Sabor je raspravio i Interpelaciju o ulozi Vlade Republike Hrvatske u provođenju zakona i ostvarivanju vladavine prava te zaštiti ljudskih prava i dostojanstva čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, koju je predložio Klub zastupnika SDP-a. Ranko Ostojić je u ime predlagatelja iznio sadržaj Interpelacije Kluba zastupnika SDP-a. Donosimo njegovu raspravu.

Hrvatska javnost je objavljivanjem snimke privođenja Mirjane Jusup Pukanić, 3. travnja 2008 g. vidjela bezrazložnu brutalnu primjenu sile nad građankom. Objava snimke otvorila je i niz drugih pitanja o propustima koji su prethodili odvođenju na prisilnu hospitalizaciju gđe. Mirjane Jusup – Pukanić, kao što je i nakon samog događaja niz državnih dužnosnika propuštanjem dužnih radnji nastavio narušavati temeljna ustavna načela građana RH. Gđa. Mirjana Jusup Pukanić bila je izložena pokušaju da ju se tretira kao osobu s težim duševnim smetnjama, uskraćena su joj prava na pregled i davanje pristanka na liječenje. Ponižavajuće scene privođenja pred desetima novinara i pred tv-kamerama, narušile su njezina ljudska prava, slobode i dostojanstvo. Gđa Jupus Pukanić nije ugrožavala ni sebe ni druge, već je iznosila svoju priču novinarima o zlostavljanju koje godinama podnosi, i na što su, prema njezinim tvrdnjama, odbijale reagirati državne institucije. U svom stanu, bez dopuštenja za narušavanje nepovredivosti doma, bez obrazloženog zahtjeva za prisilnu hospitalizaciju, policijskom intervencijom odvedena je iz svog doma u lisicama, i zadržana u psihijatrijskoj ustanovi . Kako ovo nije prvi slučaj u kojem su se

nadležne institucije oglušile na njena upozorenja, dojave i prijave za obiteljsko zlostavljanje, ali i navođenje informacija o počinjenju kaznenih dijela, grubo su povrijeđena njena ustavna, građanska i ljudska prava. Zdravstveni djelatnici, policija, socijalni radnici, ali i državni dužnosnici svojim su postupcima i izjavama, propustima, nepoštivanjem zakonskih odredbi, ignoriranjem i izbjegavanjem postupanja, znači mogućim zataškavanjem, a potom i zakašnjelim reagiranjima, iznošenjem tajnih podataka i neprimjerenim izjavama, u konkretnom slučaju gđe. Mirjane Jusup Pukanić, grubo povrijedili ustavna prava i slobode jedne građanke, i narušili povjerenje građana u državne institucije. Država, u kojoj je moguće da se telefonskim pozivom, bez pregleda i pisanog obrazloženja za prisilni smještaj u psihijatrijsku bolnicu nekog može označiti osobom s teškim duševnim smetnjama, telefonski naručiti policijsku intervenciju bez zakonskog uporišta, javno poniziti odvođenjem u lisicama pred kamerama desetaka prisutnih novinara, hospitalizira bez osnove, nije država koja štiti svoje građane, Ustav i zakone, ako ne sankcionira sve koji su u ovim postupanjima sudjelovali. Postavlja se pitanje kakvo bi bilo postupanje medicinskog osoblja i policijskih službenika prema gospođi Jusup Pukanić da u trenutku njezinog privođenja u stanu nije bilo novinara koji su cijeli događaj snimili. Čak i tada, kad se o kršenju prava građanke, putem medija osvjedočila cjelokupna hrvatska javnost, nadležnim je institucijama trebalo nekoliko dana da uopće reagiraju. Koliko im treba za reakciju u slučajevima kad se kršenja prava događaju u privatnosti, bez oka javnosti, i trebaju li se oni građani koji nisu zanimljivi medijima zapitati hoće li itko ikada zaštititi njihova prava ili mogu biti prepušteni samovolji djelatnika pojedinih službi i njihovom nezakonitom postupanju? Ako je u u situaciji sa desetak svjedoka i snimljenim zbivanjem tako teško dokazati zlouporabu ovlasti nadležnih djelatnika, kako ju je tek teško kad nema prisutnih svjedoka niti interesa javnosti.

Ustav jamči jednakost svih pred zakonom, slobode se mogu ograničiti samo zakonom radi zaštite slobode i prava drugih, jednakost pred sudovima i drugim tijelima, nepovredivost doma, zaštita osobnog i obiteljskog života, tajnost osobnih podataka.

