Od novog predsjednika ili predsjednice SDP-a tražim da nakon pobjede na Konvenciji konstatira da nema poraženih. Sve su to SDP-ovi ljudi, a svi ljudi su nam potrebni, kazao je na današnjoj sjednici Glavnog odbora SDP-a saborski zastupnik Josip Leko, prisjećajući se dugogodišnjeg predsjednika SDP-a Ivice Račana.

Pročitajte što je Josip Leko rekao o političkoj ostavštini Ivice Račana.

IVICA RAČAN I SOCIJALDEMOKRACIJA

Za Glavni odbor SDP-a, Zagreb 19. svibnja 2007.

Poštovane kolegice i kolege.

Najprije dvije napomene:

I. Želim Vama članovima SDP-a i članovima Glavnog odbora suvremenicima i suradnicima Ivice Račana reći nešto o SDP-u pod njegovim rukovodstvom bez pretenzija da to bude nekakva konačna i jedina ocjena.

II. Uz sva moja nastojanja da izbjegnem subjektivnost, nisam siguran da sam to mogao savladati kod izbora činjenica i događaja o kojima želim nešto reći.

Počeo bih od izbora Ivice Račana za predsjednika CK SKH u 12. mjesecu 1989. godine. Njegov izbor bio je uvjetovan tadašnjom hrvatskom partijskom politikom označenom kao tzv. hrvatska šutnja.

Kasniji slijed događaja potvrdit će da su birali čovjeka za kojeg su zbog njegovog staloženog karaktera i političke mudrosti mogli vjerovati da će najbolje odgovoriti na nagomilane društvene tenzije i moguće sukobe u hrvatskom društvu i na opasnost velikosrpske politike Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj.

Poslije izbora Ivice Račana u Hrvatskoj prestaje tzv. hrvatska šutnja a Ivica Račan sudjeluje u svim važnijim momentima i događajima tog vremena zalažući se da se problemi, tenzije i sukobi prevladaju na demokratski način.

Pođimo redom:

1. Na 14. Kongresu SKJ Ivica Račan se suprotstavlja Miloševiću i velikosrpskoj politici zahtijevajući demokratizaciju društva i veće nacionalne slobode, a kada to ne uspijeva napušta Beograd i 14. Kongres SKJ. Odmah iza toga slijede važne političke odluke, geste i poruke kojima Ivica Račan pokazuje smjer kretanja i započinje projekt socijaldemokracije. Među tim odlukama, najvažnija odluka na kojoj Ivica insistira je uvođenje višestranačkog sustava u RH i raspisivanje višestranačkih izbora, kako bi hrvatski građani mogli na demokratski način odlučivati. Odluka o raspisivanju izbora je politički iskrena i odlučna pa je onima koji su predlagali da se višestranački izbori organiziraju na brzinu i forme radi poručio da neće sudjelovati u prevarama i obmanama poznatom izrekom “mi mislimo ozbiljno”. To pokazuje karakter i vrijednosti koje Ivica zastupa u politici i njegovu odgovornost za nacionalne interese.
2. Potvrda njegove političke i društvene odgovornosti dolazi do izražaja u pripremama za višestranačke izbore kada neke pojave koketiranja HDZ-a s ustaštvom na prvom Saboru HDZ-a sažimlje u izreku da je to “stranka opasnih namjera”, upravo zbog tog koketiranja s ustaštvom.
3. U istom periodu Ivica Račan sa svojim suradnicima i članovima Konvencije Stranke priprema prvu Konvenciju SDP-a održanu 3. studenog 1990. godine na kojoj su donesene:
   1. Politička deklaracija, koja i danas predstavlja političku legitimaciju SDP-a, a tada je bila vizija socijaldemokracije u Hrvatskoj.
   2. Također je donesena povijesna deklaracija kojom SDP “kao zakonski sljednik” SKH smatra svojom moralnom i političkom dužnošću javno se ispričati svima onima kojima je iz političkih razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem organa vlasti u poratnom vremenu i razdoblju djelovanja SK .
   3. Donesene su i neke druge deklaracije kao što je Deklaracija o nacionalnim odnosima, suradnji na ljevici itd.

Osim službenih dokumenata želim bar bez kronološkog reda navesti i druge političke inicijative, poruke i odluke koje i danas s vremenske distance dobivaju još više na značenju i govore o političkoj mudrosti Ivice Račana a koje su imale za cilj smanjiti tenzije i sukobe u hrvatskom društvu, posebno na bazi prošlih ideologija. U tom smislu navest ću samo neke:

Krajem 1989. i početkom 1990. godine, Ivica Račan kao predsjednik SKH čestita Božić svim građanima Republike Hrvatske: i onima koji slave po Julijanskom kalendaru i onima koji slave po Gregurijanskom kalendaru. Poslije toga dogovorio je s kardinalom Kuharićem održavanje svete mise u Kockici, u dvorani u kojoj je zasjedao CK SKH. To se uskoro dogodilo, Kardinal je održao svetu misu.

Navedena političke gesta imala je za cilj smanjenje tenzija u hrvatskom društvu pa je Ivica Račan nakon višestranačkih izbora svojom novom inicijativom, novoj demokratski izabranoj vlasti, predložio da on kao predsjednik SDP-a, Franjo Tuđman kao predsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske i Jovan Rašković kao predstavnik Srba u Hrvatskoj i predsjednik SDSS-a, posjete Jasenovac i Bleiburg i poklone se žrtvama te doprinesu smanjenju tenzija i sukoba u Hrvatskoj. Nažalost, ta ideja nije prošla.

