Željko Jovanović ustvrdio je da je borba protiv korupcije borba za opći prosperitet. SDP prema korupciji vodi politiku nulte tolerancije. Kad je riječ o politici, to znači odlazak s političke scene na nečastan način. Nažalost, kod nas se onaj koji ne poteže veze i ne daje mito smatra se poštenom budalom. Iznio je primjer Gorana Štroka koji je izašao u javnost s podacima koji je govorio javno o korupciji. Ustvrdio je da nema korupcije bez vlasti, a za borbu protiv korupcije najodgovornija je vlast. Odgovornost za borbu u Hrvatskoj je na vladajućoj koaliciji. Iznio je primjer autocesta. U posljednje četiri godine gradnja kilometra porasla je sa četiri na osam milijuna eura, rokovi izgradnje su duplo dulji, a na svaki natječaj javljaju se samo tri velike tvrtke. Pitamo se gdje je ona razlika između četiri i osam milijuna eura. Možda bi se time trebalo pozabaviti Nacionalno vijeće za borbu protiv korupcije.
Potpredsjednik Kluba Nenad Stazić ustvrdio je da je najopasnija korupcija u politici, posebnoj visokoj politici tj. korupcija kao sustav vladavine, koja je daleko opasnija od također neprihvatljiv “male” korupcije, npr. davanja liječniku plave koverte ili policajcu 50 eura da mu ne napiše koja kaznu. No politička korupcija daleko je opasnija, a za borbu protiv nje potrebna je politička volja. Nije dovoljno pisati strategiju, jer ona neće pomoći. Danas smo se na Aktualnom prijepodnevu osvjedočili kakva je u Hrvatskoj politička volja sad. Gledali smo premijera koji se slatko smijao kupovini vijećnika u Varaždinskoj županiji, odgovarajući na pitanje o tome kako se tamo dešava promjena vlasti bez izbora, rekavši da ako je Čačić loš župan, nova će ga većina smijeniti. Ako se želite boriti protiv korupcije, zašto niste u Sabor poslali Akcijski plan za borbu protiv korupcije?! Navodi se u Strategiji da je porastao postotak razotkrivanja srednje i niže razine korupcije. A što je s najvišom razinom? Godinu dana od akcije Maestro, najviša razina je oslobođena odgovornosti, ministrima se nije desilo ništa. Navodite da želite ojačati Nacionalno vijeće za borbu protiv korupcije, a u njega imenujete ljude prema vlastitoj volji, kao i Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Tzv. neovisna imena po volji vladajuće većine odobravat će sam premijer Sanader, šef vaše stranke. Kako će oni njega pitati za satove ili vile?! – zaključio je Stazić.
Potpredsjednica Kluba Ingrid Antičević-Marinović upozorila je na brojne primjere kako je vlast vezana uz korupciju. Opći cilj bi prema Strategiji trebao biti postizanje nulte tolerancije prema korupciji. No on nije moguć bez glavnog cilja, koji bi trebao biti najviši, a to bi trebalo biti iskorjenjivanje političke korupcije. Ova vlast iz sustava tjera dobre i sposobne, a prima one koji nisu zaslužili biti primljeni, umjesto najboljih. Također, podsjetila je na slučajeve javnih nabavki, npr. posebno u cestogradnji, gdje onaj koji dobije posao na natječaju kao najbolji ponuđač za kooperante u poslu uzme oni koji su na natječaju izgubili zbog daleko veće cijene posla, što je primjer korupcije.
Brankica Crljenko upozorila je da je samo stalnim djelovanjem protiv korupcije moguće boriti protiv nje. Posebno je istaknula neka važna područja u borbi protiv korupcije: financiranje političkih stranaka, javna nabava, sprečavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Upozorila je i na potrebu donošenja zakonskih propisa kojima bi se mogla oduzeti imovinska korist stečena kroz koruptivno djelovanje, kojih nažalost nema.
Marin Jurjević ukazao je da je najveća tragedija kad dolazi do potpune diskrepance između zakona i onog što je u praksi, što se provodi. Čovjek živi u praksi, ne po zakonima. Ponosni smo što se po ljestvici Transparency Internationala po percepciji korupcije nalazimo između Bugarske i Turske. Ako smo zbog toga sretni, ajme nama! Čak 80 posto građana Hrvatsku smatra korumpiranim društvom. Iznio je primjer Splita, gdje su dva vijećnika Hrvatske stranke umirovljenika nakon što su dobili glasove jedne političke opcije otišli u drugu, prevarivši birače. A onda ih je Vlada imenovala u Nadzorne odbore državnih tvrtki. Čak ih nije imenovao Grad Split. Tu nije bila načela supsidijarnosti, o kojem priča premijer Sanader danas ujutro kad govori da nema kako se kupuju vijećnici u Varaždinskoj županiji. Iznio je i svoj vlastiti primjer, kakve je sve neugodnosti doživljavao kad je stalno upozoravao na korupciju u Brodosplitu i primjer kupnje aviona Canadaira po većoj svoti nego što su ih kupili Talijani, s tim da su ih oni preuzeli, a mi ćemo ih još dugo čekati.
