Upozorila je da mjere za zapošljavanje posebnih skupina nezaposlenih neće riješiti problem nezaposlenosti žena, posebno samohranih majki, jer se njome zapošljavaju brojne i različite skupine ljudi. Naime, trebalo bi donijeti posebne mjere za zapošljavanje majki.
Kad je u pitanju nasilje u obitelji, spomenula je odredbu kojom se uvela mogućnost psihosocijalnog tretmana nasilnika, po čemu smo prednjačili, ali smo izgubili dvije godine dok se dva Ministarstva ne dogovore kako bi krenuli s provođenjem ovog programa.
Upozorila je, kad je u pitanju obrazovanje, na indolentno ponašanje Ministarstva obrazovanja prema pravobraniteljici, jer uporno ne dostavlja podatke o provedbi eksperimentalnog zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školama.
Provedba Nacionalne politike za ravnopravnost spolova mora biti više koordinirana, a kad je u pitanju uloga koordinatora te politike, podupiremo napore pravobraniteljice da se na drugačiji način uredi imenovanje i ovlasti tih koordinatora. Gordana Sobol izrazila je na kraju mišljenje da bi voljela znati da li ti koordinatori uopće znaju koje su im ovlasti i što trebaju raditi.

Tatjana Šimac-Bonačić ustvrdila je da je iz Izvješća vidljivo povećanje pritužbi za preko 38 posto. Temelj diskriminacije je spol, u čak 89 posto slučajeva. Najveći broj pritužbi je na nasilje u obitelji, pa zatim na zapošljavanje. Vidljivo je da se situacija na tržištu rada nije promijenila na bolje za žene. Nije došlo ni do povećane participacije žena u politici. Obiteljsko nasilje je u porastu, ali zaštita žrtava se vrši tek kad do nasilja dođe. Upozorila je da povećani broj prijava za nasilje u obitelji može značiti i veći broj slučajeva, ali i veću hrabrost u prijavljivanju. Iznijela je primjer Dubrovačko-neretvanske županije gdje se pomoć ženama žrtvama nasilja pruža u prostorijama sindikata. Mjere koje treba poduzimati je poticati što raniju intervenciju policije, postupati žrtvama na što bolji i humaniji način. Upravo neadekvatno ponašanje policije prema žrtvama nasilja, iako indicije nasilja postoje, često utječe da se nasilje ne prijavljuje. Tolerancija prema nasilju od strane društva samo ohrabruje nasilnika. Uloga medija često potiče nasilje i mladima prenosi poruke nasilja. U 2007. g. je u Hrvatskoj evidentirano preko 30 tisuća slučajeva nasilja u obitelji. Da li ćemo taj problem tretirati kao statistiku ili stvarno pružiti pomoć, je li to njihov problem ili je to problem svih nas – postavila je na kraju pitanje Šimac-Bonačić.
Potpredsjednica Kluba zastupnika Ingrid Antičević-Marinović pohvalila je Izvješće, posebno naglasivši da je dio Izvješća koji se odnosi na položaj žena na tržištu rada opširno obrađen i stavljen na početak, što dovoljno govori o tome koji je najveći problem kad je u pitanju diskriminacija na osnovi spola. Ekonomska samostalnost žena omogućit će da budu i manje izložene obiteljskom nasilju. Nije dovoljno samo žene negdje moći smjestiti kad im prijeti nasilje, nego im treba omogućiti i ekonomsku samostalnost. Do 2000. g. problem obiteljskog nasilja nije se ni priznavao u Hrvatskoj. Današnji položaj žena u hrvatskoj politici itekako pokazuje kako diskriminacija itekako postoji. Članstvo žena u upravnim odborima 20 najuspješnijih tvrtki pokazuje da ima čak 87 posto muškaraca i samo 13 posto žena! A u Norveškoj je primjerice propisano da u upravnim odborima, pod prijetnjom brisanja tvrtki iz registra, treba sjediti 50 posto žena i 50 posto muškaraca. U politici je već postignuta potpuna ravnopravnost. Upozorila je i na nazive zanimanja i udžbenike koji stvaraju stereotipove od najranije dobi, jer brojna zanimanja su samo u muškom rodu, a udžbenici mnogo više prikazuju muškarce.
Marin Jurjević upozorio je da žena kad uđe u svijet rada ulazi u jedan prostor koji je bitno sužen, te žene i izvan radnog mjesta moraju mnogo više raditi kućanske poslove nego muškarci. U Hrvatskoj tradicionalno postoji kult majke i kult muškarca, branitelja doma, koji ne obavlja poslove u samom domu. Te tradicionalne uloge treba prevladati.
