Sabor je, na sjednici sa samo jednom točkom dnevnog reda, raspravio Prijedlog odluke o prihvaćanju Sporazuma i zajedničke izjave o rješenju spora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije. U ime Kluba SDP-a, o Prijedlogu odluke o prihvaćanju Sporazuma govorio je predsjednik Zoran Milanović.

Uvodno je ustvrdio da je dobro da se održava sjednica Sabora na ovu temu, što je tražio SDP. Danas smo svjedoci konstruktivnosti i državne odgovornosti i to je dobro. Zašto Sabor i zašto smo tražili odlučivanje u Saboru? Naime, dosad su bile održavane sjednice državnog vrha, i tada sam već upozorio da u Saboru treba održavati ovakve sjednice. Prijedlog je Hrvatskoj poslan 23. travnja i nije dobro da smo se našli u rezidenciji u Visokoj i u nekoliko sati pokušavali apsolvirati Sporazum. Takav način odlučivanja derogira, čak abrogira instituciju kao što je Sabor. I zato nema razloga da u ovako državotvornom i mirnom tonu u Saboru ne raspravimo prijedlog Sporazuma. No, preduvjet da bi cijela stvar zaživjela je da ga prihvati slovenska strana. Iz onoga što znamo, to vjerojatno neće biti tako. Broj prigovora je velik. Mi raspravljamo o prijedlogu koji smatramo dobrim kompromisom, ali vjerojatno nije konačan. To je realan svijet u kojem živimo. Slovenija je odlučili štititi svoje interese i to na način na koji može. Naš dojam je da takvo ponašanje u EU ne nailazi ni na simpatije niti na podršku.

Kao što je premijer rekao, postoje primjeri neriješenih graničnih sporova u Europskoj uniji, kao što je Olivense, gdje Portugal niječe suverenitet Španjolske nad prilično velikim dijelom teritorija i koji je čak enklava. Tu je recimo i primjer Gibraltara.

Naš ugled na međunarodnom planu možemo braniti samo međunarodnim pravom, ali i snažnim gospodarstvom. Ovim Sporazumom jasno se odvaja razgraničenje na kopnu i moru, prema međunarodnim pravilima. Govori se o režimu na moru, ali se i govori o dodiru slovenskog s otvorenim morem, čega inače u međunarodnom pravu nema , ali pošto se govori da će se granica određivati prema međunarodnom pravu, odredba je nešto prihvatljivija.

Međutim, tumačenje načela pravičnosti, koje Slovenija stalno zagovara, je problematično. Po tome bi se moglo reći: Hrvatska ima cijeli Jadran, pa dajte nama samo malo. Problem s pravičnosti u posljednjih 90-ak godina je u tome što nikada nije primijenjena, jer nitko nije bio voljan postupati na taj način, pošto je potreban politički dogovor obiju strana, koji nikad nije bio postignut. Zato je to načelo problematično.

Ono što je dobro je da prihvaćanje ovog Sporazuma znači deblokadu pregovora od strane Slovenije, ali ta deblokada u poglavljima koja se tiču granice, ne znači da će nestati problemi u ostalim poglavljima, koji su brojni. Bilo kakva promjena i prigovor na Sporazum, znači da prijedlog pred nama ne vrijedi, te će biti potrebno ponovno odlučivanje. Bilo kakve buduće sporazume morat će potpisivati Vlada, ali o svim budućim ovako važnim odlukama trebali bi raspravljati u Saboru. Da se sastanak državnog vrha sazvao odmah, nakon dolaska prijedloga, čak ni mi koji smo kasnije pozvani na sastanak, ne bismo morali skupljati informacije neformalnim kanalima, a građani bi bili bar donekle upoznati o kakvom se prijedlogu radi.

Konačno, apeliram na konstruktivnost i odgovornost. Također, pozivam i na takvu državotvornost i konstruktivnost. Pozivam i na, ako već ne državničku, onda barem društvenu odgovornost i u kampanji za lokalne izbore, koja je danas bar na jedan dan donekle prekinuta zbog ove sjednice Sabora.