Gordana Sobol ustvrdila je da je nemoguće, bez Akcijskog plana uopće govoriti i vidjeti da li će ova Strategija biti uspješna i koliko. Posebno tamo gdje se govori o integritetu državnih službi. Ciljeve koji su u Strategiji navedeni bit će jako teško ostvarivi. Ono što mi danas imamo u Hrvatskoj je sveprisutnost korupcije, a kod građana na snazi ostaje gorak okus da novcem poreznih obveznika gospodare oni koji ne znaju što se dešava u njihovim resorima. Spomenula je niz afera povezanih s vlašću i zaključila da ne postoji volja za borbu protiv korupcije na svim razinama. Vlast obilježuju primjeri prevođenja politički imenovanih ljudi u profesionalne državne službenike, povećanja koeficijenata za plaću podobnima, bahatost i svijest da se može raditi što god se želi, ako ste bliski izvršnoj vlasti.
Mirando Mrsić upozorio je na percepciju korupcije u zdravstvu. Broj korumpiranih liječnika je mali, ali je percepcija da ako jedan liječnik uzima mito, građani misle da su svi korumpirani. Nažalost, rad liječnika je do te mjere obezvrijeđen da pada motivacija za bavljenje liječničkim poslom, posebice iz časnih namjera. Nedostaje nam sve više liječnika. Nužno je podići plaće liječnicima i omogućavanje što većeg broja zahvata. Druga vrsta korupcije u zdravstvu, koju ljudi nažalost ne prepoznaju je nabava medicinske opreme i lijekova. Dok država ne propiše standarde kakva oprema treba biti po bolnicama, ujednačena, otvorene su mogućnosti za korupciju.
Biljana Borzan ukazala je da bi se iz ovog materijala moglo zaključiti da se stvarno odlučno krenulo u borbu protiv korupcije, kada ne bismo znali pravo stanje stvari – npr. financiranje političkih stranaka poznajući primjer HDZ-a koji nije objavio troškove i izvore financiranja svojih kampanja. Kakav tretman imaju oni koji prijavljuju korupciju? Oni imaju dva izbora – ili živjeti mirno ne prijavljujući ono što znaju ili si pretvoriti život u pakao ako prijave korupciju. Zaključila je da podržava tekst Strategije, ali ustvrdila je, iako ne želi biti zloguki prorok, da će od primjene biti malo ili ništa.
Josip Leko ustvrdio je da dok god je u Hrvatskoj normalno da izvršna vlast mora raditi sve što politika želi, ne može biti prave borbe protiv korupcije. Dok god je moguće kupiti tvrtku bez ijedne kune plaćenog poreza, sumnjat ćemo na korupciju. Sunčani Hvar prodan je pod firmom tobožnjeg javno-privatnog partnerstva, a ugovor je proglašen tajnim. Europski partneri i gospodarstvenici javno kažu da su reketareni u Hrvatskoj kroz sustav javne nabave. Još nikad nismo dobili podatak koliko je novca potrošeno javnom nabavom ni koliko je poslova izvršeno. U Hrvatskoj ne postoji ni uređen sustav drugog stupnja vlasti. Naveo je primjer kako je premijer naređivao svom ministru u radio-emisiji da povuče rješenje o naplati poreza, što ne rade ni suvereni kraljevi. Čak i tamo postoji uređeni sustav vlasti. A mi ovdje ovako važnu raspravu vodimo u zaleđu javnosti, koju nitko nema prilike gledati.
Tatjana Šimac-Bonačić je Strategiju ocijenila jednim u nizu papira koji neće ništa promijeniti. Korupcija kakva je sad stvorena je za vrijeme privatizacije, a danas se grijesi struktura nastavljaju, modificirani i zapakirani. Iznijela je primjer korupcije u Gradu Dubrovniku, gdje je gradska vlast Grad stavila kao založnika tvrtki koja ima 20 tisuća kuna kapitala, a kredit iznosi 12,5 milijuna eura. Grad je svoje zemljište stavio u zalog, a jedva smo uspjeli skinuti oznaku tajnosti s ugovora. Zapitala se što radi Državno odvjetništvo i USKOK? Iznijela je i primjer afere oko prodaje Hotela Bellevue te kupovine županijskog vijećnika iz HSP-a 2005. g., kad mu je nuđeno 200 tisuća eura.