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama u temeljnim načelima propisuje da se slobode i prava osobe s duševnim smetnjama mogu ograničiti samo zakonom, ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili sigurnosti te ili drugih osoba., kao što se dostojanstvo osoba s duševnim smetnjama mora štititi i poštovati u svim okolnostima. Temeljna načela ovog Zakona nadalje su da osobe s duševnim smetnjama imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponižavajućeg ponašanja. Psihijatri i drugi zdravstveni djelatnici dužni su organizirati liječenje osoba s duševnim smetnjama tako da u najmanjoj mogućoj mjeri ograničavaju njihova slobode i prava te prouzrokuju fizičke ili psihičke neugodnosti osobama s duševnim smetnjama i vrijeđaju njihovu osobnost i ljudsko dostojanstvo. Zakon propisuje da dobrovoljno prihvaćanje suradnje s psihijatrima i drugim zdravstvenim djelatnicima ima prednost pred prisilnim mjerama. Zakon propisuje da se osobu s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženog liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može pregledati ili podvrgnuti liječničkom postupku samo uz njen usmeni pristanak. Sposobnost osobe za davanje pristanka utvrđuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku. Pregled kojim se utvrđuje sposobnost dopušten je u svim slučajevima u kojima osoba ne pokazuje otvoreno protivljenje obavljanju tog pregleda. Pregled se može obaviti protiv volje samo ako ozbiljno i izravno ugrožava život, zdravlje ili sigurnost sebe ili drugih osoba. Traženje pristanka nije obvezno samo, ako bi zbog njegovog pribavljanja bio neposredno ugrožen život osobe s duševnim smetnjama ili bi prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od težeg narušavanja njenog zdravlja. Zakon je definirao da je osoba s težim duševnim smetnjama ona osoba koja nije u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja ili ne može vladati svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u tolikoj mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć. Članak 22. navedenog Zakona propisuje da se osobu s duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisan zakonom. Takova osoba primit će se u psihijatrijsku ustanovu na temelju uputnice doktora medicine koji je tu osobu pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu. U ispravi moraju biti naznačeni i obrazloženi razlozi zbog kojih doktor medicine smatra prisilni smještaj nužnim. Posebno se moraju naznačiti razlozi zbog kojih se prisilni smještaj smatra nužnim prema članku 22. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kao i potrebu za angažiranjem ovlaštenih osoba MUP-a. Obrazac potpisuje i ovjerava doktor medicine. Samo osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje odnosno život ili zdravlje drugih u osobito žurnim slučajevima mogu ovlaštene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu osobe bez prethodnog liječničkog pregleda definiranog u članku 23. navedenog Zakona. Psihijatar koji primi osobu na temelju članak 23. ili 24. navedenog Zakona dužan ju je odmah pregledati kako bi utvrdio postoje li razlozi za prisilno zadržavanje, donijeti odluku o prisilnom zadržavanju i o tome na propisanom obrascu bez odgode, a najkasnije u roku od 12 sati od odluke o prisilnom zadržavanju, dostaviti nadležnom sudu obavijest da je bez pristanka hospitaliziran bolesnik, zajedno s liječničkom dokumentacijom i obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje. U postupku za prisilni smještaj javnost je isključena, kao što su i svi sudionici postupka dužni čuvati kao tajnu sve što su tijekom istog saznali. Gđa. Mirjana Jusup Pukanić 03.travnja u 05.17 tražila je intervenciju policije navodeći da ima problema sa suprugom. Također je potrebno navesti da je dva dana prije navedenog događaja, gđa. Mirjana Jusup Pukanić zatražila intervenciju policijskih službenika (1.4.2008.) u 12,29 iz razloga upućenih prijetnji od strane supruga. Prema policijskoj evidenciji po toj dojavi nije postupano, ali je zabilježena dojava djelatnika Hitne medicinske pomoći koji su u 15.13 sati zatražili pružanje pomoći s „psihotičnom“ Mirjanom Jusup Pukanić. Inicijativu za hospitalizaciju gđe. Pukanić imao je, prema policijskom izvješću Centar za socijalnu skrb. Tijekom 2007 g. u više navrata prema policijskim evidencijama gđa. Mirjana Jusup Pukanić je prijavljivala supruga da joj prijeti, da ga se boji, kao što je i prilikom jedne od intervencija upozorila policijske službenike na mogućnost posjedovanja kokaina u sefu u stanu u koji su intervenirali. Međutim, u policijskim izvješćima to upozorenje nije zabilježeno.

