Izjava predsjednika SDP-a Zorana Milanovića povodom ostavke Ive Sanadera na mjesto predsjednika Vlade Republike Hrvatske:

Nakon onoga što smo danas čuli možemo postavljati pitanja zašto. Jesu li hrvatski građani zaslužili bilo kakvo objašnjenje osim objašnjenje da se radi o ostavci iz osobnih razloga, ali to je u ovom trenutku posve nebitno.

Ono što je bitno je da se Hrvatska u jednoj teškoj situaciji našla bez vodstva, bez kormila, bez kapetana koji nije vodio tu posadu, taj brod na dobar način. Međutim u ovoj krizi potrebna su nova rješenja.

Smatramo da u ovakvoj situaciji, nakon ostavke, naročito nakon ovakve ostavke premijera koja nije obrazložena baš ničim, zemlji su potrebni prijevremeni izbori , potrebno je vodstvo.

U situaciji krize, u kakvoj se nalazimo i mi i okruženje, zemlja koja zadnjih šest godina nije vođena na dobar način, a zadnjih pola godine vođena na jedan potpuno dezorijentiran i loš način, potreban je novi politički legitimitet.

Izglasavanje povjerenja novoj Vladi, novom mandataru nije samo tehničko pitanje, kako bi netko mogao protumačiti čitajući Ustav, to je duboko političko pitanje. Pitanje povjerenja birača.

Bivši premijer je, kao predsjednik HDZ-a, to povjerenje na zadnjim izborima dobio i za njega se borio, kao predsjednik stranke i nositelj svih lista. Toga više nema. Zato je potrebno, neću reći novo preslagivanje karata, nego novi glas javnosti, novi odabir hrvatskih birača, jer bez toga ovo sve je jedna obična farsa. Bez ulaženja u razloge zašto je netko dao ostavku, to je pitanje pristojnosti, ali u ovom trenutku to nije više bitno pitanje. Time se ne mislimo baviti.

Smatramo u SDP-u, u vodstvu stranke jednoglasno i jednodušno, da je potrebno novo povjerenje birača, da smo spremni preuzeti odgovornost za Hrvatsku sa svima onima koji žele u ovoj teškoj situaciji, ali i kada bi situacija bila normalnija vrijedi isti kriterij : postići dogovor i okupiti snage u ovoj zemlji za treći hrvatski konsenzus.

Prva dva smo imali, jedan smo ostvarili to je neovisnost. Drugi još uvijek nismo ostvarili, članstvo u EU, i zato je netočno i pretenciozno reći da je posao obavljen, jer nije!

Ali treći, najvažniji konsenzus Hrvatske je konsenzus o razvoju, konsenzus gdje ćemo zajednički pod nečijim političkim vodstvom, odlučiti u kojem smjeru idemo, kakva država želimo biti, što smo za deset, što smo za dvadeset godina, po čemu smo bolji od prosjeka, po čemu nas pamte, po čemu nas prepoznaju. To ova Vlada i ova ekipa nisu uspjeli, nisu ozbiljno niti pokušali.