Sabor je raspravio i prijedlog Rudarskog zakona. U ime Kluba SDP-a govorio je Zdenko Franić.
Prema Ustavu, članak 32., prirodna bogatstva od posebna značenje za Republiku Hrvatsku u vlasništvu su RH i imaju posebnu zaštitu. Rudno blago ima takvu zaštitu i u vlasništvu je RH. Rudarstvo je specifična djelatnost i ima dodirne točke s mnogim djelatnostima, a zbog neusklađenosti zakona i propisa često dolazi do prijepora, a rudna ležišta se ne ucrtavaju na prostorne planove zbog neistraženosti, a prostorni planovi ne mijenjaju se svakodnevno. Negdje u prostorne planove nisu ucrtana ni postojeća eksploatacijska polja za koja postoje zakonska rješenja, a izbrisana su voljom lokalnih moćnika iz pojedinih jedinica lokalne samouprave, što pogoduje korupciji, pa i onoj političkoj. Postavio je pitanje je li Institut za urbanizam uništen u pretvorbi i privatizaciji kako bi građevinska i ostala mafija mogla nesmetano uništavati prostor. Država je sama omogućavala uništavanje prostora, npr. poticanjem nelegalne eksploatacije šljunka uz trase cesta i autocesta, koje nakon završetka izgradnje nisu sanirane. Rudarstvo je djelatnost vrlo važna za Republiku Hrvatsku, njime se bavi preko 350 tvrtki sa više od 10 tisuća stanovnika, a najveći udio zauzimaju građevinski materijali. Upravo su te mineralne sirovine najvažnije, za građevinske radove ali i za industrijsku proizvodnju, a spadaju među neobnovljive prirodne resurse, pa je nužno osigurati racionalno gospodarenje. Eksploatacija često ima poguban utjecaj na krajobraz.
Ukazao je na nelogičnost nekih članaka Zakona. No Zakon bi trebao učiniti značajan iskorak prema zaštiti mineralnih sirovina, koje je potrebno zaštititi i dovesti na barem onu razinu zaštite koju imaju ostala prirodna dobra u Hrvatskoj. U izradi konačnog prijedloga Zakona, treba konzultirati struku. (Petar Kurečić)