Gospodarski razvoj ovisi i o raspoloživosti izvora energije, njihove iskorištenosti i primjene u proizvodnji i potrošnji. O energetskoj politici kao jednoj od ključnih sastavnica SDP-ovog gospodarskog programa govorio je potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina.

Govor potpredsjednika SDP-a Zlatka Komadine:

“Osnova energetske  politike SDP-a mora počivati na tzv. 3 E načelu: energetskom, ekološkom, ekonomskom.

Energetsko načelo

Opskrba energijom mora biti dostatna i sigurna, bilo da se to odnosi na primarnu energiju ili opskrbu električnom energijom.

Dosadašnja energetska politika, ako se uopće može takvom nazvati, uz nestašice plina tijekom zime, ispadanjem Dalmacije iz opskrbe električnom energijom, rezultirala je  time da danas čak i ne proizvodimo dovoljno električne energije za vlastite potrebe već, 20 posto uvozimo.

Zašto je tome tako? Zato jer se u energetski sektor nije pravovremeno ulagalo. Osim transportne plinske mreže Pula-Rijeka-Karlovac i male HE Lešće, zadnjih dvadesetak godina nije se  izgradio niti jedan elektroenergetski objekt.

Hrvatska nema dostatnih skladišta plina, čak ni transportnu naftovodnu mrežu JANAF-a ne koristimo u njezinim maksimalnim kapacitetima.  Nemamo dovoljno vlastitih izvora energije.  Mislim, prije svega, na fosilna goriva, naftu, plin i ugljen. Čak 50 posto tih energenata uvozimo, iako svaka zemlja nastoji barem potrebe za električnom energijom pokriti iz vlastite proizvodnje. To je prije 90-tih godina i bio slučaj u Hrvatskoj u kojoj je danas potrošnja energije po stanovniku 40 posto ispod prosjeka zemalja EU 27, dok nam je proizvodnja primarne energije na razini 90-tih, osim što je struktura drugačija. Proizvodnja nafte smanjila se u korist plina. Energetska intenzivnost nam se prepolovila, a uvozna ovisnost udvostručila.

No, te podatke treba gledati u svjetlu činjenice da smo kao država tek 2002. godine, za vrijeme mandata Vlade Ivice Račana, dostigli  BDP iz 1990.godine jer je isti padao do 1993.godine zbog ratnih zbivanja i tranzicije što je pak posljedično rezultiralo urušavanjem gospodarstva.

Jednostavno rečeno, ni takav slab rast BDP-a nije pratio rast proizvodnje energije već smo rastuće potrebe gospodarstva i stanovništva nadoknađivali uvozom.

Hrvatska naftna kompanija INA, ako je možemo danas uopće zvati hrvatskom, zanemarila je proizvodnju te se bavila uvozom, ali ne samo nafte i plina, već i uvozom derivata jer je zanemarila i kasnila u modernizaciji rafinerije u Sisku i Rijeci, što se događa tek ovih dana.

Naravno da će Hrvatska uvijek ovisiti o uvozu energenata. Ugljen uvozimo u potpunosti i to prvenstveno za TE Plomin, koja je inače 50 posto u njemačkom vlasništvu tako da ne možemo računati na njezin maksimalni elektroenergetski kapacitet.

Povoljan geostrateški položaj Hrvatska treba iskoristiti mogućim lociranjem LNG terminala na svojoj obali, ali uz uvjet korištenja značajnih količina plina za svoje potrebe, što do sada u postojećim projektima kao što je ADRIA LNG nije bio slučaj, te se,između ostalog zbog nedovoljne aktivnosti hrvatske strane, projekt odgodio.

