Pokušaj okajavanja grijeha vladajućih

„Ovaj zakon usvajaju oni koji za sebe priznaju da su nepošteni, daju ovlasti tijelu stručnjaka koje će biti izabrano političkom većinom u Parlamentu, većinom svih zastupnika u Parlamentu. I to se u obrazloženju predlagatelja navodi kao krunski argument depolitizacije tijela. Pa zar stvarno vjerujete u to?”, rekao je predsjednik SDP-a Milanović u saborskoj raspravi o Konačnom prijedlogu zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Posebno se osvrnuo na pitanje većine koja bi trebala usvojiti sastav Povjerenstva. Smatra da je zakon loš, prazan i protuustavan te da je minimum da se odluka o sastavu Povjerenstva donese dogovorom, dakle dvotrećinskom većinom, a ne običnom većinom jer se time Povjerenstvo, koje bi trebalo biti nezavisno,  zapravo pretvara u stranačko tijelo vladajuće većine.

“Ovaj zakon usvajaju oni koji za sebe priznaju da su nepošteni, daju ovlasti tijelu stručnjaka koje će biti izabrano političkom većinom u Parlamentu, većinom svih zastupnika u Parlamentu. I to se u obrazloženju predlagatelja navodi kao krunski argument depolitizacije tijela. Pa zar stvarno vjerujete u to? Pa zar je stvarno potrebno da sve one grijehe i propuste u zadnjih 7 ili 10 godina kajemo i okajavamo na ovakav način? Ja nisam siguran da je Bruxelles, da ga tako kolokvijalno nazovem, baš ovo tražio od Zagreba i od Hrvatske. Ja vas molim da još jednom o tome razmislimo”, rekao je Zoran Milanović. 

Govor predsjednik SDP-a Zorana Milanovića prenosimo u cijelosti:

“Ja vam molim kolege iz HDZ prije svega vas, jer vaša Vlada je predložila ovaj zakon da još jednom razmislite što je došlo pred nas. Ovo je ipak država sa svim svojim nedostacima. Nemojmo dopustiti da ovaj zakon bude moralni kompas za one koji su zalutali u politiku i stručno i moralno, a vjerujem da to većina među vama ipak nije i među ostalima i među nama, kolegice i kolege zastupnici. Mi smo podnijeli dva amandmana i o tim amandmanima ću nešto reći, a naročito o većini koju predlažemo za usvajanje sastava povjerenstva. Ali da bismo se oslobodili svih dilema i razbili sve misterije idemo vidjeti s obzirom da je ovo navodno zakon koji je bitan za zaključivanje poglavlja 23, da vidimo što je sadržaj mjerila odnosno benchmarka koji je komisija dala, pa da vidimo je li baš ovakav zakon nužna posljedica mjerila Europske komisije ili se netko možda zaigrao s naše strane. Dakle, u modernim državama, u demokratskim državama u zapadnim i liberalnim demokracijama, ovakva tijela su ono što se obično naziva na engleskom pear reeview ili pear control, dakle kontrola među jednakima, nadzor među jednakima u kojima obično opozicija u Parlamentu ima čelno mjesto u takvom povjerenstvu što je kao što znate kod nas bio slučaj pa je to ukinuto prije nekog vremena.

Ali čujmo što piše u mjerilu Europske komisije za pregovore, za zatvaranje poglavlja 23. Hrvatska treba uspostavit evidencije rezultata u provedbi, track record, ojačanih mjera prevencije u borbi protiv korupcije i sukoba interesa, a posebice treće mjerilo, citiram: “osigurati učinkovito zakonodavstvo i sustave koji štite i sankcioniraju sukobe interesa na svim razinama državne javne uprave te nadzirati i verificirati izjave o imovini (imovinske kartice) javnih dužnosnika i sudaca, uključujući i odvraćajuće sankcije za slučaj nepoštivanja propisa kao i uspostaviti djelotvoran sustav koji će omogućiti i poticati prijavljivanje slučajeva korupcije i lošeg upravljanja u javnim ustanovama”. To je komisija, odnosno Bruxelles tražio od nas. Rezultat tog zahtjeva je ovaj zakon. to je dakle jedan radikalan otklon od onoga što smo imali i rješenje koje po našem dubokom uvjerenju Hrvatsku obezdržavljuje i koje čini manjoj državom i koje je nepotrebno. Dakle, ovo je obezdržavljenje. Ovaj zakon usvajaju oni koji za sebe priznaju da su nepošteni, daju ovlasti tijelu stručnjaka koje će biti izabrano političkom većinom u Parlamentu, većinom svih zastupnika u Parlamentu. I to se u obrazloženju predlagatelja navodi kao krunski argument depolitizacije tijela. Pa zar stvarno vjerujete u to? Dakle politička većina u predstavničkom tijelu, politička većina koja je oslonac i podrška Vladi će svojom većinom izabrati na pet godina tijelo stručnjaka koje će provjeravati imovinu i biti moralni kompas i etička policija za sve državne dužnosnike, od predsjednika Republike do zamjenika općinskog načelnika ili načelnice. Pa šta smo stvarno spali na to? Pa zar je stvarno potrebno da sve one grijehe i propuste u zadnjih 7 ili 10 godina kajemo i okajavamo na ovakav način? Ja nisam siguran da je Bruxelles, da ga tako kolokvijalno nazovem, baš ovo tražio od Zagreba i od Hrvatske. Ja vas molim da još jednom o tome razmislimo. Na ovakav način postajemo manja država i slabija država, ali nisam siguran da itko vrši pritisak na nas da usvojimo baš ovakav zakon. Kolega Kajin je rekao manje-više sve bitno i skoro sa svim se mogu složiti.