U naknadnom obrazloženju kojeg je 10.4. uputila dr. Lulić II policijskoj postaji navela je da su tijekom radnog vremena uputnicu za bolničko liječenje zatražile djelatnice Centra za socijalnu skrb, Ured Črnomerec. Kako navodi u obrazloženju, dr. Lulić : „Uputnicu sam izdala na temelju vlastite prosudbe o bolesnici budući me ista nazvala više puta telefonom, te sam na temelju tih razgovora zaključila de je posrijedi akutizacija kronične bolesti (dokumentirano u zdravstvenom kartonu) i da bi bolesnica mogla ugroziti vlastiti život i sigurnost drugih osoba. Budući da nisam mogla napustiti ordinaciju zbog brojnih pacijenata, pozvala sam službu Hitne pomoći i zatražila Vašu intervenciju sukladno članku 59. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama“. Iz navedenog je razvidno da je dr. Lulić bez pregleda, bez propisanog obrazloženja na propisanom obrascu, izdala uputnicu i predala je na njihovo traženje djelatnicama Centra za socijalnu skrb, Ured Črnomerec, kao što je bez obrazloženja tražila asistenciju ovlaštenih policijskih službenika. U 15.02 policiju je zvala djelatnica Centra za socijalnu skrb i požurivala dolazak policijskih službenika na mjesto događaja. U to vrijeme gđa. Mirjana Jusup Pukanić razgovarala je s novinarima u svom stanu iznoseći uz ostalo podatke i saznanja o počinjenim kaznenim djelima. Snimke razgovora i policijskog postupanja prema gđi. Jusup Pukanić nitko od nadležnih institucija nije zatražio niti izuzeo. Policijski službenici utvrdili su da djelatnice Centra za socijalnu skrb posjeduju uputnicu na bolničko liječenje, i da su djelatnice Centra zvale Hitnu pomoć, ali su obustavili postupanje jer je hitna medicinska pomoć stigla bez liječnika. Policijsku postaju nazvala je voditeljica smjene Hitne medicinske pomoći u Zagrebu, te zatražila pružanje pomoći policijskih službenika radi smještaja na psihijatrijsko liječenje gđe. Mirjane Jusup Pukanić. Na mjesto događaja upućeni su djelatnici policije u građanskoj odjeći koji su u razgovoru s liječnicom Dunjom Tomljenović utvrdili da bi trebalo temeljem uputnice prisilno hospitalizirati gđu. Mirjanu Jusup Pukanić, ukoliko se liječničkim izvidom njezinog zdravstvenog stanja utvrdi da je to nužno. No, gđa Jusup Pukanić nije željela otvoriti vrata svog stana. Policijskim službenicima vrata je otvorila kućna pomoćnica. Policijski službenici nisu, ni nakon izdavanja zapovijedi, uspjeli osigurali da dr. Tomljenović na miru obavi razgovor i da donese konačnu procjenu zdravstvenog stanja gđe. Mirjane Jusup Pukanić. Gđa. Pukanić odbijala je pregled, nije dala pristanak za ulazak u stan, a imenovanoj liječnici predala je nalaz specijaliste psihijatrice sačinjen prethodnog dana u kojem je navedeno da pacijenticu nije potrebno hospitalizirati i da redovito uzima propisanu terapiju. Dr. Tomljenović je suprotno zakonskim odredbama donijela odluku i u koju će psihijatrijsku ustanovu prisilno odvesti gđu. Mirjanu Jusup Pukanić, iako je znala da je bolnica u kojoj se gđa Jusup Pukanić liječila bolnica „Sestara Milosrdnica“ kojoj i pripada po mjestu prebivališta. I pored toga, dr. Tomljenović donijela je odluku o prisilnoj hospitalizaciji koju nije priopćila gđi. Mirjani Jusup Pukanić već policijskim djelatnicima, koji su umjesto da asistiraju liječnici proveli policijsko privođenje, iako gđa. Pukanić nije ugrožavala ni sebe ni druge. U policijskom se izvješću, u cilju opravdanja primjene sile, navodi da je gđa Jusup Pukanić vikala „ubit ću vas sve“. Na autentičnim je snimkama jasno vidljivo da se radi o obrambenoj reakciji uslijed straha i stresa nakon što je policajcima već pokazala liječnički dokument o njenom psihičkom stanju od prethodnog dana, da nema razloga za njeno hospitaliziranje policajci su počeli primjenjivati silu koja nije bila adekvatna otporu.Isto se odnosi i na obrazloženje daljnjeg policijskog postupanja. Evidentno je da su u MUP-u, a posebno u dijelu koji je u ingerenciji samog ministra – Odjel unutarnje kontrole – namjerno propustili utvrditi točnost i istinitost navoda, te napravili ozbiljan propust neprovjeravanjem navedenih izvješća sudionika događaja. Nisu obavljeni razgovori niti s jednim svjedokom, a bilo ih je desetak. Nisu izuzeti snimci kompletnog događaja iz kojih bi bilo jasno vidljivo da napisana izvješća ne odgovaraju onome što se stvarno dogodilo. Tek su naknadno sve navedene propuštene radnje naložene su od strane Glavnog državnog odvjetnika, što ne opravdava do tada branjenu i javno iznošenu ocjenu da je sve bilo po zakonu. Evidentno je da je policija nije asistirala liječnici nego provela klasično privođenje. Također je potrebno navesti da je dva dana prije navedenog događaja, gđa. Mirjana Jusup Pukanić zatražila intervenciju policijskih službenika (1.4.2008.) u 12,29 iz razloga upućenih prijetnji od strane supruga. Prema policijskoj evidenciji po toj dojavi nije postupano, ali je zabilježena dojava djelatnika Hitne medicinske pomoći koji su u 15.13 sati zatražili pružanje pomoći s „psihotičnom“ Mirjanom Jusup Pukanić. Inicijativu za hospitalizaciju gđe. Pukanić imao je, prema policijskom izvješću Centar za socijalnu skrb.