Mirela Holy ustvrdila je da Izvješće treba podržati jer je kvalitetno i objektivno, te pokazuje u kakvoj patrijarhalnoj kulturi živimo. Odnos prema ženama vidi se u mnogim stvarima, a jedna od njih je npr. odnos broja zastupnika i zastupnica u Hrvatskom saboru. U SDP-u, kao progresivnoj stranci ima 31 posto zastupnica i s tim još ne možemo biti zadovoljni, a u Saboru samo 21 posto. Hrvatska se ne može pohvaliti s većim brojem žena u upravima tvrtki, višim funkcijama te u hrvatskoj politici gdje je uvriježena percepcija da se žene mogu baviti samo „ženskim“ temama vezanim uz skrbnost. One „velike“ teme gdje leži stvarna politička moć rezervirane su i dalje za muškarce. Ukidanje patrijarhalnog modela društva moguće je samo kroz edukaciju, a upravo bi saborske zastupnice i zastupnici trebali biti najodgovorniji u tome. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je većina ispitanika nezadovoljna sudjelovanjem žena u politici, a čak 63 posto ispitanika podržalo ravnopravan odnos žena i muškaraca u Saboru. No, HDZ je u protekle četiri godine radio na učvršćivanja rodnih stereotipa i davanju ženama uloge kakvu ima u patrijarhalnom društvu. Nama u SDP-u je cilj društvo bez gospodara i gospodarica, a ne vladavina žena. Konačno, založila se za razbijanje stereotipova o feminizmu i feministkinjama, koje se u Hrvatskoj uglavnom percipiraju potpuno krivo, a one se samo žele izboriti za prava i stvarnu ravnopravnost žena u društvu.
Brankica Crljenko upozorila je na problem položaja žena u ruralnim sredinama. Položaj žena na selu danas je nepoželjna i nezanimljiva tema, a povijesne razlike između grada i sela upravo se vide u razlici u položaju žena u gradovima i selima, gdje je patrijarhat najjači. Npr. žene posjeduju samo 14.4 posto poljoprivrednog zemljišta. Žene na selu teško rade, vrlo malo zarađuju, imaju male mirovine i nisu osigurane zdravstveno. Skrb o potrebama žena na selu je premala, a emancipacija žena nije dovoljna. Radom na obiteljskom gospodarstvu žene postaju gotovo nevidljive. Pravni status žena koje rade na poljoprivrednim gospodarstvima je nereguliran, a njihov rad je potcijenjen. Obiteljski koncept rada u poljoprivredi uključuje neplaćeni rad žena, koje još brinu o kućanstvu. Mogu se dokazati samo teškim radom i odricanjem. Kako je onda moguće seoskim ženama omogućiti ekonomsku samostalnost? Izobrazbom, praćenjem njihova položaja, poticanjem na organiziranje, ali i osvještavanjem muškaraca. Obnova i razvitak sela bit će neuspješni bez afirmiranja žena na selu – zaključila je Crljenko.

Biserka Vranić ustvrdila je da Izvješće pokazuje svu bijedu hrvatskog društva kad je u pitanju diskriminacija. Prijava je sve više jer raste razina svijesti da postoje prava. Ako vidimo iskustva skandinavskih zemalja, postaje jasno da će trebati generacije u Hrvatskoj dok dostignemo njihovu razinu uređenja ravnopravnosti spolova. Na neravnopravnost kad je u pitanju oslovljavanje žene se skoro i ne obaziru. Za pravo rješavanje ovih pitanja potrebna je politička volja i ekonomska pomoć, da žene ostvare ekonomsku samostalnost jer je ravnopravnost bez nje nemoguća. Upozorila je da neke sredine u Hrvatskoj zbog većih mogućnosti više rade na rješavanju problema neravnopravnosti, a uloga Sabora treba olakšati rad, pa i kroz postavljanje sankcija onima koji krše Zakon o ravnopravnosti spolova.
Nadica Jelaš osvrnula se na zastupljenost žena u tijelima vlasti na svim razinama. Ravnopravnost naravno nije ostvarena ni blizu. Zastupljenost žena u predstavničkim i izvršnim tijelima opada prema nižim razinama. U Saboru je udio 21 posto, županijskim skupštinama i gradskim vijećima oko 16 posto, a u općinskim vijećima samo 8 posto! U lokalnim zajednicama rješavaju se bitni životni problemi, a žene su tamo društveno gotovo nevidljive! U ovom sazivu Saboru imamo samo 32 zastupnice, a udio žena se smanjio u odnosu na prošli saziv Sabora. Iznijela je podatke o zastupljenosti žena među strankama u Saboru. HDZ ima 18 posto žena, SDP 32 posto žena, a HNS 17 posto. Ostale stranke nemaju nijednu ženu. SDP je jedina stranka koja je kandidirala preko 30 posto žena – iznijela je podatak zastupnica Jelaš. (mr. sc. Petar Kurečić)