Dakle, sve ovo treba uzeti u obzir, proučiti i vrednovati kao ostavštinu Ivice Račana u njegovom projektu, zajedno s Vama, njegovim suradnicima, stvaranja i izgradnje socijaldemokracije u Republici Hrvatskoj i Socijaldemokratske partije.

Taj politički projekt po ocjeni samog Ivice Račana, neka mi bude dozvoljeno to reći, nije završen dok ne postane većinska politička opcija u hrvatskom društvu.

Istodobno, Ivica Račan gradi i transformira stranku stvarajući demokratske standarde ističući vrijednosti socijaldemokracije i određujući moralne kriterije koje će SDP učiniti vrlo prepoznatljivom u političkom spektru stranaka u Republici Hrvatskoj. U stranačkoj aktivnosti Ivica zastupa iste standarde vrijednosti i moralne principe u domaćoj i međunarodnoj političkoj sceni a u korist demokratske perspektive Republike Hrvatske. Još su neki događaji, koji potvrđuju karakter Račanove politike, važni za ocjenu tog perioda.

U vrijeme unutar hrvatskih političkih prestrojavanja i preslagivanja hrvatske ljevice Ivica Račan odbija se podvrgnuti i staviti SDP pod jedan kišobran svih tzv. lijevih stranaka, tvrdeći da bi se tako administrativno spojene bavile same sobom u okviru novog socijalističkog saveza. Radio je zajedno s nama, svojim suradnicima na profiliranju SDP-a i izgradnji socijaldemokracije u hrvatskom društvu a ne na brzom osvajanje vlasti. Za taj period značajna je odluka Socijalističke internacionale da u svoje redove primi neke druge lijeve stranke a odbije primiti SDP. Na takav stav Socijalističke internacionale Ivica je odgovorio da ga ne zabrinjava ta odluka već traži da se pojača aktivnost na izgradnji socijaldemokracije u Hrvatskoj tvrdeći “kad SDP dobije političku podršku od hrvatskih građana bit će primljen u Socijalističku internacionalu bez ikakve molbe”. To se kasnije i ostvarilo.

Na inicijative o tzv. objedinjavanju lijevih stranaka, Ivica Račan i Antun Vujić kao predsjednici Socijaldemokratske partije i Socijaldemokratske stranke Hrvatske potpisuju Deklaraciju o ujedinjenju ovih socijaldemokratskih stranaka u SDP. To je bila poruka domaćoj i međunarodnoj socijaldemokratskoj javnosti o političkoj trasi SDP-a.

Krajem 90-tih godina Ivica Račan uočava negativne trendove hrvatske službene politike i istrošenost HDZ-ove vlasti te ubrzava izgradnju SDP-a i odlučuje ići na pobjedu na sljedećim izborima te 18. svibnja 1999. godine zaključuje predizborni koalicijski sporazum SDP-a i HSLS-a i potpisuje ga zajedno s Draženom Budišom. Te odluke i koalicijski sporazum nisu dovoljno vrednovane ni s nacionalnog ni s državnog, a nažalost ni sa SDP-ovog stajališta.

Ovdje valja dodati još jednu dimenziju politike SDP-a pod vodstvom Ivice Račana. To je odgovornost za hrvatske nacionalne interese. Navest ću dva važna primjera:

Ranih 90-tih godina za vrijeme Domovinskog rata Ivica Račan u oporbi prihvaća formiranje Vlade demokratskog jedinstva i aktivno sudjeluje u kreiranju te Vlade. A kao predsjednik koalicijske Vlade 2000. godine u vrlo teškim uvjetima mijenja smjer hrvatske politike duboko iskreno vjerujući da je hrvatski interes otvorenost prema svijetu i ulazak u Europsku Uniju. Takvu politiku vodi kroz cijeli mandat što je omogućilo približavanje Hrvatske Europskoj Uniji i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Gubitkom vlasti 2003. godine, Ivica Račan i SDP odbijaju neprincipijelne ponude za formiranje nove Vlade poznatom rečenicom “izbori se smiju izgubiti ali obraz ne smije”. No ne zanemaruje svoju obvezu čuvanja nacionalnih interesa te inicira osnivanje Saveza za Europu s novom vladajućom strukturom. Na čelu Nacionalnog odbora ostaje do svoje smrti.

Već sam naglasio da projekt socijaldemokracije nije završen jer nije postala većinska politička opcija u Hrvatskoj. Nažalost, Ivice Račana više nema među nama, izgubio je bitku s opakom bolešću ali je istodobno dobio bitku za životni projekt socijaldemokracije i njenih vrijednosti, za koje se zalagao zajedno s nama, njegovim suradnicima. Zato je dobio priznanje šire od nacionalnog značenja, moglo bi se reći, od cijele demokratske Hrvatske pa i Europe. Svojim radom i životnim djelom Ivica potvrđuje istinu da su poštenje, demokratske vrijednosti i interes naroda ispred pojedinca i bilo kakvog bogatstva. To obvezuje, to je prednost i snaga SDP-a. Od nas građani očekuju da uspješno nastavimo i osiguramo da nastavi živjeti djelo koje smo uspješno s Ivicom stvarali. Možemo biti ponosni što smo mu bili suradnici u tom projektu. Sačuvajmo te vrijednosti a tražimo nove putove za razvoj socijaldemokracije u Hrvatskoj. Okupljajmo ljude oko te ideje i tih vrijednosti. Još uvijek nas je malo i u stranačkom i u društvenom smislu kako bi projekt socijaldemokracije ostvarili i kako bi postao većinska opcija među građanima Hrvatske. Zbog toga od novog predsjednika ili predsjednice SDP-a, koji će biti izabran na Izbornoj konvenciji, tražim da nakon pobjede na Konvenciji konstatira da nema poraženih. Sve su to SDP-ovi ljudi, a svi ljudi su nam potrebni.