Prolongirajmo otplatu stambenih kredita građanima koji su ostali bez radnog mjesta

Hrvatski sabor raspravio je Prijedlog zakona o prolongaciji otplate stambenih kredita u 2009. godini, čiji je predlagatelj Klub zastupnika SDP-a.
U ime predlagatelja govorio je Slavko Linić, te ustvrdio da je Hrvatska u recesiji, čiji će teret najteže osjetiti građani, a posebice oni koji su već ostali ili će nažalost ostati bez radnog mjesta. Jedan dio njih uzeo je ranije stambene kredite, čije su rate u međuvremenu zbog rasta kamata i promjene tečaja porasle, te je i onima koji nisu ostali bez radnog mjesta problem otplaćivati ih. Radi se ponajviše o kreditima s fiducijem, pa će banke onima koji ne mogu otplaćivati kredit oduzeti imovinu, izbaciti ih iz stana. Moći će oduzeti imovinu i onima koji su otplatili primjerice 80 posto kredita. Stoga Klub SDP-a predlaže da se prolongira otplata stambenih kredita građanima koji su nažalost već ostali ili će ostati bez radnog mjesta, da bi se tako barem zaštitilo one najugroženije.

Govoreći o Prijedlogu zakona kao dijelu antirecesijskih mjera SDP-a, ustvrdio je da je država u posljednje vrijeme postala subjekt koji se najviše zadužuje na domaćem tržištu. Paket antirecesijskih mjera SDP-a odnosi se na olakšavanje tereta gospodarstvu, te na zaštitu standarda građana. Dobar dio tih mjera već je bio u saborskoj raspravi, ali nije prihvaćen. Prvi dio paketa odnosio se na mjere koje bi povećale neto plaću uz zadržavanje bruto plaće, te povećale mirovinski doprinos u drugi stup. Drugi dio paketa bio je oslobađanje građana od raznih neporeznih nameta u 2009. g., te na smanjenje PDV-a na energente i osnovne životne namirnice, u skladu s praksom iz Europske unije. Mora se nešto učiniti na pitanju oslobađanja gospodarstva i građana od tereta recesije. Posebno je potrebno napraviti sve da neki ne stvaraju esktra profite u godini kad će i gospodarstvo i građani trpiti najveći teret recesije.
Osim toga, zaštita visine kamate mora biti regulirana jednim od dodatnih zakona. Ne mogu neki ostvarivati ekstra profit, a da sav teret padne na poduzetnike i građane. Mjere uštede u recesiji moraju se odnositi i na trgovačka društva u državnom vlasništvu.
Nadali smo se da će Vlada dobar dio ovih zakonskih prijedloga implementirati kroz prijedlog rebalansa proračuna. No veći dio ih je odbijen, a mi procjenjujemo da planirane mjere uštede neće biti dovoljne. Što se tiče datuma u Prijedlogu zakona, 1. studenog 2008. g., kao datuma nakon kojeg bi oni koji su ostali bez posla, trebali imati prolongirane kredite, smatramo da se može promijeniti. Treba omogućiti svim građanima koji su sada na Zavodu za zapošljavanje omogućiti prolongaciju stambenog kredita, ustvrdio je.
Konačno, banke koje razmišljaju samo o sebi potvrda su da trebamo još više intervenirati u to tržište. Jedan dio banaka već je počeo s ovakvom politikom prema građanima. Neke to neće moći, ponajviše zbog monetarne politike. Stoga je potrebna intervencija države. Ne možemo u vremenu krize ostavljati tržišnim odnosima da određuju kako će građani biti pogođeni. Mi želimo zaštititi građane, a banke neka se snalaze. Mi smatramo da je recesija nešto što zahtijeva intervenciju države, jer će upravo građani i gospodarstvo osjetiti najteži teret recesije, zaključio je Linić.

U ime Kluba SDP-a govorio je Davor Bernardić. Naveo je razloge zbog kojih predlažemo ovakvu mjeru, jednu od brojnih mjera iz paketa antirecesijskih mjera SDP-a. Zašto želimo ljudima koji su ostali bez radnog mjesta prolongirati otplatu stambenih kredita? Zato je preko 50 tisuća ljudi u Hrvatskoj radi, a ne prima plaću. Zato jer je broj novonezaposlenih u Hrvatskoj u posljednja tri mjeseca veći od 22 tisuće. Do kraja godine će između 50 i 100 tisuća ljudi ostati bez posla. A stambeni krediti čine 42 posto svih kredita koje banke plasiraju. Banke u Hrvatskoj posluju s ogromnom dobiti. Moraju biti spremne dijeliti sudbinu hrvatskog gospodarstva. Upravo za ovakve stvari nam služi nacionalni suverenitet. Gospodarstvenici će se u recesiji jako teško odlučivati na nove investicije, ako im se barem malo ne olakša teret. Nacionalni suverenitet mora nam poslužiti da zaštitimo naše građane, a posebno mlade obitelji koje otplaćuju stambene kredite. Hrvatskoj je inače upravo ovih dana smanjen i kreditni rejting. Ustvrdio je da je naprosto nemoguće održati politiku po kojoj je ne činiti ništa dobro jer se onda ne može pogriješiti. Svaki mjesec odgađanja rješavanja problema nas košta, a koštat će nas barem šest mjeseci popravka – upozorio je Bernardić, te zaključio: Želimo spriječiti paniku i održati povjerenje. Želimo da ljudi i dalje mogu vraćati svoje kredite. A banke moraju dijeliti teret recesije zajedno s gospodarstvom i građanima.