Od bankovnih prijava, od prava da u svakom trenutku, dakle ne u tijeku postupka nego u svakom trenutku netko provjerava vaše bankovne račune u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Ovo drugo je naravno neprovedivo, to vam je jasno. To bi naišlo na podsmjeh svake ozbiljne institucije vani jer za to je potreban sudski nalog. Do toga da kreiramo jedno parapravosudno tijelo. I veliko je pitanje idemo li na taj način protiv Ustava, da li narušavamo ravnotežu podjele i trodiobe vlasti. Formiramo još jedno tijelo, ono doduše nije jedino, postoje neka upravna tijela koja su usporediva, koja je u ovom postupku i kadija i tužitelj i sve živo i skuplja dokaze i donosi odluku u prvom stupnju. Doduše, priznajem postoji mogućnost promjene te odluke na Upravnom sudu. Ali šta je sa Hrvatskom policijom, šta je sa odvjetništvom, šta je sa hrvatskim sudovima. U obrazloženju ovog zakona jasno stoji da sam sukob interesa odnosno sumnja na sukob interesa ne predstavlja kazneno djelo, ali onda nakon toga uspostavljamo sustav koji ima elemente španjolske inkvizicije. Prema kome, prema vama? Idemo krenut sad od samih sebe, ali se ne zadržat na samima sebi. Saborski zastupnici, opozicijski saborski zastupnici, pa tu je prostor za sukob interesa najmanji. Idemo dalje, jedan detalj koji još nitko nije spomenuo, a koji se provlači kroz ovaj zakon, neću sad citirati članak. Zabrana istovremenog obnašanja dviju javnih funkcija, to ste primjetili. Što to znači, da netko ne može biti gradonačelnica i saborska zastupnica? Na stranu što bi to trebalo biti regulirano nekim drugim zakonom, ali je li to sukob interesa? Evo gospođo Šuica, gledamo se, je li to sukoba interesa.

Pa tu se radi o dva javna interesa, o eventualnoj konkurenciji dva javna interesa, ali nikako o sukobu privatnog i javnog interesa kako je to definirano u ovom zakonu. Dame i gospodo, to je besmislica i ne znam tko je odgovoran za to. Ja želim u klubu SDP-a i gradonačelnike. Da, ne zato da bi bili, da bi izvlačili korupcijska sredstva nego da se bore za interese svojih zajednica koje ne mogu ostvariti s obzirom na mizeran odnos regionalnih i državnih financija. Želim to. Ovaj zakon to zabranjuje, jeste li svjesni toga. Jeste li svjesni vi ovdje u HDZ-u koji ste gradonačelnici i vi u SDP-u, na mala vrata, zašto. Jel to možda interes nekoga iz Vlade HDZ-a, naš interes nije. Dok god to kategorički ne zabranimo, a zakon to nikada nije zabranio to nije sukob interesa, to su dva javna interesa. Molim vas i to van, ni to Bruxelles nije tražio. Dakle, ovaj zakon je nepopravljivo loš i ponižavajući ali kada bismo se mogli dogovoriti u interesu zaključenja poglavlja 23. da i ovakav zakon usvojimo na svoju sramotu, sram me ovog zakona, ne možemo ga usvajati i ne možemo birati povjerenstvo pola godine prije izbora ako odabir članova tog omnipotentnog tijela nije konsenzualan što znači 2/3-ska većina, ne obična većina, odnosno kvalificirana većina koju Vlada valjda ima, 77 zastupnika. Jer biramo ljude koji po mom dubokom uvjerenju idu preko Ustava. Ali ako dogovorimo da ih biramo 2/3-skom većinom opet zbog brzopletosti postupaka ulazimo u zonu na rubu Ustava. Dakle, ovaj zakon predviđa da se u Hrvatskom saboru članovi povjerenstva iz redova uglednih i moralnijih ljudi od svih nas biraju većinom svih zastupnika u Hrvatskom saboru, dakle kvalificiranom većinom. To propisuje zakon.

