Sabor je, u objedinjenoj raspravi, raspravljao o Izvješću o izvršenju godišnjeg provedbenog Plana statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2006. g., Prijedlogu godišnjeg provedbenog Plana statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2008. g., te Prijedlogu programa statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2008.-2012. g. U ime Kluba SDP-a govorio je Davorko Vidović.
Ustvrdio je da se nažalost statistika u Hrvatskoj i dalje prečesto koristi kako kome u kojem trenutku odgovara. Stoga je nužno potrebno da statističke metode i indikatori budu što više objektivni, relevantni i što više usporedivi s onima u drugim europskim državama. Podsjetio je kakve su se rasprave pred nekoliko godina vodile npr. o zaduženosti Hrvatske. „Jedni su tvrdili da smo prezaduženi i pred dužničkom krizom, a kad su se pozicije promijenile, počeli su naglo govoriti da uopće nismo prezaduženi. Klub SDP-a će podržati izvješće, kao i plan statističkih aktivnosti. Stupanj usklađivanja s EUROSTAT-om pokazuje da se nije sjedilo skrštenih ruku u Državnom zavodu za statistiku, koji smatramo prevažnom institucijom“ – ustvrdio je Vidović.
Postavio je pitanje imamo li mi dovoljno podataka da možemo donositi važne ocjene i programe za idućih 10-15 godina. Čitava Europska unija se već čitavo desetljeće bavi s dvije prevažne teme: konkurentnošću europskog gospodarstva i pitanjem socijalne kohezije. Čitava Lisabonska agenda bavi se tim pitanjima – kako postići konkurentnost europskog gospodarstva, a istodobno očuvati socijalnu koheziju i dosad stečena prava u Europskoj uniji? Postoji pet ili šest u svijetu priznatih metodologija kojima se mjeri konkurentnost gospodarstva, ovisno o kojem se istraživanju radi, ali se ta istraživanja rade, te se sastoje od nekoliko desetaka indikatora koji pokazuju gdje se pojedina država nalazi na ljestvici svjetske konkurentnosti. Ove vrste istraživanja trebao bi raditi Državni zavod za statistiku, kako bi dobili mogućnost relevantnog uspoređivanja s drugima.
Ustvrdio je da je začuđujuće je da se u Hrvatskoj tako malo govori o socijalnoj koheziji, koja se definira kao sposobnost društva da osigura dobro svakom svom članu, minimalizirajući nejednakost, a društvo treba biti što solidarnije i omogućiti svakom članu da ostvari bar neke ciljeve. Predstavljeni su indikatori kojima se mjeri indeks socijalne kohezije i nema razloga da Hrvatska ne preuzme tu metodologiju. Nema nikakva razloga da pokušamo stvarati hrvatsko društvo takvim da se svaki čovjek može osjećati dobro. Postoje instrumenti kojima možemo izmjeriti je li naše društvo diskriminatorno. Sfere života kojima se ovo može izmjeriti su zaposlenost, obrazovanje, stanovanje, zdravlje, prehrana i potrošnja, edukacija, znanost i kultura. Sve te stvari mi mjerimo. Mjerimo i ekonomske indikatore, socijalno-sintetičke indikatore, pristup javnim uslugama te pristup ljudskim pravima. Za svaku od ovih grupa indikatora postoje podaci koji se mjere, pa je stoga moguće i ono što ne izgleda na prvi pogled mjerljivim, izmjeriti i kroz indikatore iskazati – smatra Vidović.
Osim konkurentnosti i socijalne kohezije, statistika bi nam kroz devet indikatora, koji također postoje, trebala dati i odgovore o kvaliteti života u Hrvatskoj, kao također vrlo nužnom pokazatelju za hrvatsko društvo, i kao nešto što trebamo predviđati, ali i kao društvo intervenirati kako bi se stanje poboljšalo. Upravo ti pokazatelji o konkurentnosti, socijalnoj koheziji i kvaliteti života ključni su za razvoj našeg društva – zaključio je. (mr. sc. Petar Kurečić)
