Sabor je današnji rad započeo raspravom o rebalansu Državnog proračuna. U ime Kluba SDP-a govorila je potpredsjednica Kluba zastupnika SDP-a Milanka Opačić, čiju raspravu donosimo u cijelosti:
Usprkos ovome što smo čuli od premijera i ministra financija, mi u Klubu SDP-a, a sve više i naši građani, ne vjerujemo u sliku koju nam crta Vlada i HDZ. Jer stanje u Hrvatskoj je vrlo teško. Vlada nije ništa učinila za radnike, nije ništa učinila za umirovljenike, zdravstvo je pred kolapsom, gospodarstvo je u silaznoj putanji, a jedino što raste su cijene, inflacija i iznos PDV-a koji se iz džepova građana prelijeva u kasu ministra financija. Kaže se da se u doba reformi teže živi, da su reforme bolne, ali neophodne. Međutim, u Hrvatskoj se niti ne provode reforme, niti se dobro živi. Ne provodi se reforma državne uprave, ne provodi se reforma zdravstva niti socijalnog sustava, ne provodi se decentralizacija, ne restrukturiraju se ni poljoprivreda ni brodogradnja, ne restrukturira se energetski sektor, ne reformira se pravosuđe. Ali zato standard pada i građani žive sve lošije. Gotovo tri četvrtine građana će sve zarađeno potrošiti na osnovne životne potrebe, kaže nam istraživanje Hendala.

Ministar financija hvali se kako se proračun dobro puni, i kako je to zbog toga što se smanjuje tzv. siva ekonomija, odnosno kako je država učinkovita u naplati PDV-a. Međutim, stvarnost je mnogo drugačija od onoga što govori Vlada i ovaj rebalans koji je pred nama, nije, nažalost, produkt gospodarskog rasta, discipliniranja sive zone, a niti oporezivanja kapitalne dobiti, već je to rezultat povećanja cijena, a time i iznosa PDV koji naši građani svaki dan uplaćuju u državni proračun.

Ne zaboravimo da prilikom svake kupovine, 22 posto, odnosno gotovo četvrtinu cijene, uplaćujemo kao porez, pa tako kako rastu cijene, tako se puni i ministrova kasa. A cijene, ne da rastu nego «divljaju»!

Pa i sama Vlada u svojem je obrazloženju rebalansa, na stranici 4. navela kako (citiram) «prihod od PDV-a bilježi najveći rast, od čak 13,3 posto zbog povećanja osobne potrošnje i inflacije»! I tako je ministar Šuker prikupio još 1.3 milijardi kuna. U prosjeku, svaki je hrvatski građanin u ministrovu kasu, samo kroz PDV uplatio oko 10.000 kuna, a taj se iznos povećava iz dana u dan, zajedno s galopirajućom inflacijom.

Zbog toga ovoj Vladi odgovara povećanje cijena, jer puni proračun na račun siromašnih građana, koji gotovo polovinu svoje plaće troše na hranu.

U zadnja četiri mjeseca ove godine cijene hrane porasle su za 11 posto, a službena inflacija je dosegla je 6,4 posto, što je najveća stopa inflacije u zadnjih osam godina, odnosno od vremena HDZ-ove vladavine 90-tih godina. Ekonomski analitičari kažu da je to tek početak i da je, s ovakvom dezorijentiranom i nekompetentnom vladom, koja nema nikakav gospodarski program, nego samo manipulira građanima svojim populističkim mjerama, daljnji rast inflacije neizbježan.

Prema istraživanjima relevantnih institucija (GfK), Hrvatska je prema kupovnoj moći od 2006. godine pala sa 27. na 29. mjesto. Potrošačka košarica je od početka godine porasla za 200 kuna, a prosječna plaća pala je za 100 kuna! Tako pod parolom «Idemo dalje» HDZ vodi Hrvatsku! Možda bi bolja parola za ovakvu Vladu bila da «Idemo dolje!» jer ovako nešto Hrvatska još nije doživjela, ovakav udar inflacije i pad standarda.

Umjesto da se proizvodi, uvoz je sve veći, dvostruko je veći od izvoza, a vanjski dug prešao je 241 milijardu kuna (52 milijarde USD, 33 milijarde Eura). 2003. godine taj dug je iznosio 17.4 milijardi dolara. Da ministrici Kosor bude lakše računati, budući da je bila zabrinuta za budućnost hrvatskih beba kad je ovdje sjedila u oporbi: svaki stanovnik Hrvatske 2003. g. bio je zadužen za 4.300 dolara, a danas je zadužen za 12.200 dolara. I taj dug raste svake godine za još 3 milijarde Eura!

