Sabor je raspravljao o Prijedlogu Zakona o kreditnim institucijama. Stajališta Kluba SDP-a iznio je Davor Bernardić. Zakon unosi suvremene metode u regulativu kreditnim institucijama, regulirajući dalje ovo područje koje je uređeno Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim unijama, te usklađuje hrvatsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU, Poglavlje 9., Financijske usluge.
Omogućiti će se kreditnim institucijama u Republici Hrvatskoj poslovanje po suvremenim načelima koje unosi Basel II standard, čime se dodatno naglašava njihova mogućnost da posluju slobodno, sukladno tržišnim uvjetima i suvremenim pravilima bankarske struke. Ujedno se dodatno preciziraju ovlasti Hrvatske narodne banke da brzo i efikasno spriječi, te ukoliko to ne uspije, efikasno razriješi eventualne krizne situacije u poslovanju kreditnih institucija. Osvrnuo se i na uvođenje neovisnog člana u superviziju, što smatra nepotrebnim jer postoji kontrola od strane HNB-a. Izrazio je nadu da ovakva odluka neće otvoriti prostor za korupciju. Upozorio je na nedorečenost primjene Zakona, budući da se primjenjuje od 1. siječnja 2009. g., a dotad će većina odredbi vrijediti po starom zakonu.
Gordan Maras je ustvrdio da Zakon o kreditnim institucijama pogađa većinu građana. Kao ilustraciju je naveo primjer da čak 150 tisuća hrvatskih umirovljenika koristi usluge kreditnih institucija. Preko 90 posto kreditnih institucija je u inozemnom vlasništvu.
U lipnju su se građani Hrvatske zadužili za 1.4 milijarde kuna, te su ukupno bili zaduženi za 120 milijardi kuna, znači svaki građanin gotovo 30 tisuća kuna. Banke ostvaruju iznimnu dobit, stoga moramo imati zakon koji će omogućiti pošteno natjecanje na tržištu kapitala. Također, ukazao je na povećanje depozita u bankama, što ocjenjuje lošim, jer je potrebno stvoriti povoljnije okruženje za investicije u proizvodnju, u ionako nepovoljnom gospodarskom okruženju.
Ingrid Antičević-Marinović ukazala je nedopustivu situaciju da zakoni koji se odnose na financijske institucije budu jači od Zakona o kaznenom postupku, kad je u pitanju institut bankarske tajne. Zakon o kaznenom postupku je organski i stariji zakon, a bankarska tajna ne smije biti važnija od mogućnosti kaznenog progona.
Sabor je raspravljao i o Prijedlogu Zakona o institucijama za elektronički novac, o kojem je u ime Kluba SDP-a govorio Davor Bernardić. Elektronički novac prvi put se pojavio 80-ih godina u Japanu, a 90-ih se pojavljuje digitalni elektronički novac, uz dotad prisutne čipove. Zbog bojazni od zloupotrebe, izdavanje digitalnog elektroničkog novca bilo je prvo dopušteno samo bankama, a kasnije je Europska unija ublažila ovu regulativu, te su je članice i zemlje kandidati morale implementirati u svoja zakonodavstva. Ovaj Zakon određuje da temeljni kapital institucije koja izdaje elektronički novac mora biti osam milijuna kuna, što je dovoljno. Prednosti elektroničkog novca su jeftinije rukovanje, zaštita PIN-om, lakši pristup novcu od strane korisnika, a nedostatak je nemogućnost korisnika da otkrije prijevaru, koja za sobom povlači i sistemski rizik. Dosadašnja iskustva s elektroničkim novcem u Europskoj uniji nisu pokazala veću upotrebu elektroničkog novca, te je u cijeloj EU samo desetak institucija za elektronički novac. Izrazio je nadu da će elektronički novac biti korišten pri plaćanju objedinjenog gradskog prijevoza u Hrvatskoj. Također, ustvrdio je da će Klub SDP-a podržati prijedlog Zakona, te je sada krajnje vrijeme da se ovo još neuređeno tržište uredi.(Petar Kurečić)
