Sabor je popodnevni dio zasjedanja započeo objedinjenom raspravom o Izvješću Vlade Republike Hrvatske vezanim za pregovore s Europskom Unijom i za zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP), koje je prijedlog SDP-a, te Prijedlogu Odluke o izmjeni Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru, što je prijedlog HDZ-a.
U ime Kluba SDP-a, u objedinjenoj raspravi govorio je predsjednik Kluba Zoran Milanović.
Na početku je ustvrdio da će odluka o odgodi biti izglasana jer za to postoji većina, to je dogovoreno. Naša inicjativa motivirana je posve drugim razlozima. Želimo da premijer izađe pred Sabor i da otvoreno razgovaramo o ovom stanju u kojem se Hrvatska našla. Od ZERP-a i načina na koji je zamišljen, kao i od završetka pregovora do jeseni 2009. g. nema ništa. Od članstva u Europskoj uniji do 2011. g. također nema ništa.
Čuli smo od premijera puno reminiscencija iz 90-ih godina, ali je molio da se ne vraćamo u prošlost, pa to nećemo raditi. Ima sasvim dovoljno i za raspravu o događajima nakon 2004. g.
Ovo je problem državništva. Ovo je stvar dvojne neiskrenosti. Bili su neiskreni prema Europskoj uniji, jer su ovdje pale riječi teške o Europskoj uniji. 2004. g. donijeta je odluka da se ZERP u određenom segmentu ne primjenjuje. Sljedeći dan državni tajnik je uz suglasnost premijera potpisao neke stvari u Bruxellesu. To je bila osnova za početak pregovora Hrvatske i Europske unije. To tada nismo znali. Koliko je to dugo znao premijer? Koliko je dugo oklijevao to reći nama? Drugi aspekt neiskrenosti je koliko to spreman reći građanima.
Mi Hrvati jedini smo maritiman slavenski narod, ne sasvim, ali jesmo. Vezani smo uz more, naši pra-pra-pradjedovi vezani su uz more. Što imamo danas od toga? Nemamo ni jedno ni drugo, ni ZERP ni EU. Što je zapravo ZERP? Zaštita od prekomjernog izlova u Jadranu, da talijsnki brodovi u Jadranu stanu i ne idu preko te crte, a ako idu, da onda idu uz naše dopuštenje i plate za ribu koju su ulovili.
Što je u tome zadatak državnika? Da nešto napravi, a kad napravi preuzme odgovornost za tu odluku. Pokojni premijer Ivica Račan preuzeo je odgovornost za paraf u sporazumu Račan-Drnovšek, i do danas se vode rasprave je li to bilo pametno. Ali je preuzeo odgovornost.
Zadatak državnika je da se neke stvari kažu, a ja od premijera očekujem da izađe i kaže otvoreno neke stvari. A to je da nemamo ništa. Imamo pregovore koji će se otegnuti do kraja 2009. g. i možda članstvo Hrvatske u EU 2011. g.
No, ZERP-a, na način na koji smo ga proglasili i kako smo ga prezentirali javnosti više biti neće. Stupit će na snagu ribolovni režim koji se provodi u EU, koji je vrlo strog i uz kontrolu i po prvi put će ograničiti one koji love.
Je li ova suspenzija nešto što ne možemo promijeniti? Je li nam trebalo da nam dolazi Ollie Rehn i govori stvari za koje znamo da ih premijer zna mjesecima? Da dođe do odgode? Hrvatska je ionako dobila niz mjerila koje ne bi dobila da se posao u pregovorima radio kako treba cijelo vrijeme.
Kolegica Pusić kaže da ćemo amandmanom protegnuti da ZERP vrijedi i za naše ribare, ali ja to ne smatram postignućem, pa to su trebali imati i prije.
Ali je li nas premijer o svemu obavještavao? Je li znao više nego što je govorio? Sabor je došao zadnji na red, te treba biti medij za otvoreni razgovor. Barem ga mi tako vidimo. Od toga ne treba bježati, jer Sabor je mjesto za ovu vrstu razgovora.
Slušajući predsjednika HSS-a Friščića, mogu zaključiti da se zalaže za iste ciljeve kao i prije. No ima li ta Vlada, koje je HSS dio, nakon ovoga kohezivno tkivo? Kad postoje razlike u temeljnim političkim i državnim pitanjima.
Mi ne želimo rušiti ovu Vladu, nije riječ o rušenju. Riječ građenje treba biti u fokusu. Ima li ovakva Vlada snage reći hrvatskoj javnosti da je ZERP nešto što smo u jednom trenutku željeli i čime smo htjeli zaštititi more, ali kad uđemo u EU u našem prostoru ZERP-a lovit će uz maksimalni režim zaštite prema kvotama sve članice EU. Je li boli da se to kaže, da je to šteta za Hrvatsku?
Izabiremo između dva cilja i moramo izabrati onaj važniji. SDP je stranka kojoj je Europa uvijek bila i bit će na srcu i u praksi i za taj cilj ćemo se zalagati, koliko god možemo kao opozicija u parlamentu, u javnosti i preko naših partnera u Europi. Ako trebamo birati između dva cilja, izabrat ćemo onaj važniji, a to je Europa.
No, možemo li podržati ovakvu odluku koja se predlaže, kad ju ne mogu podržati partneri iz Vlade, kad dogovora nema o temeljnom političkom pitanju ove zemlje?! Hoćemo li pružiti potporu ovoj odluci? To će jako ovisiti o tome da li će cijela vladajuća koalicija pokazati jedinstvo u ovom pitanju, a koliko mi vidimo, tog jedinstva nema. I zato ćemo pričekati i vidjeti hoćemo li podržati ovu odluku – zaključio je predsjednik Milanović.