Kao spasonosno rješenje za drastičan pad standarda, Vlada nudi povećanje neoporezivog dijela dohotka s 1.600 na 1.800 kuna od čega korist neće imati socijalno najugroženiji, nego oni iz višeg platnog razreda, koji i sada imaju visoke plaće. S druge strane, tom mjerom bit će zakinute baš one regije i jedinice lokalne samouprave, koje i sada financijski loše stoje. Dakle, umjesto da rezultat te mjere bude pozitivan, ona će još pogoršati situaciju: socijalno ugroženima neće biti bolje, ali će zato gradovima i općinama sa skromnim proračunima biti još lošije nego danas. No, što drugo i očekivati od ove Vlade nego novi promašaj, novi nesuvisli potez kojim nastoji zamagliti svoju nesposobnost i pokazati lažnu socijalnu osjetljivost.

Cijene benzina su porasle na gotovo 10 kuna. Otkad je gospodin Sanader predsjednik Vlade, od 2003. godine, Eurosuper 95 je poskupio za 50 posto. Dizel je od 2003. poskupio za 80 posto, a plavi dizel čak 140 posto.

Početkom ove godine cijena bezolovnog benzina Eurosuper 95 bila je 8 kuna, a danas je 9,65 kuna. Razlika je 20%! Eurodizel je od studenog 2007. sa 7,93 porastao na 9,84 kune po litri, što je povećanje od 25%!

Na sve to je gospodin Šuker naplatio PDV, a naplatio je PDV i na trošarinu i eto kako vaš ministar puni proračun.

Cijena struje povećana je za 24%, s tim da je vrlo malo onih koji poskupljenje neće osjetiti, jer troše manje od 2.000 kWh godišnje. Sa sjednice Vlade smo čuli da je takvih 50% i danas smo opet ovdje čuli neistinu, jer podaci iz analize Instituta Hrvoje Požar govore da je tih građana samo 20%. Nažalost, četvrtina brojila otpada na vikendice, garaže, stubišta i druge prostorije gdje ljudi ne žive. Poskupljenje će dakle izbjeći ponajviše samci i ljudi koji su po cijele dane na poslu pa ne troše struju kod kuće, a najviše će stradati višečlane obitelji koje u velikoj većini troše iznad 3.000 kWh godišnje. Taj promašeni model «socijale preko električnog brojila» koji uvodi HDZ-ova Vlada, a koji su imali Albanija i Srbija, pa su ih napustili zbog kompliciranosti i neučinkovitosti, neće pomoći siromašnima i to je svima jasno. Osim gospodinu Sanaderu i njegovoj Vladi.

Najveći broj građana osjetit će znatno poskupljenje struje. Poskupljenje se htjelo prikriti i izjavom da će Vlada RH za tu kategoriju ljudi iz proračuna dati sredstva HEP-u i tako namiriti dugove. Doista je krajnje vrijeme da Vlada shvati da novac u proračunu nije privatna imovina Ive Sanadera niti ministra Šukera, već je novac hrvatskih građana. Dakle, dug HEP-u će pokriti građani iz svog džepa. Pitanje je i zbog čega građani plaćaju račune HEP-u. Da li zbog toga da dobiju struju ili zato da HEP financira nogometne klubove? Nekim nogometnim klubovima oprostili smo porezne dugove, ali građanima ne opraštamo ništa. I još nešto: da li je neplaćena struja privatnih gospodarstvenika plaćena iz naših džepova? Je li točno da uvozimo struju po duplo većoj cijeni nego što je izvozimo nekim tvrtkama u Hercegovinu?

S druge strane, energetski sustav u potpunosti je zapušten, infrastruktura je neadekvatna i u nju se ništa ne ulaže godinama, a upravo to bi trebalo biti strateško opredjeljenje Republike Hrvatske. Jer, energija, kao i hrana, ima strateški značaj u svakoj zemlji. Osim izgleda u Hrvatskoj. Jer kod nas Vlada nije našla nikakav način da neutralizira ili bar ublaži šokove uzrokovane porastom cijena energije i hrane, dok po pitanju međunarodne razmjene stoji najlošije od 1999. godine. Kada smo u ovom domu predložili Interpelaciju o energetskom stanju u kojoj smo htjeli otvoriti raspravu o tome da je Hrvatskoj potrebna energetska strategija, onda smo iz kluba HDZ-a čuli da predlažemo nevažne teme kako bismo opstruirali donošenje europskih zakona. Nedostatak energetske strategije plaćaju građani vrlo visokom cijenom struje, nafte, plina. Onaj tko smatra da je standard građana i njihov sve teži život nevažna tema, taj samo pokazuje koliko mu je stalo do građana. S punim pravom građani kažu: S Markovog trga ne vidi se naša sirotinja. Vidi se da građani teško, i svaki dan sve teže žive, ali ovu vlast to očigledno ne zanima.