Ministar zdravstva Darko Milinović svojim je najprije nepostupanjem, a potom zakašnjelim postupanjem tijekom kojeg je davao proturječne izjave, teško narušio povjerenje građana u Vladu i državne institucije, te vladavinu prava. Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi obavlja upravne i druge poslove koji se, uz ostalo, odnose na zdravstveno inspekcijski nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i zdravstvenih djelatnika te privatnom praksom, kao i upravne i druge poslove koji se odnose na socijalnu skrb. Naime, odmah po objavljivanju snimki privođenja, to jest prisilne hospitalizacije Mirjane Jusup Pukanić (jedan portal objavio je istu večer na dan hospitalizacije 3. travnja, a 5. travnja dio pisanih medija izvješćuje o slučaju i izražava prve sumnje) ministar zdravstva i socijalne skrbi morao je, a nije, reagirati i izvijestiti javnost o poduzetim mjerama iz svoje nadležnosti s ciljem utvrđivanja mogućih kršenja ljudskih prava građanke Jusup Pukanić, odnosno zakonitosti i etičnosti u postupanju prema njoj.

Dana 8. travnja HHO i druge civilne udruge izvješćuju javnost da su zatražili hitna očitovanja ministarstava zdravstva i unutarnjih poslova, te dvaju saborskih odbora, zbog sumnje da su Mirjani Jusup Pukanić ugrožena temeljna ljudska prava. O zahtjevu nevladinih udruga o očitovanju vezanom za postupanje liječnica i Psihijatrijske bolnice Vrapče, te djelatnika i djelovanja nadležnog Centra za socijalnu skrb u ovom slučaju, ministar Milinović uopće se nije oglasio. Niti narednih dana ni ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ni ministar Milinović, nisu se oglašavali u javnosti o tom slučaju ili poduzetim mjerama, bez obzira na svakodnevno medijsko propitivanje i izražavanje sumnje u zakonitost postupanja liječnika i djelatnika socijalne skrbi. Javnosti je tako tih dana bilo uskraćeno pravo da zna je li Ministarstvo poduzelo mjere iz svoje nadležnosti kako bi utvrdilo je li bilo postupanja suprotnih zakonu u ovom, vrlo osjetljivom slučaju, budući je riječ o prisilnom odvođenja na psihijatrijsko liječenje jedne građanke čije su snimke javno objavljene. Dakle, ministar zdravstva oglasio se tek 10 dana nakon spornog prisilnog odvođenja građanke Jusup Pukanić, a samo dan nakon što je Državno odvjetništvo medijima potvrdilo da je zatražilo dodatna očitovanja Ministarstva zdravstva. Međutim, već dan kasnije, 14.04. ministar zdravstva i socijalne skrbi, u sklopu, kako je navedeno u pozivu medijima redovitih obilazaka bolnicama posjećuje Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Tom prilikom, nakon posjeta, okupljenim novinarima (izvori HINA, RTL, Nova tv, HTV) izjavljuje: „Nije bilo kršenja zakona što se tiče Psihijatrijske bolnice Vrapče“, te dodaje kako je M. Pukanić izišla iz bolnice zadovoljna i nastavlja: „Ja neću tražiti smjenu ravnatelja, želim se zahvaliti medicinskom osoblju i svom osoblju Psihijatrijske bolnice Vrapče, postupali su sukladno zakonu.