Sabor je raspravljao o Strategiji razvitka riječnog prometa u razdoblju od 2008. do 2018. g., kao dijelu strategijskog planiranja razvoja prometa u Hrvatskoj. Njome se, osim razvoja plovnih puteva, predviđa i izgradnja često spominjanog kanala Dunav – Sava.
Goran Heffer je u ime Kluba SDP-a riječni promet ocijenio najekonomičnijim i ekološkim najprihvatljivijim oblikom prometa. Cijela Europa teži prebacivanju što većeg dijela prometa na riječne tokove i kanale, a glavne europske luke povezane su preko Rajne i Dunava, te kanala s velikim dijelom Europe. Srbija stvara najveću flotu riječnog prometa na Dunavu s oko 400 brodova, a to dovoljno pokazuje značenje Dunava. Hrvatska se mora uključiti u razvitak riječnog prometa, kako bi se povećao udio riječnog prometa u ukupnom prometu u Hrvatskoj. Unutarnji plovni putevi Hrvatske integrirani su u mrežu riječnog prometa Europe, a kroz Hrvatsku prolazi nekoliko prometnih koridora. U Hrvatskoj četvrtu klasu plovnosti nažalost ima samo manji dio riječnih plovnih puteva, a plovidba pri svakom vodostaju hrvatskih plovnih puteva moguća je samo na trećini plovnih puteva. Potrebno je poboljšati sadašnje plovne puteve i razvijati njihove kapacitete. Osim toga, treba razvijati i gospodarsko zaleđe tih puteva, kao i intermodalni promet kako bi teret iz naših morskih luka kopnenim putem došao do naših riječnih luka pa nastavio put prema Europi. Ekonomska opravdanost ovakvog modela razvitka je neupitna. No ovaj dokument više bi se mogao nazvati Akcijskim planom a ne Strategijom jer nema detaljne razrade ostvarenja ciljeva niti rokova za njihovu provedbu. Zaključio je će Klub SDP-a prihvatiti ovaj dokument, bez obzira na njegove brojne nedostatke, kao inicijalni dokument kojim treba planirati razvoj riječnog prometa u desetogodišnjem razdoblju.
Ivica Pančić ukazao je na nerealnost Strategije razvoja riječnog prometa, koja se zapravo ni po čemu ne može zvati Strategijom. Ona nema jasno razrađene načine ostvarenja ciljeva, niti zacrtane rokove za izvedbe pojedinih etapa projekta. Ukazao je na ekološke opasnosti, kao i ekonomsku neisplativost kanala Dunav-Sava, koji je predviđeno graditi ovom Strategijom. Kanal predstavlja megalomanski projekt koji će ekološki ugroziti Slavoniju, a posebno šume i parkove prirode. Neusporedivo isplativije je sredstva uložiti u uređenje plovnih puteva, kao i razvitak željezničkog prometa, kojim bi se kvalitetno povezali Dunav i Jadran. Tu se posebno misli na stvarno povezivanje Vukovara i Vinkovaca te luka na Savi željeznicom, tj. promet od Luke Vukovar i kolodvora, jer već deset godina vlakovi ne prometuju do tog mjesta.
Vlatko Podnar upozorio je na veliku opasnost za šumu slavonskog hrasta lužnjaka Spačva, koju bi mogao uzrokovati kanal Dunav-Sava ako se krene u njegovu izgradnju. Šuma je to čiji ekosustav još nije ni dovoljno istražen. Smanjenje razine podzemnih voda pogubno bi utjecalo na slavonsku šumu Spačva, najveću šumu hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. I Hrvatsko šumarsko društvo upozorilo je da ćemo tek 2028. g. moći dobiti potpune podatke o režimu podzemnih voda. Kanal Dunav-Sava slijepo je crijevo jer teret, kako bi došao do Jadranskog mora, opet se mora pretovarivati. Osiguranje kvalitetnog željezničkog prijevoza od Vukovara do Rijeke bio bi pravi način za razvoj prijevoza na relaciji Dunav-Jadransko more, a dio novaca koji bi se utrošio za izgradnju tog kanala mogao bi se iskoristiti za izgradnju klastera za razvoj proizvodnje proizvoda od hrasta lužnjaka. Kanal bi ekološki ugrozio i Park prirode Lonjsko polje. Stoga je potrebno razvijati željeznički prijevoz koji bi spojio Dunav i Jadran, a ne graditi megalomanske projekte koji bi ekološki uništili naše šume.
Mirela Holy ukazala je na ekološke opasnosti izgradnje kanala Dunav-Sava, koji bi ugrozio naše šume, parkove prirode, a i ugrozio bi i biološku raznolikost Slavonije.
Davorko Vidović ukazao je da Strategija pati od brojnih nedostatka, jer nema jasno naznačena sredstva za ostvarenje ciljeva. Za kanal Dunav-Sava predlaže se 5,5 milijardi kuna, a za uređenje luka i puteva samo 1,5 milijardu, znači u kanal se daje novac kojim bi se trebala obnoviti riječna flota i urediti luke i njihovo povezivanje s ostalim načinim prijevoza, posebno ukazavši na potrebu da luka Sisak počne ponovo biti iskorištena, a ne da stoji zapuštena, kao što je to slučaj danas. (mr. sc. Petar Kurečić)
