Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2009. godinu.
U ime Kluba SDP-a govorio je predsjednik Zoran Milanović. Ustvrdio je da osjeća poštovanje prema članovima vlade koji će braniti prijedlog rebalansa proračuna, a posebno ministru financija, jer na svoja pleća uzima veliku, ali tuđu odgovornost. Jer premijera u Saboru nema. A važnijeg dokumenta u Hrvatskoj od ovoga nema. Premijer se nalazi na sastanku radne skupine za NATO. Tamo se razgovara tko će gdje sjediti i koja će himna prije svirati na predstojećem summitu NATO-a. Znamo da premijer ne može uvijek biti u Saboru. Devedeset posto vremena ima drugih poslova i to je normalno. Pa ni ja nisam uvijek u Saboru. Ali ovo što radi premijer je treći posao u ovom trenutku. Toga naprosto nema ni u jednom parlamentu u Europi, da premijer ne brani proračun – ustvrdio je Milanović.
Kad je u pitanju prijedlog rebalansa proračuna, od čega uopće početi? Naročito je zanimljiva ministrova izjava da će kreditni rejting Hrvatske porasti, ako poraste stambena šrednja. To bi valjda značilo da će biti više stambenih kredita. Pošto se banke onda neće toliko zaduživati. Ali neke države koje vode stabilniju financijsku politiku imaju veće deficite. No, kamate na kredite ne rastu. No činjenica je da je Hrvatska potpuno zadužena i da nema prebijenog eura. Ne može ni pomoći iz proračuna da ljudima krediti ne rastu, da im kamate ne rastu. Dok građani vraćaju svoje kredite, banke bi se trebale suzdržati od toga da im povisuju kamate. Dok god stotitne tisuća ljudi plaćaju svoje kredite uredno, banke ih ne trebaju diraju. Ne trebaju im dirati kamate.
Mi bismo doduše trebali biti sretni da se sada ne diraju poticaji, jer ovo je borba za radna mjesta u javnom sektoru, njih treba očuvati. Ali ona ne stvaraju novo bogatstvo. Bogatstvo se ne stvara u javnim službama, nego u privatnom sektoru, kroz poticaje privatnom sektoru. Tu skromnu razinu sada nismo povećali. No, svakome je valjda jasno da je temeljni problem Hrvatske stravična centraliziranost i prevelika zaduženost. I to svatko u Hrvatskoj zna. Država je uzela novac od banaka koje ga sada nemaju. Zašto ga je uzela? Jer je potpuno zadužena. I sada banke moraju ići u zaduživanje u inozemstvu, koje je skupo, a kamate na kredite rastu. Koliko smo puta dosad govorili da Hrvatsku treba decentralizirati? To ovim rebalansom ne možemo. No ako Hrvatsku decentraliziramo, imat ćemo veću odgovornost, ali i mnogo veće mogućnosti ljudi koji žive u svojim regijama. Ovako centralizirana država će uvijek biti preskupa. I potpuno neefikasna.
Kad se govori o novim porezima, ne radi se o porezima koji će dovesti do zatvaranja radnih mjesta, nego o porezima na imovinu, enormnu imovinu. U posljednjoj izbornoj kampanji, kad se govorilo o našem prijedlogu poreza na kapitalnu dobit, pokušalo ga se prikazati kao porez na zemlju i kuće, a nije se uopće radilo o tome, nego o oporezivanju svih onih koji zarađuju golemi novac od imovine, na koji ne plaćaju porez. U SAD-u i Velikoj Britaniji porez na kapitalnu dobit je normalna činjenica.
Ovim rebalansom ostaje se na istoj razini poticaja za realni sektor, koji stvara bogatstvo. Umjesto da povećavamo poticaje, mi poručujemo: Kupujmo Hrvatsko! No trebamo biti svjesni i zova protekcionizma. Moramo znati što je svjetska trgovina. Kad premijeri i ministri govore tako, moraju znati što znači i što donosi protekcionizam. Moramo biti svjesni što znači ako svi počnu govoriti tako, pa ćemo primjerice slušati: Kupujmo njemačko. Ljetujmo u Bavarskoj. I ja bi rado kupio hrvatski auto, cipele i namještaj. Da bismo kupovali sve hrvatsko, moramo proizvoditi hrvatsko. Moramo biti jako svjesni da smo mala zemlja, ovisna o robnoj razmjeni i o turizmu koji većinom čine inozemni gosti.
Zato, pozabavimo se javnim sektorom, i ograničimo plaće u javnom sektoru. Ali u privatnom sektoru, neka poslodavci plate svoje managere koliko žele, dok god plaćaju porez i pristojno i redovno plaćaju svoje radnike. Ovo su teški trenuci i populističke najave su nepotrebne.
Ne želim raspravljati o bivšim vladama niti prošlosti. Neću se vraćati na Tita, Mošu Pijadu i Ivu Lolu Ribara. Imamo sasvim dovoljno materijala za raspravu iz posljednjih par mjeseci. Od jesenas SDP govori neprekidno da će proračunski prihodi biti neodrživi. Mi ni na proračun nismo davali nijedan amandman, jer smo znali da je potpuno neodrživ i da ne može odgovoriti ni na jedan izazov. Stoga nećemo podržati rebalans proračuna, jer je jednako slab i nedostatan, kao što je i proračun. U njemu ne vidimo odgovore na krizu, ne vidimo odgovore na izazove. Žao nam je što premijer nije ovdje. Protokolarne obveze su očito važnije od rebalansa proračuna. A što se proračuna tiče, postoji jedna latinska poslovica, koja u prijevodu glasi: Što ne valja od početka, ne može se ni popraviti, zaključio je Milanović. (Petar Kurečić)