A sad ću vam pročitati što piše u hrvatskom Ustavu kada je u pitanju većina kojom Sabor donosi odluke. Dakle, ovo je organski zakon kao i kazneni zakon, njega se donosi kvalificiranom većinom, međutim taj zakon ide daleki korak dalje. On određuje kako će se neke druge odluke donositi u ovom Saboru. E vidite to zakon ne smije, to je ostavljeno Ustavu. Ustav kaže, ako Ustavom nije drukčije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke, većinom glasova ako je na sjednici prisutna većina zastupnika, to je obična većina. Svako odstupanje od obične većine mora precizno biti određeno Hrvatskim ustavom, ovog nema u Ustavu. Izmjena ovog zakona prije nego se Ustav prilagodi je protuustavna. Sjećate se kada smo prije pola godine mijenjali Hrvatski ustav, pa smo onda na jednom mjestu odredili da se ubuduće proračun donosi većinom glasova svih zastupnika. Da je bilo moguće uredili bismo to zakonom, nije, moralo je ići u Ustav. Tako i ovo mora ići u Ustav i čak ako se dogovorimo oko dvotrećinske većine opet kršimo Ustav jer ćemo biti u prostoru izvan Ustava dok god ne izmijenimo Ustav na ovaj način, ovo nije … ovo je država. Dakle, Zakon je organski, možemo ga usvojiti kvalificiranom većinom ali ne možemo u njemu primjenjivati modele koji krše Ustav. I još jedna napomena, danas smo gledajući to sve skupa, ovo su sve elementi Hrvatske države. Danas smo malo istražujući ovo vidjeli i Zakon o DIP-u, Državnom izbornom povjerenstvu iz 2007. godine, koji također protuustavno, jer Ustav to ne predviđa, kaže da Sabor većinom glasova svih zastupnika na mandat od 8 godina bira članove Povjerenstva. Ni ovog nema u Ustavu i tu smo prekršili Ustav.

Ja se nadam da je to to, da nema više primjera. Dakle, štitimo svoje institucije, štitimo svoju državu, mi ne možemo pristati da ovakvo Povjerenstvo koje se pretvara u jedno vrlo moćno para pravosudno tijelo bude izabrano kao uvjet za ulazak u Europsku uniju nekoliko mjeseci prije izbora i da ga bira većina jedne stranke, odnosno jedne koalicije i jedne Vlade, jer time opet unosimo nesigurnost i nered, koliko god ovaj Zakon bio loš, a loš je. Jer će neka nova većina, koja god to bila, da sada ne ulazim u predizbornu retoriku jer neću. Biti prisiljena raditi korekcije i ovo mijenjati. Ovo je trebalo napraviti puno ranije, mjesecima ranije, da ne kažem da je trebalo napraviti prije 7 godina. I vraćam se na početak, peer review, nadzor nas samih. Opozicija mora biti glasnija i mora imati čelno mjesto u takvom tijelu. Pozicija ima većinu kao i u Odborima. Tko će biti uvjerljivi, tko će biti glasniji, tko će biti arogantniji ako hoćete, na čiju stranu će se prikloniti javnost, neovisni mediji. U ocjeni je li netko u sukobu interesa ili nije. To je demokracija. Demokracija nije da formirate pored postojećih tijela para tijela kojima dajete ogromne ovlasti i u koje birate stručnjake. A najbolji dokaz da je to para pravosudno tijelo je zahtjev da čelna osoba tog tijela bude pravnik što je moja profesija, sa završenim pravosudnim ispitom. A zašto? Molim vas lijepo. Zašto ne bi bio arhitekt, ili filozof, ili liječnik recimo, to je sukob interesa. Zakon kaže da sukob interesa nije kazneno djelo, to je moralno, to je javna služba, to je politika. Kolegice i kolege najniži zajednički nazivnih našeg dogovora, najniži, može biti dogovor da se to povjerenstvo bira dvotrećinskom većinom u ovom Saboru. I tada radimo lošu stvar i tada radimo nešto radi čega sve manje ljudi podržava Europsku uniju i to je zadatak sve nas u komunikacijskoj strategiji, od jučer ne danas. Ali ispod toga ne možemo ići. To će biti znak vaše dobre volje, znak da od tog Povjerenstva kakvo god ono bilo, ne želite napraviti svoje stranačko tijelo. Znak da možda možemo sutra napraviti nešto kvalitetnije i popraviti ovaj loš Zakon, znak da ćemo dogovorom zaključiti poglavlje 23. i da će sukob interesa biti ozbiljnije razmatran u Hrvatskoj, da stvari koje su se događale zadnjih 10 godina više neće biti moguće i da ćemo biti drukčija i bolja zemlja, ali da ćemo biti država. Sa ovakvim zakonima manje smo država.”