Gordan Maras govorio je o ozbiljnosti i težini gospodarske krize u Hrvatskoj, koja sve više jača. Preko 500 ljudi dnevno ostaje bez posla, to nam govore podaci iz 2009. g. do kraja godine, bit će ih možda i više od 50 tisuća, što je alarmantna brojka. Država je pred bankrotom i stalno se dodatno zadužuje, nelikvidnost je sve veća „rupa“ u proračunu velika je preko 10 milijardi kuna, te se ne vidi kako će biti popunjena. Jedna od brojnih mjera SDP-a u borbi protiv recesije, koja ide za ublažavanjem teških posljedica koje će ostaviti na građane je upravo ova mjera, kojom bi se građanima koji su ostali bez radnog mjesta omogućila prolongacija otplate stambenih kredita, kako ne bi ostali bez stanova koje će im banke oduzeti ako neće moći redovno plaćati rate kredita.
Dragica Zgrebec obrazložila je razloge predlaganja ovakve mjere, koja je nužna kako bi se građanima olakšao teret gospodarske krize. Procjene da će bez radnog mjesta u Hrvatskoj do kraja godine ostati između 12 i 25 tisuća ljudi, bile su nažalost preoptimistične, jer sudeći prema sadašnjim trendovima, brojka bi mogla premašiti 50 tisuća. Dok građani i gospodarstvo trpe teret krize, banke u stranom vlasništvu i dalje ostvaruju profite, kakve u svojim matičnim zemljama ne mogu nikako ostvariti. Sad će oduzimati stanove ljudima, jer imaju instrument fiducija, koji im to omogućuje. Podsjetila je da mnoge države u vremenu krize posežu za mjerama, kojima interveniraju u tržište, te štite svoje građane. Nema nikakvog razloga da i Hrvatska to ne učini, zaključila je.
Nenad Stazić podsjetio je na okolnosti u kojima su građani dizali stambene kredite, jer su to činili u okolnostima kad su im davana obećanja o rastu standarda i boljoj budućnosti. Da su pazili tko im daje ta obećanja, možda tako ne bi postupili. Nisu mogli očekivati da će im se standard toliko srozati, da neće otplaćivati te kredite, čije su rate porasle, a osim toga sve više ljudi gubi radna mjesta. Praktički nema obitelji u Hrvatskoj koja nema fiducijarne kredite, na temelju kojih će im banka oduzeti imovinu. Inače, pad stopa gospodarskog rasta počeo je dolaskom HDZ-a na vlast 2004. g., a svjetska kriza je počela tek prošle jeseni. Građani su doduše izabrali ovakvu Vladu, ali ta ista Vlada bi barem trebala biti zainteresirana da im olakša teret krize, primjerice tako da ne budu izbačeni iz stanova na ulicu. Možda su bili u zabludi, a možda smo i mi sada u zabludi kad mislimo da ćete prihvatiti ijedno od ponuđenih rješenja. Ono što sada rade HDZ i Kunst, je da kažu da ih to ne zanima jer su to ugovorni odnosi, te pričaju o neuspješnosti Račanove vlade. Možda je ta Vlada bila uspješna, a možda i nije, ali pričati o tome sada, dok građani gube radna mjesta a moraju plaćati rate kredita, jer će inače biti izbačeni iz stana, znači da se tim istim građanima doslovno smiju u lice.
Zvonimir Mršić je vladajuću većinu i Vladu podsjetio da njezina uloga nije moliti direktore banaka i apelirati na njih da smanje kamate građanima, nego da zakonski reguliraju mjere kojima će se građanima olakšati teret recesije. Država, da bi isplatila plaće liječnicima i učiteljima, mora izdavati komercijalne zapise, na koje banke zarađuju po 12 prihoda! U takvoj smo sada situaciji. Umjesto da država naloži bankama da izmjene ugovore i da se građanima koji ostanu bez radnog mjesta omogući da zbog neplaćanja stambenog kredita u ovoj godini ne ostanu bez stana, ona omogućava njihovim direktorima da si izdaju milijunske neoporezive bonuse, na temelju ekstra profita koje ostvaruju na građanima ali sve više i na državi, koja se neprekidno sve više zadužuje. (Petar Kurečić)