Potpisivanjem ovoga Sporazuma Republika Hrvatska se obvezala implementirati u svoje zakonodavstvo uredbe i direktive koje su obuhvaćene tim sporazumom.
Međutim, taj sporazum nije jedini dokument koji nas obvezuje na sve promjene koje trebamo uvesti u naše zakonodavstvo u području zračnog prometa.
Između ostalog, za Republiku Hrvatsku je još u ožujku stupila na snagu takozvana Montrealska Konvencija koja je zapravo osuvremenjena Varšavska Konvencija.
Montrealska Konvencija se odnosi na komercijalni međunarodni zračni prijevoz i najveće promjene koje ona uvodi su u području sustava odgovornosti koji ide u korist putnicima tj. korisnicima zračnog prometa.
Tako se npr. Konvencija vodi načelom neograničene odgovornosti zračnog prijevoznika, uvodi dvostupanjski sustav odgovornosti, mogućnost oslobađanja od te odgovornosti je vrlo ograničena, govori također o modernizaciji prijevozničke dokumentacije i sl.
Spomenuti dokumenti su pozitivne promjene u našem zakonodavstvu.
Promjenama ovog zakona podiže se razina prava putnika i neograničena odgovornost se stavlja na zračnog prijevoznika što putnika u zračnom prometu čini sigurnijim i zbrinutijim u slučaju nekih nepogodnih situacija na ovom području.
Pohvalno je da su ove promjene senzibilizirane za probleme osoba s invaliditetom, iako je praksa recimo u Zagrebačkoj zračnoj luci izuzetno dobra, kako sam saznao bolja nego u većini europskih zemalja, gdje je osoblje koje pomaže osobama s invaliditetom pri ulasku i izlasku iz zrakoplova i educirano i senzibilizirano za osobe s invaliditetom što olakšava ukrcaj i iskraj, a time i putovanje čini ugodnijim.
S tim u vezi možda bih samo upozorio na članak 31e u kojem se navode iznimke zbog kojih organizator putovanja odnosno prijevoznik može uskratiti osobi sa invaliditetom prijevoz i za to se navode razlozi odnosno neki potpisani međunarodni propisi i ugovori koji se odnose na sigurnost.
Bilo bi lijepo vidjeti u zakonu da su navedeni ti isti ugovori koje je Hrvatska potpisala, kada ih je potpisala i gdje se ti isti ugovori mogu pročitati odnosno članci koji pobliže reguliraju tu tematiku, ali ne na kraju zakona nego u samome navedenom članku zakona.
Ovdje imamo jednu zamjerku pa evo odmah ukazujemo na to da se termin „posebne potrebe“ izbaci iz ovog prijedloga zakona i da se zamjeni terminom „u skladu s njihovim potrebama“ kao i na termin „mentalna invalidnost“ za koji iskreno ne znam odakle ste ga izvukli jer je uvriježeni termin „osobe s intelektualnim oštećenjima“.
Sve ove promjene predviđene su „Nacionalnim programom za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj Uniji za 2008.“ I stoga su same po sebi razumljive.
Ono što je nerazumljivo je to zašto se s ovim usklađivanjem nije išlo u prvom tromjesečju ove godine, prije nego je Montrealska Konvencija stupila na snagu.
Zašto jednostavno Republika Hrvatska nije pripremljena dočekala taj trenutak?
Ali, to ni ne čudi jer ova Vlada nikada nije išla ukorak s promjenama i modernizacijom, kako željeznica, tako ni zračnog prometa…..
Nedavno smo u medijima mogli čitati zanimljive novosti baš iz ovog područja.
Premda se očekivalo kako će se nakon potpisivanja ugovora između američkog zračnog prijevoznika United Airlinesa i hrvatskog Croatia Airlinesa u lipnju 2007. uspostaviti zajednički „code share“ letovi između Republike Hrvatske i SAD-a, to se neće dogoditi.
Razlozi zbog kojih se to neće dogoditi su negativne ocjene koje je američka savezna uprava za zračni promet dala hrvatskoj upravi za zračni promet nakon provedenog nadzora koji američke zračne vlasti čine uvijek prije sklapanja takvih poslova.
Američke zračne vlasti smatraju kako u hrvatskoj upravi za zračni promet,među ostalim:
– nema dovoljno kvalificiranih ljudi da obavljaju povjerene poslove
– sustav nadzora i certificiranja pilota i zrakoplova u Hrvatskoj je vrlo slab
Zapravo, potvrdilo se ono što je već godinama javna tajna u Upravi zračnog prometa.
Dovoljno govori podatak da tamo radi premalo službenika-svega tridesetak koji nemaju nikakvo operativno iskustvo iz zrakoplovstva!!
Kad je sezona letenja-od proljeća do jeseni- veliki broj vlasnika manjih zrakoplova mjesecima čeka na tehnički pregled i produljenje registracije što je nedopustivo.
Najviše štete od ovakvog neprofesionalnog pristupa zračnom prometu od strane Vlade i nadležnog ministarstva imao je naš najveći zračni prijevoznik- Croatia Airlines!!!
Croatia Airlines prošao je strogu kontrolu i nadzor od strane američkih zračnih vlasti, ali je zbog negativne ocjene dane Upravi zračnog prometa propao posao koji bi Republici Hrvatskoj i te kako donio koristi.To je još jedan primjer kako vješto ova Vlada upravlja našom državom- upropaštava i te kako vrijedne poslove našoj nacionalnoj zračnoj kompaniji. Međutim, kaosu u ovom području ni tu nije kraj.
Još prošle godine s radom je trebala započeti Agencija za civilno zrakoplovstvo koja bi kontrolirala certifikate, operativne licencije i primjenu međunarodnih standarda za zračni promet. Naravno da se to nije dogodilo u zadanom roku jer zašto Vlada prilagođava rokove kako njoj odgovara, a ne kako nalažu domaći i međunarodni dokumenti.
Tek nakon spomenutog negativnog izvješća američkih zračnih vlasti, Vlada je u petak, 18. travnja, dakle tek prije mjesec dana, imenovala čelne ljude i članove vijeća agencije iako su sredstva za rad agencije u iznosu od 3 milijuna kuna za to bila osigurana u proračunu za prošlu godinu. Mišljenja smo da je ovakvo zakašnjelo, usporeno i neprofesionalno upravljanje ove Vlade opetovano šteti ovoj državi, njenim građanima, ali i ugledu koji imamo u međunarodnim krugovima. Pa zar se uvijek sve mora raditi nakon zakonskog roka? Zakone koje sami donosimo ne poštujemo..pa kako onda od građana očekivati da poštuje načela pravne države?
Vrijeme je da se malo gleda unaprijed, da se rade planovi i strategije koji nisu sami sebi svrha već koji će se provoditi u zadanima rokovima kako do ovakvih blamaža u međunarodnim krugovima ne bi više dolazilo.