“Naše glavne vrijednosti su tradicionalne: pravda, jednakost i sloboda. I solidarnost. Znam da ovo zvuči kao prvomajska parola, ali takvo što ćete čuti na svakoj konvenciji bilo koje zapadnoeuropske socijaldemokratske stranke. Dakle, suvremena socijaldemokracija ne zalaže se za to da svi nosimo ista odijela i da vozimo iste aute, nego za to da svi imamo šansu, da naši potencijali budu što bolje realizirani. Kad je, pak, riječ o specifično hrvatskom društvu te su vrijednosti još i otvorenost i uključenost.

Na webu SDP-a prenosimo dijelove intervjua.

Mi želimo otvoreno društvo s puno prostora za dijalog između različitih društvenih skupina. Naše je društvo, nažalost, i dalje relativno sklerotično i zakrčeno. Dijalog je idalje iznimka više nego pravilo. Ja znam što je ljevica i ne pada mi na pamet izdati njene ideale. Specifični, unutarnji element hrvatske ljevice, koji nije tipičan za zapadnoeuropske socijaldemokratske stranke, jest autohtoni antifašizam. Taj element vrijedi za sve hrvatske građane. Dakle, želimo otvoreno društvo u kojem će dijalog biti pravilo, a ne iznimka. Relativizacija ne znači negaciju. Želimo da se svatko u Hrvatskoj, neovisno o porijeklu, osjeća dobro i sigurno, i da može ostati što jest, ali da se istodobno osjeća punopravnim hrvatskim građaninom.” U intervjuu kojega objavljuje Jutarnji list, predsjednik SDP-a Zoran Milanović opširno i detaljno pojašnjava vrijednosti na kojima temeljimo socijaldemokratske razvojne politike.

Obrazovna i zdravstvena politika u središtu

“Osjećaj nepravde postoji i raširen je, i to s razlogom. Koncept privatizacije bio je nepravedan i temeljio se na spletkama i pljački, stoga se i politika doživljava kao spletka i pljačka. Politika je tako bila izgubila i ono malo vjerodostojnosti što ju je možda i imala. Usto vlada i osjećaj nesigurnosti kojeg bi, istine radi, bilo i bez privatizacijske pljačke jer su u posljednjih desetak godina zavladali novi globalni odnosi, na koje mnogi naši građani nisu mogli biti spremni. Globalizacija jest utrka u kojoj slabi padaju i potpuno gube, ako ne postoje korektivni instrumenti države i društva. Država, po mome shvaćanju, među ostalim postoji i zato da slabijima pomogne i da uspostavi određene kohezivne elemente. Kad je o državnim instrumentima riječ mislim prije svega na obrazovnu i zdravstvenu politiku. Onaj tko nije obrazovan može obavljati samo slabije plaćene poslove. Država mora omogućiti onima koji dolaze iz siromašnijih društvenih slojeva pristup kvalitetnom obrazovanju, dakle višim segmentima tržišta rada. Isto načelo vrijedi i u zdravstvu. Jako je dobro što mali dio hrvatskih građana sada može plaćati privatno zdravstveno osiguranje, ali visoka razina zdravstvenog osiguranja mora biti dostupna baš svima, i to besplatno za one koji su bolesni.” (…)

“Naši su ljudi navikli da državno zdravstvo bude besplatno i svima dostupno. To je dio kulture hrvatskog društva. Poanta je u tome da se sadašnjim novcem za zdravstvo raspolaže puno efikasnije. Zdravstvena reforma koja bi reducirala prava građana ne dolazi u obzir.”

Novo lice politike

“Mi smo velika politička stranka. Vjerujemo da možemo pokazati da se političari na izborima ne natječu zato da bi se osobno okoristili, nego uistinu zbog općeg dobra. Osobni primjer je ključna stvar. To je novo lice politike o kojem govorimo. (…)

Organizirani kriminal je izazov i protiv njega ćemo se boriti. Svim sredstvima. Takozvani ulični kriminal jednako je opasan, jer on utječe na sigurnost, razara zajednicu. Borba protiv svakog kriminala počinje u obitelji, u školi. U jakoj zajednici. A organizirani kriminal postaje najveća opasnost kada penetrira u političke vrhove. Slično vrijedi i za korupciju. Nedopustiva je na svakoj razini, a najopasnija na visokoj. Zato je strašno važna vjerodostojnost u politici. Samo se vjerodostojnom i dosljednom vlašću i njezinim ljudima možete suprotstavljati korupciji. Ostalo su predizborne priče. (…)

Izmjenom Ustava ka sankcioniranju privatizacijskih nepravdi

“Nalaz revizije privatizacije je poznat. Inicijativa SDP-a o ustavnim izmjenama koje bi omogućile da određena kaznena djela iz privatizacije ne uđu u zastaru također je poznata. Mislim da je naš stav jasan. Nikada se nećemo poput premijera Sanadera postavljati kao fiktivni sponzori velikih pravosudnih i policijskih akcija s kojima operativno politika nema i ne smije imati ništa. Poruka koju Sanader na taj način šalje je loša. Pa donekle i pogubna. Ona otprilike glasi: odvjetništvo i policija djeluju kada ja podignem prst. A što je kad prst ostane spušten?

Deficit kao element razvoja

“Nije točno da SDP kani provoditi politiku zaduživanja. Naprotiv. Mi međutim razumnom držimo politiku preciznog upravljanja proračunskim deficitom, što jest jedna vrsta duga, ali nema veze s novim zaduživanjima o kojima vi govorite. Gledajte, ja razumijem da nekome imponira kada u Economistu ili Financial Timesu pročita kako je idealno da proračun nije ni u kakvom deficitu. Ali to naprosto za Hrvatsku još nije ni realno ni potrebno. Između mađarskog scenarija u kojem je proračunski deficit bio blizu 10 posto društvenog proizvoda i onoga o čemu mi govorimo, ocean je razlika.” (…)

“Proračunski deficit trošit ćemo na strukturne reforme i regionalnu infrastrukturu, kako je to opisano u našoj gospodarskoj strategiji. Na poljoprivredu u početku, a kasnije i uz potporu Europske Unije. Nadalje, na restrukturiranje brodogradnje, kako bi njezin konačni proizvod imao višu dodanu vrijednost. Zašto iz naših brodogradilišta ne bi izlazili cruiseri vrijedni 450 milijuna dolara? Deficit bi se odnosio i na smanjivanje nejednakosti u regionalnom razvoju. Ova je zemlja premala da bi si dopustila tako goleme regionalne razlike kakve postoje između razvijenog Zagreba i sve zapuštenije Slavonije.

Premda neke međunarodne studije, poput poznatog izvještaja Svjetske banke, zaključuju da u Hrvatskoj ne postoje masovne i drastične socijalne razlike. Naš je cilj puno viša razina gospodarske i društvene kohezije. Preraspodjela u ovom slučaju naravno ne znači otimačinu od onih koji imaju.” (…)