U poslijepodnevnom dijelu rada, Sabor je raspravljao i o Izvješću o provedbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji za 2007. godinu. Ante Kotromanović je u ime Kluba SDP-a upozorio na potrebu da se pitanje psihosocijalne pomoći braniteljima riješi na još bolji način, čak i bolji nego što je to u Zagrebu riješeno. Samoubojstva branitelja su nedopustiva, a neriješen status i presporo ostvarivanje ili neostvarivanje prava jedan su od uzroka. Stambeno su zbrinuti svi 100-postotni invalidi, ali trebalo bi svakako zbrinuti i one siromašne branitelje koji žive na rubu egzistencije. Trebalo bi olakšati zapošljavanje branitelja i obrazovanje njihove djece, možda osnovati agenciju koja bi brinula o problemu zapošljavanja branitelja. Osobna invalidnina nije se povećala od 2000. g. i sigurno i tu također treba učiniti pomake na bolje. Registar branitelja, koji nije objavljen govori o 497 tisuća branitelja, a iz Fonda stižu podaci o 525 tisuća. Postavio je pitanje što je sa 43 tisuće pripadnika neborbenog sektora, jesu li i oni branitelji. Sporost ostvarivanja braniteljskih prava, postupci koji traju po 5 godina, nikako ne mogu biti zadovoljavajući i branitelje dovode do psihičkog i socijalnog ruba i teškog stanja. Ovdje je ključno unijeti promjene nabolje. „Imamo dobar Zakon o pravima hrvatskih branitelja, ali idemo ga još poboljšati“ – zaključio je Kotromanović.
Ivica Pančić upozorio je da Vlada očito danas misli da je problem hrvatskih branitelja riješen na neadekvatan način, no to nikako nije tako. Sustav skrbi nikako nije stabiliziran, nego destabiliziran, te je izvor nezadovoljstva znatnog dijela braniteljske populacije, pogotovo onog dijela koji je stvarno s puškom u ruci branio Hrvatsku. Povećanje broja branitelja na preko 490 tisuća od 2003. g. na ovamo je neshvatljivo. Potvrde da su branitelji dijeljene su svima kojima su dobili Spomenicu Domovinskog rata. Čak je i Predsjednik Tuđman, kad su mu podastrli podatke o 380 tisuća branitelja, reagirao s nevjericom na tu brojku, a evo HDZ-ova ga vlast uporno demantira. Povećan je i naglo broj umirovljenih branitelja, umjesto da se ljude kroz programe zapošljavanja uključilo u radno aktivno stanovništvo. Ni danas nisu riješeni problemi psihosocijalne pomoći braniteljima koji bi spriječili njihove suicide, nije riješen ni problem lažnih invalida koji su status stekli preko potkupljivanja liječničkih povjerenstava. Većina novih invalida postali su to dijagnozama PTSP-a. Ne dovodimo u to pitanje status stvarno oboljelih, ali slučajevi Dijagnoza 1 i 2, samo su vrh sante ledenog brijega. Vlast se boji lažnih PTSP-ovaca pa ne reagira. Za suzbijanje lažnih invalida i rješavanje problema trebala bi sposobna i poštena vlast, ali takve u Hrvatskoj nema – zaključio je Pančić.
Tatjana Šimac-Bonačić upozorila je na probleme, prvenstveno s nedostatkom prostora, s kojima se u Dubrovniku susreće centar za psihosocijalnu pomoć braniteljima i upitala kad će taj veliki problem biti riješen. Željko Jovanović posebno je upozorio na probleme zdravstvene zaštite branitelja, koja nije na prihvatljivoj razini. Trebalo bi uložiti više napora na zdravstvenoj zaštiti veteranske populacije. Veliki problem je i što je liječnička struka često bila korištena u svrhe zbrinjavanja branitelja, a PTSP je u Hrvatskoj često socijalna, a ne medicinska kategorija.Zoran Vinković govorio je o obvezama lokalne samouprave kad je u pitanju zbrinjavanje i pomoć braniteljima. Posebno je govorio o problemima uređenja prostora spomen sobe za branitelje u Đakovu, te Časničkog doma u Đakovu. Neprihvatljivo je da branitelji moraju organizirat humanitarne akcije i koncerte kako bi spasili ruku ili nogu ili potražili zdravstvenu zaštitu, a suicidi branitelja su potpuno neprihvatljivi. Založio je za pružanje besplatne pravne pomoći ugrađene u Zakon braniteljima optuženim pred Sudom u Haagu i za moguća suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj. (mr. sc. Petar kurečić)