“ Podsjećajući da još očekuje očitovanja dviju liječnica, nakon kojih će svu dokumentaciju razmatrati inspekcija Ministarstva, ministar je dometnuo:„Dajmo, prije svega, prostora i vremena obitelji Pukanić da svoje probleme riješi unutar obitelji“. Upitan od urednika Dnevnika zašto je gđa Jusup Pukanić odvedena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, a ne u Bolnicu Sestaramilosrdnica koja je njezina matična bolnica, ministar je odgovorio: „Ja moram reći i to da bi kao ministar zdravstva i socijalne skrbi reagirao da gđa Pukanić nije završila u jednoj od ustanova koje su specijalizirane za tu vrstu liječenja. A zašto je ona otišla u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, a ne u Vinogradsku to je odluka liječnika koji je bio u timu Hitne medicinske pomoći.“ Dakle, ministar Milinović je u središnjem dnevniku Hrvatske televizije utvrdio da nikakve i ničije odgovornosti nema u tome što je gđaPukanić odvedena u bolnicu koja nije najbliža njezinom prebivalištu, premda je to suprotno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Također, ministar je, gostujući u Dnevniku, govorio o presudama Županijskog suda u Zagrebu. Citiramo: „Sad pogledajte, radi istinitosti navoda, čitam rješenje Županijskog suda u Zagrebu: riješio je Županijski sud u Zagrebu da se nastavlja prisilno zadržavanje gospođe Jusup Pukanić Mirjane u Psihijatrijskoj ustanovi bolnice Vrapče. To je rješenje Županijskog suda, a neki mediji su špekulirati da je s tim prekršen zakon. Ja moram reći da kada je gospođa Pukanić prisilno dovedena i rekao sam kao ministar da mi je bilo otužno gledati stavljanje lisica gospođi Pukanić idoista kao liječnik smatram da se to moglo suptilnije, ali to je na MUP-u da ocjeni je li u ovom slučaju kršen zakon. Ali kada je gđa Pukanić privedena na prisilno liječenje u Vrapče pregledao ju je dežurni psihijatar i o tome izvijestio nadležni sud. 7. travnja sudac Županijskog suda u Zagrebu je došao u posjet gđi Pukanić, obavio s njom razgovor i donio odluku koju sam proslijedio). Na isti je način sud odredio i vještaka koji je vještačio nad gospođom Pukanić i nakon toga sud je donio slijedeću odluku da dozvolite da vam donesao odluku da, kao vještak dakle, da prestaju važiti okolnosti i da gđa Pukanić više nije u fazi u kojoj je potrebito prisilno liječenje“.Ovim svojim nastupom ministar ne samo što je prekršio Zakon o zaštiti osobas duševnim smetnjama (članci 17. i 29.), Zakona o zaštiti prava pacijenata (članak25.), nego je i obmanuo javnost, budući u onom dijelu odluke o puštanju s prisilnehospitalizacije gđe Pukanić za koji je Županijskog suda u Zagrebu odlučio da javnosti bude dostupan (jer je riječ o postupcima u kojima je javnost isključena, čl. 29. st. 3. i 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama) nigdje ne stoji niti da je prvotno Županijski sud u Zagrebu riješio da se nastavlja prisilno zadržavanje gđe Pukanić kako to tvrdi ministar, a niti da prestaju važiti okolnosti da gđa Pukanić više nije u fazi u kojoj je potrebito prisilno liječenje. Također, u svom je nastupu u Dnevniku HTV-a ministar Milinović netočno izvijestio javnost da je Centar za socijalnu skrb postupao po telefonskoj dojavi Ive Banca, predsjednika HHO-a.

