Naime, rasprava o ovom dokumentu kasni pune četiri godine, jer su se još na Konferenciji o održivom razvoju u Johannesburgu predstavnici hrvatskih vlasti obvezali donijeti ovaj dokument do 2005. g. Stoga nećemo glasati protiv, jer smo dokument toliko dugo čekali.
Dokument obiluje nedostacima i naliči na popis lijepih želja. Nema SWOT analiza, nema planova izvvedbe, nema vremenskog tijeka provedbe strategije s preciznim točkama mjerljivosti provedbe ciljeva.
Ovaj dokument je rađen šablonski, te nema dvojbe da je kao predložak našoj domaćoj strategiji poslužila strategija održivog razvoja Europske unije, ali se nacionalna strategija ne može zadržati na nabrajanju ciljeva, kao ona nadnacionalna.
Ovo bi trebao biti jedan od najvažnijih strateških dokumenata Republike Hrvatske, iza koje bi trebala stati cijela Vlada, a ne samo jedno ministarstvo. Trebala bi služiti kao polazište za izradu ostalih strategija. Trebale bi biti jasne temeljne održive gospodarske grane, koje država treba poticati i time omogućiti održivi razvoj. Toga u ovom dokumentu nema.
Nema odrednica za energetsku strategiju, o kojoj će se također raspravljati, a upravo bi polazišta iz strategije održivog razvoja trebala služiti i u energetskoj strategiji.
Za provedbu strategije održivog razvoja ključno bi trebalo biti njeno implementiranje u hrvatsko zakonodavstvo, no toga također nema. Primjerice, kod područja javnih nabava, u zakonodavstvo nije ugrađeno ništa od odrednica.
Dokument je pomalo i zastario. Naime, govori o niskoj inflaciji i daljnjem smanjenju proračunskog deficita, što sada više nikako nije slučaj. Demografski problemi spomenuti su, ali njihovo rješavanje predviđa se potpuno apstraktnim mjerama. Predviđa se i rješavanje problema branitelja, zaštite okoliša, energetike, sve je to predviđeno, ali nema nijedne konkretne mjere. Kao i u cijeloj strategiji, samo se taksativno nabrajaju stvari koje bi se željele napraviti, zaključila je.

Gordana Sobol ustvrdila je da je glavni problem ove Strategije nedostatak konkretnih provedbenih mjera. Promicanje politike ravnopravnosti spolova u okviru ove Strategije trebalo bi biti uvršteno i u područja predviđena u razradi Strategije, razvoja gospodarstva i zaštite okoliša. Moralo bi biti ugrađeno u načela održivog razvoja. Kad je u pitanju demografski razvitak, Strategija se oslanja na zastarjele dokumente, koji nisu dali rezultata.
Gordan Maras ustvrdio je da su ciljevi koje Strategija predviđa sasvim razumljivi i da oko njih nema spora. Međutim, nedostaju konkretne mjere za njihovo ostvarenje. No, u Hrvatskoj gospodarski razvoj bilježi negativne stope. Broj stanovnika neprekidno opada. Prirodni prirast je negativan. Kad je u pitanju zaštita okoliša, umjesto da povećavamo zaštićena područja i stupanj zaštite, mi ih smanjujemo. Pošto cijela Hrvatska nema strategiju gdje ide i što će proizvoditi za pet godina, odsustvo vizije ne čudi. Nema čak ni vizije zaštite radnih mjesta.
Željko Jovanović govorio je o socijaldemokratskoj viziji kvalitete života, kao i iznimno zabrinjavajućim demografskim trendovima u Hrvatskoj, u kojoj je starenje stanovništva konstanta, a broj umrlih nadmašuje broj rođenih. Treba jasno reći da će svima nama koji sada radimo jedina garancija za mirovinu biti imovina koju uštedimo tokom radnog vijeka, kao što je primjerice drugi stup. Populacijska politika u Hrvatskoj se vodi na papiru.
Daniel Mondekar ustvrdio je da se ne spominje nijedna konkretna mjera razvoja gospodarske politike. Strategija spominje da je potrebno donijeti mjere stambena zbrinjavanja, ali nema konkretnih mjera, poput mjere poticanja stambene izgradnje za mlade, uz subvencioniranje kredita ili davanja u dugoročni najam. Spominje se preokretanje negativnih demografskih trendova, bez konkretnih mjera. Europska unija primjerice za razvoj manjih zajednica ima konkretne mjere, kao što je poticanje doseljavanje iz većih gradova u manje, kroz poticanje poduzetništva. Osim toga, potiče i društveno odgovorno poslovanje, opet konkretnim mjerama. Priznaje i kvalifikacije stečene neformalnim obrazovanjem, redefinira obrazovne programe, razvoj ključnih kompetencija u obrazovanju. Sve ovo Europska unija radi, konkretnim mjerama. U ovoj Strategiji nema ni riječi o takvim mjerama.
Davor Bernardić govorio je o utjecaju klimatskih promjena na održivi razvoj. Naveo je primjer utjecaja suše na gubitke u hidroenergiji. Od 2000. do 2007. g. u Hrvatskoj gubici zbog ekstremnih klimatskih uvjete u poljoprivredi bili su veći od ukupnih poticaja isplaćenih u poljoprivredi! Budućnost svijeta kad je u pitanju energija, je u održivom energetskom razvoju. No Hrvatska ima problema s plaćanjem tekućih obveza, a kamoli da može smoći novaca u rangu 10 milijardi eura za, među ostalim, razvoj obnovljivih izvora energije u dovoljnoj mjeri. Oni su naime dva do šest puta skuplji od tradicionalnih izvora energije. Hrvatska je propustila biti tranzitna zemlja za naftu i plin, čvorište za opskrbu Europe ukapljenim plinom, propustili smo i biti izvoznik električne energije. Čemu onda donosimo ovaj dokument, kada znamo da ga je nemoguće provesti?
Dragica Zgrebec smatra da bi zadatak ove Strategije trebao biti pomirenje razvoja s neugrožavanjem budućih generacija i njihovih šansi za normalan život. Govorila je o gospodarenju poljoprivrednim zemljištem, te gospodarenju vodama i šumama, kao ključnim nacionalnim interesima, gdje država treba štititi interese svih građana kao posebno bitne. To u Hrvatskoj nije vidljivo. Hrvatska poljoprivredna proizvodnja je skupa, a prinosi su mali. Potrebno je regionalizirati poljoprivredu, okrupniti posjede i redefinirati sustav poticaja koji očito ne daje prave rezultate. Klimatske promjene utjecat će na to da će zbog nedostatka vode prinosi biti manji, a u Hrvatskoj se ne razvija sustav navodnjavanja.
Luka Denona podsjetio je da osim rasta gospodarstva na Zemlji raste i broj stanovništva, ali nikako ne raste zaštita resursa. Održivi razvoj neprekidno se koristi kao termin, a ništa konkretno se nije promijenilo nabolje. Potreban je duh suradnje, a ne samo zadovoljavanja vlastitih potreba. Potrebno je mnogo više obzira prema okolišu i njegovu očuvanju. Nema konkretnih mjera provedbe zadanih ciljeva, niti se održivi razvoj može narediti s državne razine, nego se ili provodi lokalno ili ga nema.
(Petar Kurečić)