Nadica Jelaš ustvrdila je da društvo šalje poruku ljudima, posebno mladima, da ne trebaju prijavljivati korupciju, jer samo mogu imati neprilike zbog toga. Korupcija je postala način života u Hrvatskoj, gotovo se stopivši s legitimnim institucijama. Pravda je potpuno nedostižna, posebno kad su u pitanju slučajevi visoke korupcije, na koju Vlada reagira deklarativno da bi svidjela Europi, koja nam poručuje da ne možemo takvi ući u njeno društvo. Vlada drugačija od ove uvela bi nas i brže i kvalitetnije u Europsku uniju.
Gordan Maras smatra da borba protiv korupcije treba biti prioritet i interes svake vlasti, no opet da nema vlasti, ne bi bilo ni korupcije. Kako se protiv nje borimo, određuje nas kao državu i društvo. Ono što je bitno za borbu protiv nje je volja! Hrvatska je nažalost još uvijek bliža potpunoj korupciji nego društvu bez korupcije. Neke akcije, poput Maestro, Gruntovec, Dijagnoza 1 i 2 možda su malo smanjile percepciju korupcije, no HDZ-ove akcije kupovine vijećnika i rušenja legalno izabranih vlasti u npr. Karlovcu i Sinju sigurno su je povećale. Ustvrdio je da mu je nejasna svrha povjerenstva za praćenje programa borbe protiv korupcije, kad ono može samo pratiti da li se nešto radi. Građani korupciju najviše povezuju sa državnim institucijama. Čak 40 posto građana kaže da se susrelo s korupcijom pri zapošljavanju. Podsjetio je i da u državnoj upravi u posljednjih 5-6 godina zaposleno 50-60 tisuća ljudi, pa ako i nije sve povezano s vladajućom strankom, mogu se nazrijeti razmjeri te korupcije.
Arsen Bauk iznio je dva područja gdje je učinjen pomak unatrag u odnosu na prijašnje razdoblje: rad povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa onemogućen je na osam do devet mjeseci čime je onemogućena kontrola dužnosnika voljom vladajuće većine; te financiranje političkih stranaka, prema kojem se službeni podaci koje je HDZ prijavio za troškove izbora 2007. g. od 19,5 milijuna kuna i troškovi prema procjenama GONG-a se razlikuju barem 25 milijuna kuna, na koliko je GONG procijenio troškove medijske kampanje HDZ-a, koja čini 40 do 60 posto troškova izborne kampanje. Čak je i čelnik jedne od stranaka vladajuće koalicije rekao da smatra HDZ manje poštenom strankom od druge velike hrvatske stranke, no izgleda da poštenje nije bilo kriterij kad se odlučivalo s kim će se na vlast, a virus preslagivanja vlasti bez izbora je izgleda prešao i na HSS, koji je uspješno počeo rušiti legalno izabrane koalicije na lokalnoj razini.
Romana Jerković ocijenila je da u Hrvatskoj postoje razne strategije i programi, a stanje se ne popravlja, dapače na mnogim poljima društvenog života se čak i pogoršava. Ovo će biti samo jedan u nizu papira koji je napisan i bit će donesen i brzo će pasti u zaborav. Novinari će napisati poneki tekst, državni dužnosnici izrazit će svoju „iskrenu“ predanost borbi protiv korupcije i to će biti to. Ovo se samo donosi da se zadovolje zahtjevi postavljeni pred nas iz Europske unije. Korupcija je postala način života u Hrvatskoj i uključuje sve segmente društvenog života. Prisutna je čak i u akademskoj zajednici, i to vrlo prisutna. Bez stvarne volje za borbu protiv korupciju, svaka strategija ostaje mrtvo slovo na papiru.
Rajko Ostojić ustvrdio je da je korupcija rak društva. Na njenu rasprostranjenost utječu moral, kultura i tradicija nekog društva. Pozvao je vladajuću većinu da se što prije ustroji povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i da se o ovako važnim temama ne raspravlja kada ih javnost ne prati. Ukazao je primjere javnih nabavki i korupcije vezane uz prevelika plaćanja medicinske opreme i lijekova, gdje nije nezanemariv pritisak farmaceutske industrije. Postoji i akademska korupcija, koja počinje od dobivanja specijalizacije, pa do stvaranja monopola i klanova koji nekima omogućavaju da napreduju, a druge zaustavljaju. Konkurencija i kompeticija moraju biti načela koja onda mogu stvoriti isto takve medicinske radnike – zaključio je Ostojić.