Ekološko načelo

 

Što se ekologije tiče, Hrvatska bi se kao turistička zemlja, ali prvenstveno s aspekta zaštite okoliša i zdravlja svog stanovništva, u okruženju energetskih objekata pogotovu TE, trebala više orijentirati na korištenje prirodnog plina kao pogonskog goriva u proizvodnji električne energije, kroz TE/TO, te kogeneracijska postrojenja.Nadalje, treba izrazito povećati korištenje obnovljivih izvora, tj. hidropotencijal, energije sunca, vjetra te biomase, odnosno alternativnih izvora energije u čemu Hrvatska ima dobre potencijale,ali na planu sustavnog gospodarenja energijom ne čini,na žalost, dovoljne pomake.Rješenje je smanjivanje gubitaka kroz kvalitetnu, energetski održivu gradnju objekata kao i supstituciju fosilnih goriva čišćima tj. prirodnim plinom s jedne strane, odnosno primjerice,  solarnom energijom u pripremi potrošnje tople vode, poglavito u velikim potrošačima kao što su hoteli, bolnice, domovi za starije itd.

Klasičan primjer onečišćenja okoliša i ataka na zdravlje ljudi je proizvodnja električne energije u TE Rijeka, koja koristi lož ulje s visokim postotkom sumpora nastalog kao nusproizvod iz nemodernizirane rafinerije nafte uz koju je zbog toga i sagrađena.

Smjernice EU obvezuju nas da do 2020. godine za 20  posto povećamo udio obnovljivih izvora energije i da za 20 posto smanjimo gubitke energije, kao i emisije u okoliš temeljem  KYOTO protokola.

Ekonomsko načelo

 Investiranjem u energetske objekte, svih vrsta i namjena, utječemo na porast BDP, na rast zaposlenosti, na poticanje proizvodnje opreme, te na zaposlenost hrvatske građevinske operative i prateće metaloprerađivačke industrije i strojogradnje.

Podsjećam da se 1/3 energije u svijetu troši u transportu kroz pogon prometnih sredstava, automobila, kamiona, brodova, željeznice. U Hrvatskoj je tek željeznica posebna priča. Niti imamo pruge niti imamo vlakove. A za jedno i drugo imamo znanje, kapacitete i potrebe.

Hrvatske građevinske tvrtke sa cestogradnje treba angažirati, kako na građenju energetskih objekata, tako i na gradnju moderne brze i visokoučinkovite željezničke infrastrukture, tj. pruga. Time konkurentnost prometnog 5 B koridora jačamo ne samo autocestom već i željeznicom te  stvaramo uvjete za dugoročnu konkurentnost Rijeke i ostalih jadranskih luka u prometu dalekoistočnih roba na tržište srednje i jugoistočne Europe. O Gredelju i Končaru da ne govorim. Oni su sposobni napraviti sve što vozi  po prugama, ali tu smo gdje smo.

Kolegice i kolege, ulaganje u razvoj energetike i infrastrukture, pogotovo željezničke, ulaganje je u budućnost, a rast BDP-a ulaganje je u zaposlenost i daljnju sinergiju gospodarstva.

Energija i transport dio su troškova svakog proizvoda, ali sastavnica života svakog čovjeka u današnjem vremenu, a pogotovu budućnosti koja dolazi.

Kako nas čekaju strukturni fondovi EU, a Europa posebno potiče projekte i programe zaštite okoliša, treba znati da u tom kontekstu prednost imaju – željeznica u odnosu na kamionski promet, plin u odnosu na naftu, alternativni izvori u odnosu na fosilna goriva.

Naravno, da bi se pokrenuli s mrtve točke trebaju adekvatne političke odluke zasnovane na struci, a što do sada nije bio slučaj s energetikom utopljenom u ministarstvo gospodarstva ili, primjerice, željezničkom infrastrukturom utopljenoj u HŽ, a HŽ utopljenom u Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture!

Imamo dobre energetske stručnjake, a lošu energetiku. To ukazuje na lošu organizaciju i loše političke odluke u mandatu zadnje dvije Vlade.

Poštovane kolegice i kolege, ovo o čemu sam govorio zadaća je svake Vlade koja vodi državu u interesu njenog gospodarstva i kvalitete života njezinih građana, a pogotovo buduće Vlade socijaldemokrata.

 

Hvala na vašoj pažnji.