Sabor je raspravio i prijedlog Zakona o sigurnosnim provjerama. Stajališta Kluba SDP-a iznio je Ranko Ostojić. Postavio je pitanje je li ispravno rješenje po kojem će samo tijelo odlučivati da li je ispravno ono kako se traži sigurnosna provjera. Nažalost, člankom 4. dopušteno je sve osim onoga što nije navedeno o tome tko može tražiti sigurnosne provjere. Vijeće je preciznije definirano. Svaka ona osoba može pokrenuti postupak pred sudom i riješiti stvar. Što se tiče sigurnosnih zapreka, zapisano je sve ono kad se radi o klasificiranim podacima. No potpuno drugo je i ostavljena je sloboda kad se radi o tome da netko radi protiv interesa ili na štetu Republike Hrvatske, po pitanju zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti.
Suglasnost koju čovjek potpisuje kad daje pristanak na provjeru, dovodi ga u neugodnu situaciju, jer nije dobro da ovisimo o diskrecijskoj ocjeni ravnatelja bilo koje sigurnosno-obavještajne agencije hoće li se primijeniti tajne mjere prikupljanja podataka. Osoba koja potpisuje suglasnost da pristaje i na tajne mjere prikupljanja podataka, pa bi s time trebala bit i i upoznata. Ustvrdio je da se kroz sve otvorene izvore evidencije može doći do svega što je potrebno da bi se osobu provjerilo u prvom, drugom ili trećem stupnju provjere, i to je sasvim dovoljno u smislu onoga što traži usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije. Što se tiče poligrafa, predviđenog za pripadnike Protuobavještajne agencije, mora se reći da osoba koja ga prihvaća, prihvaća i sve posljedice takvog istraživanja i službe u kojoj će raditi. Mišljenje, bez ograničenja, o postojanju ili nepostojanju sigurnosnih zapreka se primjenjuje na strance, ali u slučaju hrvatskih državljana ne mora se primijeniti mišljenje o sigurnosnoj zapreci ili ne. Pozvao je predlagatelja da do drugog čitanja uvaži sugestije i doradi Zakon. Brankica Crljenko upozorila je da se odredbama o mogućnosti mjera tajnog prikupljanja podataka prevelike ovlasti daju ravnatelju tijela koje prikuplja podatke. Odredbe koje se odnose na sigurnosne provjere stranaca koj se radi temeljem upitnika pokazuju preveliku razinu nepovjerljivosti. Šime Lučin govorio je o stvarima koje Zakon ne regulira, a trebao bi. Zakon nije dobio većinu na matičnom Odboru, pa i već nešto govori. Neke stvari nisu dorečene i mogu biti predmet manipulacije. Uredba koja će uređivati upitnik kojim će se vršiti sigurnosna provjera, a donijet će je vlada, vjerojatno će biti proglašena tajnom, a trebala bi biti dio Zakona. Onaj tko potpiše suglasnost za sigurnosnu provjeru, neće ni znati koja ga agencija provjerava. Daje suglasnost, a zapravo ne zna za što daje suglasnost. Postavlja se pitanje koliko je ovaj Zakon uopće ustavan. Postavlja se i pitanje ravnopravnosti, tj. hoće li svi koji se provjeravaju biti provjeravani jednako. Osim toga, prema odredbama ovog zakonskog prijedloga, sigurnosne provjere odnosile bi se na otprilike 100 tisuća ljudi tj. sve zaposlenike državne uprave, ministarstva i tijela vlasti, što je daleko prevelika brojka. (Petar Kurečić)
