Na današnjoj tiskovnoj konferenciji SDP-a, održanoj u Hrvatskom saboru, govorili su Željka Antunović i Željko Jovanović. Konkretan povod konferencije bilo je Vladino neprihvaćanje većine mjera za borbu protiv gospodarske krize, koje je predložilo Ekonomsko vijeće.

Željka Antunović ustvrdila je da nikad dosad stručna, politička i ukupna javnost nisu bile tako složne u ocjeni stanja i mjera koje su potrebne za izlazak iz krize, koju osjećaju i građani i gospodarstvo. Vlada je djelomice prihvatila neke mjere, ali je potpuno odbila predloženi način financiranja mjera, jer nije prihvatila kresanje Državnog proračuna. Umjesto toga, planiraju nas dodatno zadužiti u inozemstvu, pod sigurno nepovoljnijim uvjetima nego dosad. To je krajnje pogrešna odluka, štetna. U konačnici, do kresanja Proračuna morat će doći. No tada će ti troškovi biti veći, te će ukupni trošak koji će morati platiti građani i gospodarstvo biti veći nego da se taj potez povuče danas.

Na Ekonomskom vijeću jučer je objavljeno da će, prema procjeni Ekonomskog instituta, gospodarski rast u 2009. g. biti negativan u iznosu od -1.4 posto, a posljedica će biti daljnje povećanje deficita na 5.5 milijardi. Ovo traži intervenciju odmah, a ne poslije izbora, kako možemo naslutiti po odgovoru iz Vlade. No, nažalost ovo nije jedina pogrešna odluka, koja ugrožava vitalne interese države i društva, ustvrdila je Antunović.

Podsjetila je na slučaj Plive, u kojoj ostaje bez posla gotovo 800 ljudi, ne zbog recesije, nego zato jer je država izgubila nadzor nad poslovanjem, prodajom pred nekoliko godina. Prodano je to „obiteljsko srebro“, te je to direktni trošak, jer nitko ne zna gdje je taj novac potrošen. Indirektni trošak je gubitak mladih obrazovanih ljudi, koji će vjerojatno otići raditi u inozemstvo. Sunčani Hvar primjer je privatizacije pod krinkom javno-privatnog partnerstva. Posljedica je gubitak radnih mjesta, kao i moguća prodaja imovine, koja je dijamant, a Vlada na to više nema utjecaja. Tu i je nesposobnost Vlade da spriječi rast nelikvidnosti, pa je tako 500 radnika Industrogradnje već tri mjeseca bez plaće, jer država mjesecima duguje novac toj tvrtki, kao i mnogim drugima.

Sve ove svoje pogreške Vlada sad pokušava isfinancirati privatnim sredstvima osiguranika iz drugog stupa. Obećavaju da će preuzeti brigu o osiguranicima i njihovim sredstvima, što je licemjerno, jer se punih šest godina ponašaju prema njima kao prema neželjenom djetetu. Ti osiguranici nemaju prava kao oni iz prvog stupa, a briga Vlade je lažna, jer je država ionako zakonski obvezna isplaćivati im mirovinu do kraja života. No, vjerojatno ni sami nisu sigurni da su sposobni ispoštovati ovu obvezu, jer ne mogu smanjiti rastrošnost države. Ponašaju se kao roditelji koji su nakon rođenja svoje djece počeli štedjeti novac za svoje dijete u kasici, a onda nakon deset godina uzeli taj novac i otišli na pivo.

Ali mi tvrdimo da su uštede itekako moguće, i to bez diranja u ono u što se ne smije dirati, a to su plaće, mirovine i socijalna davanja. Sve ostalo je moguće reducirati i tako uštedjeti u Proračunu, zaključila je Antunović.

Željko Jovanović ustvrdio da se premijer Sanader ponosi vrijednom kolekcijom satova, ali bi vjerojatno vrlo rado ovih dana sve svoje satove zamijenio za jedan kompas, jer je jasno da se Vlada izgubila u lutanjima po bespućima nestručnosti, neznanja i nesposobnosti. To vrludanje traje već pet godina, no svima je postalo jasno, prilikom donošenja Proračuna za 2009. g., da Vlada nema viziju, nema strategiju, nema planove i što je najvažnije, nema ljude koji bi trebali ispuniti njen osnovni zadatak, a to je osigurati veću kvalitetu života građana Hrvatske. Sanader odbija donijeti sve neophodne odluke u ovom trenutku iz samo jednog razloga: čuvanja pozicije za lokalne izbore. Pretvorio je koalicijsku vladu, koja je takva samo na papiru, u vladu jednog čovjeka. Što je najtragičnije, Sabor je postao glasačka mašina. To je jedan politički teatar u kojem su članovi vladajuće koalicije statisti, koji imaju samo jedan zadatak, bespogovorno prihvaćanje svega što od njih zatraži.

Pliva je metafora promašaja Vlade, jer se je desilo da tvrtka, koja je bila zvijezda, postane patuljak i od šest tisuća radnih mjesta dođe na dvije tisuće. Ovo će vjerojatno biti primjer koji će se izučavati na školama managementa, primjer kako upropastiti tvrtku. Vjerojatno će se zvati poučak, ili račun iz Verone.

Maestro pokazuje da je sve od početka do prve presude bila velika predstava koja je trebala uvjeriti Europu da se Vlada uhvatila u borbu s visokom korupcijom. Maestro je bio predstava, a Indeks reality show, no obje te akcije nisu ni za milimetar povećale uvjerenje Europe da je ova vlast sposobna boriti se korupcijom na najvišim razinama, niti su povećale uvjerenje građana u institucije. Pokazale su jedino da se istrage, kad je riječ o korupciji i organiziranom kriminalu trebaju voditi daleko od očiju javnost, da bi se prikupili kvalitetni dokazi. Izgleda da vlasti nije jasno da se korupcijom treba boriti zbog građana, zbog nas samih, a ne zbog Europe. Svaka kuna ušteđena u borbi protiv korupcije najbolja je antirecesijska mjera, koja će pomoći očuvanju radnih mjesta i proizvodnje, pa će onda rasti i plaće i mirovine. To je cilj, a ne predstava da bi ušli u Europsku uniju, što je očito jedini cilj premijera Sanadera, koji samo želi ostati zapamćen kao onaj koji je uveo Hrvatsku u Europu.

Koliko je promašena politika ove vlade, govori i podatak da su sredstva iz Proračuna za plaće od 2003. g. dosad porasla 67 posto, a osnovica 28 posto, što ukazuje na golemo povećanje broja zaposlenih u upravi, što samo po sebi ne mora biti loše, kad bi porasla kvaliteta usluga. Da su se umjesto uhljebljivanja podobnih, posebno genetski strukturiranih, zaposlenicima povećale plaće, time bi se motiviralo najbolje i najstručnije da dođu raditi u javnu upravu.

U vladi Ive Sanadera ima 15 ministarstava. Ima 69 državnih tajnika, što je triput više nego za vrijeme koalicijske vlade. Ima i 125 pomoćnika ministara i ravnatelja uprava, koliko ih je bilo i tada. Gdje je tu reforma javne uprave?! Uz 45 državnih tijela, Hrvatska ima još 154 državne agencije, zavoda i ustanove. Pa to sve treba plaćati! To je put kojim se žele osvojiti još jedni izbori, ovaj put lokalni. No ja sam uvjeren da je građanima toga već dosta, i da će ovaj put predstavu koju je režirao glavni intendant HDZ-a, ocijeniti jedinom mogućom kritikom na predstojećim lokalnim izborima, a to je ocjena nedovoljan – zaključio je Jovanović.