Hrvatski sabor je raspravio konačni Prijedlog zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
Prijedlog zakona uređuje osiguravanje i unapređivanje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju postupcima inicijalne akreditacije, reakreditacije, tematskoga vrednovanja i vanjske neovisne periodične prosudbe unutarnjega sustava osiguravanja kvalitete (audit); status, djelatnost i ustrojstvo Agencije za znanost i visoko obrazovanje kao javne ustanove u Republici Hrvatskoj koja brine o osiguravanju i unapređivanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, te uloga ostalih tijela koja brinu o osiguravanju i unapređivanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
U ime Kluba SDP-a govorio je Gvozden Flego. Ocijenio je da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje definirana kao neovisno stručno tijelo, koje vrši vanjsko vrednovanje u znanosti i visokom obrazovanju, te tako provjerava kvalitetu u znanosti i visokom obrazovanju. Agencija jamči da su ispunjene sve pretpostavke da kvaliteta bude ispunjena. Osiguranje kvalitete visokog obrazovanja i znanosti glavna je poluga napretka visokog obrazovanja, znanosti, ali i gospodarstva i cijelog društva. Zakonske ingerencije ovog tijela mi u Klubu SDP-a podupiremo, ustvrdio je Flego.
Akreditacija programa u znanosti i visokom obrazovanju odnosi se na program koji je dobio dopusnicu i po njemu se može raditi. A sad se ovaj termin daje postupku za dobivanje dopusnice. Akreditacija se ovdje koristi kao naziv za postupak, a mi ju razumijemo kao rezultat postupka, dopusnica.
Odnos između zakonom propisanih ovlasti Agencija i Nacionalnog vijeća uređen je na dosta osjetljiv način. Prihvaćajući ovaj zakon mi potpisujemo carte blanche i nadamo se da neće biti zloupotrijebljena. Ustvrdio je i da će zakoni biti mrtvo slovo na papiru dok se ne donesu mreže znanstveno istraživačkih ustanova i instituta. Osim toga, Zakon ima dosta jezičnih standarda koji su neadekvatni, jer vrvi kondicionalima. Trebali bi biti napisani u kategoričkim oblicima, a ne da piše da se nešto očekuje. Jezik korišten u tekstu Prijedloga zakona morao bi biti usklađen s rječnikom ENQA-e (Europsko udruženje za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju), koji se nadopunjuje svake dvije godine. Bojimo se da odredbe da se nešto očekuje u Hrvatskoj zvuče dosta preambiciozno. Treba jasno propisati da će nešto biti napravljeno, zaključio je Flego.
Zdenko Franić ustvrdio je da stjecajem okolnosti kvaliteta studija na svim našim sveučilištima nažalost nije jednaka. Upravo bi osiguravanje kvalitete trebalo omogućiti veću jednakost kvalitete studiranja. Studentima se treba osigurati mjerodavnost njihovog studija i uspjeh na tržištu rada jednog dana kad završe svoj studij. Osvrnuo se na kondicionale koji postoje u tekstu, poput “očekuje se”, “trebale bi” i slično. Takve izraze treba zamijeniti izrazima poput “mora”. Svi znamo da profesori i znanstvenici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja svakih pet godina moraju proći vrednovanje i zakon kaže da to moraju. Tako mora i ovdje biti određeno za Agenciju i za programe. Provjere moraju biti kategorički propisane, a ne da ih se samo očekuje. (Petar Kurečić)