I 20 dana nakon prisilnog odvođenja građanke Jusup Pukanić, ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, odgovorno za funkcioniranje i nadzor zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, na čijem je čelu ministar Milinović, nije javnosti predočilo, a očito niti u cijelosti utvrdilo, propuste i odgovorne za njih prilikom prisilne hospitalizacije gđe Jusup Pukanić. Štoviše, ministar je ostavio otvorenu mogućnost da se uopće nisu stekli uvjeti prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama za prisilno odvođenje gđe Jusup Pukanić, što su mediji i angažirane nevladine organizacije tvrdile od prvoga dana. Ako Ministarstvo nije bilo sposobno utvrditi sve okolnosti obzirom na ovlasti kojima zdravstvena inspekcija raspolaže, bilo je dužno zatražiti pomoć drugih tijela koje će osigurati ne uništavanje mogućih dokaza i uzeti iskaze svih uključenih. Za sve navedeno: izostanak pravovremene reakcije Ministarstva, te reagiranje prema javnosti, kao i postupanje tek pod očitim pritiskom medija, objektivnu, ali i subjektivnu odgovornost snosi ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović. Navedeni postupci, kako zdravstvenih djelatnika, tako i djelatnika Centra za socijalnu skrb, ali i policijskih službenika opravdavani su od njihovih rukovoditelja ili resorno zaduženih državnih dužnosnika i tek pod pritiskom javnosti započela su preispitivanja postupanja. Izostanak pravodobne reakcije Vlade RH ugrožava demokraciju i vladavinu prava, jer se institucijama koje su dio državnog represivnog aparata šalje poruka da je u tom slučaju samo postupano po uobičajenoj proceduri., To otvara pitanje zašto Vlada RH, koja o svim opisanim događajima ima relevantne podatke, ne poduzima mjere iz svoje nadležnosti kako bi se spriječio osjećaj nesigurnosti da građanin zbog zlouporabe državnih institucija može biti prisilno hospitaliziran u psihijatrijsku ustanovu bez zakonskog uporišta, bez pregleda i uz asistenciju i primjenu sile protivne zakonu. Otvara se i pitanje podržava li Vlada RH izostanak pravovremene reakcije svojih pojedinih članova. U državi u kojoj je dosegnuta razina vladavine prava i demokracije na razini koja opravdava njene aspiracije za ulazak u Europsku uniju, a to Hrvatska svakako jest, od Vlade se opravdano očekuje da bude osjetljiva na svaki, pa i najmanji pokušaj ugrožavanja temeljnih ljudskih prava i sloboda, što se u ovom slučaju evidentno dogodilo.

Predlažemo stoga da i Hrvatski sabor, kao najviše tijelo političke i zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj, imajući u vidu svoju odgovornost za razvoj demokracije, da svoj doprinos sprječavanju nedemokratskih pojava i narušavanja temeljnih ljudskih prava i sloboda, provede raspravu i donese sljedeće zaključke:

1. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da, u okviru svoje nadležnosti, poduzme mjere prema svim sudionicima koji su dopustili da se slučaj opisan u ovoj interpelaciji dogodi; 2. Zadužuju se nadležna državna tijela da odmah pokrenu postupke iz svoje nadležnosti radi provjere istinitosti navoda o slučaju na koji se odnosi ova interpelacija, kao primjeru propusta u cilju zaštite svih osoba od zloupotrebe prava pacijenata;

3. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da žurno osigura zakonom propisano funkcioniranje Povjerenstava za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, kako u psihijatrijskim ustanovama tako i na državnom nivou;

4. Hrvatski sabor poziva Vladu Republike Hrvatske da osigura da svi koji postupaju prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama štite osobe kod kojih je posebno istaknuta potreba zaštita njihovih temeljnih ljudskih prava i sloboda., strogo poštujući zakonske propise i procedure.

