„Novi zakon o socijalnoj skrbi nije reforma, nego bilanca višegodišnjeg nerada“, poručili su esdepeovci ministru Milinoviću na konferenciji za novinare u sjedištu SDP-a.
Potpredsjednica SDP-a i Kluba zastupnika Milanka Opačić i saborski zastupnik Davorko Vidović na konferenciji za novinare na temu: “Kako uništiti socijalni sustav u 327 točaka” oštro su se obrušili na novi zakon o socijalnoj skrbi i najavili kako SDP neće podržati ovaj štetan i loš zakon jer “ide cipelom na socijalno ugrožene ljude”. Ukoliko zakon ipak u Saboru bude donesen, SDP će, kada ima građani dadu povjerenje, taj zakon ukinuti.
Potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić istaknula je kako je sustav socijalne skrbi u proteklih sedam godina izuzetno zapušten jer su nadležnosti podijeljene između tri ministarstva, nije provedena nužna reforma sustava, znatno je povećan broj korisnika i potreba, Centrima za socijalnu skrb smanjen je terenski rad, kadrovski su neekipirani, ne postoji kontrola kvaliteta usluga, sustav naknada je neumrežen, naknade se nepravedno raspodjeljuju ili se preklapaju, njihova financijska kontrola je nemoguća te ne postoji suvremeni izbor socijalnih servisa.
“Zakon ne rješava ni jedan problem, stvara dodatnu pomutnju i kaos te poništava i ono malo što je ostalo od sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj”, poručila je Milanka Opačić i dodala:
“Koliko je sustav socijalne skrbi u ministarstvu zdravstva zanemaren pokazuje vam web stranica ministarstva na kojoj je navedeno samo ono što se radi u sferi zdravstva, a socijalne skrbi uopće nema. Zbog toga smo u nekoliko navrata pitali ministra Milinovića u Saboru da li on uopće zna da je on i ministar socijalne skrbi”, rekla je Milanka Opačić.
Opačić smatra kako zakon kasni dvije godine, nije prošao nikakvu javnu raspravu, ne rješava postojeće probleme stručnjaka zaposlenih u sustavu, kao i korisnika. Ne donosi nikakve reformske poteze, ne uvodi red u sustav socijalnih naknada “prvenstveno zbog toga jer štedni ulozi, naknade od dionica, vrijednosnih papira se ne uzimaju kao imovina onih koji traže svoje pravo u sustavu socijalne skrbi”, smatra Opačić.
Za Milanku Opačić posebno je problematično što se ukida institucionalni smještaj za djecu do sedam godina a da prije toga nije razvijen alternativni sustav zbrinjavanja odnosno udomiteljstvo.
“Time se ugrožava pravo djece. Ministar ima svu odgovornost za svu onu djecu koja će zbog ove odluke u narednom periodu trpjeti zlostavljanja u obiteljima jer ih centri neće imati gdje razmjestiti”, napomenula je Milanka Opačić.
“Trebali smo prije svega donIjeti strategiju razvoja, a tek onda donositi, ne jedan ,nego niz zakona koji regulira ovu materiju”, smatra Opačić. Podsjetila je kako je EU u posljednjih 10-ak godina dodijelio Hrvatskoj znatna sredstva za informatizaciju sustava i izradu bazi podataka korisnika koja nisu iskorištena, pa su centri za socijalnu skrb i dalje bez računala.
Prema SDP-u, trebalo je formirati registar posvajatelja i udomitelja, proširiti institut udomiteljstva u svim regijama, kako bi se osigurala skrb o ugroženoj djeci koja se moraju izdvojiti iz obitelji, pokrenuti profesionalizaciju i specijalizaciju udomiteljstva, ekipirati Centre za socijalnu skrb stručnim kadrovima, te osigurati uvjete za rad.
“Samo u Zagrebu nedostaje 80 stručnjaka u Centrima za socijalnu skrb, u pet slavonskih županija nedostaje oko 70 stručnjaka unutar centara za socijalnu skrb. Nažalost ovim zakonom oni neće dobiti stručnu pomoć koja im je potrebna nego će se samo dodati nova birokracija koja neće biti od velike pomoći “, smatra Opačić.
Jednako tako trebalo je proširiti mrežu ustanova, te stvoriti prostor za osnivanje socijalno – zdravstvenih ustanova. Izraditi bazu podataka korisnika soc. prava/naknada i osigurati kontinuiranu razmjenu podataka među institucijama, te na taj način uvesti instituciju kontrole u sustav dodjele naknada kojim bi se spriječile zlouporabe, kumuliranje prava, dok bi pomoć primali svi oni kojima je potrebna. Trebalo je provesti administrativnu i fiskalnu decentralizaciju soc. skrbi – “spustiti” ovlasti i sredstva na jedinice lokalne samouprave kako bi provodile vlastite programe sukladno svojim potrebama.</p>
Vidović je istaknuo kako se u ovom zakonu vidi da sustav vode ljudi koji nisu dobor upoznati s materijom socijalne skrbi. Prijedlog zakona predviđa da pravo na socijalnu naknadu ne može ostvariti osoba koja živi u vlastitom stanu čija vrijednost prelazi 100 proračunskih osnovica, odnosno 322.600 kuna, međutim, Vidović ističe kako se pritom zaboravlja da 80 posto ljudi u Hrvatskoj živi u vlastitoj kući ili stanu, ali da oni “ne mogu jesti zidove”.
Vidović je, također, spomenuo nelogičnosti u definiranju prava na socijalnu naknadu u okviru kojih se novac ne smatra imovinom što znači da će “pravo na pomoć moći ostvariti osoba sa stotinama tisuća eura na računu, dok oni koji imaju neku nekretninu neće moći zatražiti socijalnu naknadu”.
“Socijalni radnici tako će se morati će se pretvoriti u poreznike koji će procjenjivati vrijednost nečije imovine te suce koji će utvrđivati je li netko svojom krivnjom ostao bez posla da bi mu onda odbili zahtijev za primanje socijalne naknade”, smatra Vidović i dodaje: “Umjesto deinstitucionalizacije sustava zakon predlaže institucionalizaciju, a umjesto decentralizacije zadržavanje centraliziranog sustava, te je atak na sve socijalno ugrožene u Hrvatskoj.”
