Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, kojim Hrvatska potvrđuje prihvaćanje prava i obveza iz ovog osnivačkog dokumenta Sjevernoatlantskog saveza, NATO-a. Potvrđivanjem Sjevernoatlantskog ugovora u Hrvatskom saboru, dovršava se postupak hrvatskog ulaska u NATO. Proces potvrđivanja Pristupnog protokola Hrvatske u NATO, kojeg su potvrdili parlamenti sadašnjih članica NATO-a, dovršen je ranije.
U ime Kluba SDP-a, o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora govorio je predsjednik Zoran Milanović.
Ocijenio je da je ulazak u NATO, barem sudeći prema govoru premijera, vrlo ozbiljan i važan događaj u novijoj hrvatskoj povijesti. Stoga taj događaj ne smijemo pretvoriti u proceduralnu lakrdiju.
Premijer doduše nije našao vremena čak ni da nazoči ovoj kratkoj i svečanoj proceduri potvrđivanja Sjevernoatlantskog ugovora. Da ne bi bilo dileme, Klub SDP-a će glasati za potvrđivanje Ugovora, sukladno svemu onome što smo uvijek radili. No, premijer nam nije pročitao sve one koje treba navesti kao zaslužne za ulazak Hrvatske u NATO. Naveo je branitelje i Hrvatsku vojsku, kao i predsjednika Tuđmana, ali je propustio spomenuti mnogo toga. Ja bih tu skromno dodao da su se neke stvari vezane uz ulazak Hrvatske u NATO događale i u prvim godinama ovog desetljeća. Hrvatska je 2000. g. primljena u Partnerstvo za mir, a 2002. g. u Akcijski plan za članstvo NATO-a. Hrvatska vojska je odlukom ovog Sabora na prijedlog tadašnje Vlade u ožujku 2003. g. otišla u mirovnu misiju u Afganistan. To sve se događalo u tri navedene godine, a to su važni neizostavni koraci za državu i to se ne smije zaboraviti. I otada je prošlo punih šest godina i tek sada ulazimo u članstvo NATO-a, nakon punih šest godina, podsjetio je Milanović.
Iz riječi predsjednika HDZ-a, zaključujem da se radi o najvažnijoj odluci za Hrvatsku nakon hrvatskog ulaska u UN, a prije hrvatskog ulaska u članstvo u Europskoj uniji. I za takvu odluku Vlada predlaže da se donese običnom većinom, za što su dovoljni glasovi samo 39 zastupnika! Postavljamo stoga pitanje, hoćemo li od hrvatskog Ustava raditi lakrdiju, ili ćemo ozbiljne odluke donositi na ozbiljan način? Podsjećam da smo u ljeto prošle godine donijeli Ugovor o statusu snaga SAD-a u Hrvatskoj, i tada smo imali ozbiljne prijepore. I tada je Odbor za Ustav Hrvatskog sabora, na prijedlog SDP-a, primijenio stav da se taj Ugovor donese dvotrećinskom većinom. I sad imamo jednu fenomenalnu situaciju. Odluku o članstvu u vojno-političkom savezu donosimo običnom većinom, a odluke koje su posljedice tog članstva donosimo običnom većinom. Postavio je pitanje koliko je zastupnika uopće pročitalo taj Washingtonski sporazum, potpisan 1949. g. Mi ovdje usvajamo verziju iz 1951. g., izmijenjenu prilikom ulaska Grčke i Turske u članstvo NATO-a. U tekstu nema nijednog spomena riječi NATO ni savez, te on predstavlja pravno-politčki okvir star 60 godina, kao okvir za nastanak ove organizacije koja je rasla desetljećima. I to predstavlja jedinstven slučaj i presedan među međunarodnim organizacijama.
Tvrditi sada da Hrvatska ne prenosi ne samo svoje ustavne ovlasti, nego i svoju sudbinu na savez može samo slijepa politika. Je li to ignorancija? Ili možda strah da Klub SDP-a neće glasati za Zakon o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora? Ne mjerite nas vašim mjerama, poručio je vladajućima.
Podsjetio je da je jednak slučaj bio kod podrške referendumu za NATO, kojim SDP nije htio otežati ulazak Hrvatske u NATO, nego smo htjeli da građani sami donesu odluku koja će vezati hrvatske ljude generacijama. I koliko god se nekom činilo da je ovo samo proceduralno pitanje, ovo je fundamentalno političko pitanje. I postavlja se zaista pitanje hoćemo li od ove institucije, od vrhovnog predstavničkog i zakonodavnog tijela činiti lakrdiju?
Ulaskom u NATO hrvatska mijenja kurs svoje povijesti, donosi važne političke odluke, a odluku o svom angažmanu u NATO-u, prema Sporazumu, može donositi naknadno. Ali hoćemo li zaista već unaprijed licitirati s našim angažmanom u NATO-u? To bi bila neiskrena odluka i plod neiskrene politike. Mi ovdje donosimo odluku po kojoj će možda naši vojnici ići u rat negdje izvan Hrvatske, te takvu odluku ne možemo donijeti olako.
Zaključio je da je NATO jedini veliki savez u povijesti koji nije potvrdio onu tezu da savezi umiru kada pobijede. Osim toga, to je jedini vojno-politički savez koji se nikad nije borio zbog onoga zbog čega je izvorno osnovan. I to potvrđuje njegovu vrijednost. Dobro je da Hrvatska ulazi u taj savez i da će sudjelovati u njegovu radu i odlukama. A odluku o ulasku Hrvatske u NATO potrebno je donijeti na ozbiljan način, dvotrećinskom većinom svih zastupnika Hrvatskog sabora, zaključio je Milanović.(Petar Kurečić)