 

Građanka Mirjana Jusup Pukanić, koja se u odgovoru Vlade nigdje ni ne spominje punim imenom, nego inicijalima, što dovoljno govori o tretmanu Vlade prema svojim građanima, danas se nalazi u sigurnoj kući i veliko je pitanje da kad izađe možda ona ne bude opet privedena zbog ako ništa drugo droge ili da ona zlostavlja obitelj. U ovom slučaju bila su uključena sva državna tijela, a nije poštovana trodioba vlasti, a Vlada nije cijelo vrijeme preko nadležnih tijela pratila slučaj, kako tvrdi. Mi se upravo nadamo da Vlada nije cijelo vrijeme pratila slučaj nego da se uključila tek kad je izašao u javnost. S obzirom da je ministar zdravstva i socijalne skrbi ocijenio da se Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama dugo nisu sastala i ustvrdio da treba promijeniti njihov sastav, nadamo se da ćete barem prihvatiti jedan naš zaključak prihvatiti. Nadamo se da ministar stvarno misli iskreno kad kaže da želi da se slučaj razriješi. Smatramo da je zaključak da se osigura da se postupa prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama štite osobe kod kojih je posebno istaknuta potreba zaštita njihovih temeljnih ljudskih prava

i sloboda, strogo poštujući zakonske propise i procedure – zaključio je Ostojić.

 

U ime Kluba SDP-a, Gordana Sobol dodatno je obrazložila potrebu donošenja zaključaka iz Interpelacije, kako se slučaj koji je predmet Interpelacije ne bi ponovio. Ustvrdila je nije bilo osnova za prisilnu hospitalizaciju gđe jusup Pukanić i to u psihijatrijsku bolnicu. Bio je dovoljan jedan slučaj koji je pokazao svo naličje naših zakona i propisa. Kad se nije postupalo po zakonu, došlo je do teškog kršenja ljudskih prava. Pokazalo se da se mora poštovati primarnost Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kad je u pitanju postupanje prema osoba s duševnim smetnjama. Pokazalo se i da Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama ne funkcioniraju kako bi trebala. Posebno je važno naglasiti da Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama prema odredbama Zakona najmanje jednom u šest mjeseci moraju posjetiti bez najave psihijatrijske ustanove kako bi se uvjerili u uvjete koji u njima vladaju i poštivanje propisa. Da li je Povjerenstvo radilo svoj posao posljednjih godina – zapitala je Sobol.

No, u poplavi raznoraznih Povjerenstava očito je da se nije ni razmišljalo da li ovako važno Povjerenstvo radi svoj posao, nego se mislilo dokle ide, ide, pa nitko nije postavljao pitanja. Ali na jednom slučaju vidjelo se da to tako ne može ići. Tijelo koje bi stvarno trebalo raditi kvalitetno svoj posao i to pod nadzorom, kao što je ovo Povjerenstvo, trebalo bi ustrojiti i osiguravati da obavlja svoj posao. A rok za to, prema Zaključku Vlade od prošle godine je kraj lipnja 2008. g. Kad je u pitanju ovaj slučaj, Povjerenstvo nije imenovano preko mjesec dana, nakon što se dogodilo ono što se nije smjelo dogoditi.

Osobe s duševnim smetnjama moraju biti prepoznate kao posebno osjetljive i društvo ih mora štititi, ne samo propisima, nego i njihovom dosljednom provedbom. Ovaj slučaj je pokazao da postoje brojne rupe u tim propisima, u zakonima, ali pitanje je li da rupe vrijede za sve ili samo za neke. Činjenica da je moguće dignuti telefonsku slušalicu i nekoga strpati u psihijatrijsku bolnicu, pokazuje koliko je cijeli ovaj slučaj strašan. Pokazuje se koliko je moguće izigrati sustav i tko zna koliko se još takvih slučajeva dešava, posebno prema našim starijim osobama.

Kakvo je onda uopće stanje u našem sustavu skrbi za osobe s duševnim smetnjama? Slučaj ustanove Lopač, čiji su se pacijenti zbog medijske eksponiranosti ohrabrili i uspjeli upozoriti na stanje u toj ustanovi, dokaz je da mnoge stvari nisu u skladu s zakonima i propisima. Dok god se ovo događa imamo pravo sumnjati da se ti slučajevi dešavaju i to ne u malom broju i zato tražimo odgovornost. Gordana Sobol pozvala je na kraju i vladajuću većinu da prihvati zaključke Interpelacije i da ako imaju sluha za poštivanje ljudskih prava u Hrvatskoj, konačno puste da na Dnevni red dođe i Izvješće Pučkog pravobranitelja, kao posebno važno da se vidi kakvo je stvarno stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, te upozorila na važnost institucije Pučkog pravobranitelja koji bi trebao pomagati u zaštiti građanima od sustava.