infrastrukture treba ustanoviti međunarodni konzorcij, s jasno utvđenim pravilima i standardima, te je nužno u tim poslovima što su naši stvarni interesi, tj. interesi Republike Hrvatske. (Petar Kurečić)