Zabrinjava i činjenica da su naši građani zaduženi do maksimuma. Trenutno dug iznosi 115 milijardi kuna, a građani se masovno počinju zaduživati i ulaze u «minuse» na tekućim računima, čak i da bi kupovali najosnovnije životne namirnice jer im plaće nisu dovoljne za preživljavanje. U zadnjih pola godine banke su povećale kamatne stope na sve kredite, a najavljuju se i nova povećanja.

Iz toga nisu izuzeti stambeni krediti i pitanje je koliko građana može podnijeti sve veći pritisak mjesečnih iznosa za kredite. Vladi su puna usta brige za natalitetnu politiku, a naše je pitanje koji će sada mladi čovjek moći podići kredit za stan, kad kamate rastu iz dana u dan i najveće su u Europi. Tko će se upustiti u rizik, jer ne zna hoće li sutra moći otplaćivati kredit? Sve manje ljudi i to je već sada vidljivo. Treba podsjetiti da je ministar Šuker na samom početku svog ministarskog mandata smanjio porezne olakšice na stambene kredite. No, po poznatom HDZ-ovom receptu, obećanja su ostala samo obećanja, a ispunjeno nije ništa. Naše je pitanje: hoćete li barem nešto učiniti gospodine Šuker kako biste olakšali mladim ljudima dolazak do prvog stana? Hoćete li zbog tako dobrog punjenja proračuna preko leđa građana smanjiti PDV na neke proizvode, kao što je to u nekim europskim zemljama i kao što je Klub SDP-a već predlagao, i tako pomoći ublažiti pad standarda naših građana?

Nekoliko kategorija stanovništva je najugroženije ovim poskupljenjima. Jedna kategorija su korisnici potpora socijalne skrbi. 2001. godine osnovica za socijalna davanja povećana je sa 350 na 400 kuna. Od tada iznos osnovice se nije povećavao. Tako, primjerice, za četveročlanu obitelj stalna novčana pomoć može iznositi najviše 1.360 kn. Ako potrošačka košarica košta skoro 6.500 kn, onda je jasno da obitelji koje žive od socijalnih naknada žive ispod ruba siromaštva. Socijalna naknada pokriva 21 posto potreba četveročlane obitelji, a to je Vlada izgleda u potpunosti zanemarila. Vlada je dakle zanemarila i 115.000 korisnika socijalne pomoći, kojima je pomoć potrebna odmah, a socijalne naknade trebale biti povećane odmah početkom godine. Nedavno smo ovdje donijeli Zakon o minimalnoj plaći, a onaj tko ga je predložio mora znati da su potrebne barem tri minimalne plaće da se pokrije osnovna potrošačka košarica.

Rast cijena najviše pogađa umirovljenike od kojih njih 900 tisuća, dakle više od 80 posto, ima dnevno samo 44 kune za preživljavanje. To je, možda, pola štruce kruha, litra mlijeka, pola kilograma nekog povrća, ili voća te meso samo u izlogu mesnice. Da ne spominjem da je u pitanju kako će nabavljati lijekove, kako će kupiti novine, knjigu ili poći u kazalište.

Za te kategorije hrvatskih građana ova Vlada nije do sada učinila ništa, a nije ništa korisno predložila niti u ovom rebalansu proračuna.

Ovaj rebalans ne donosi ništa novo, ne donosi poboljšanja, nego samo u jednom dijelu krpa rupe koje su nastale zbog inflacije, i to novcem koji je također u državnu kasu došao zbog inflacije.

Stoga, i ovim rebalansom proračuna Vlada pokazuje da nema viziju, da nema strategiju niti gospodarskog niti društvenog razvitka Hrvatske, nego da luta i da svojim nesnalaženjem vodi Hrvatsku u sve teža vremena u kojima će građanima biti sve teže preživljavati. Zemlje kojima je Hrvatska nekad bila uzor, postale su nam nedostižni cilj, a sve zahvaljujući nesposobnoj i nekompetentnoj vladi Ive Sanadera.

U predizbornoj kampanji obećali ste projekt «3×7», a to su trebali biti:

– stopa rasta od 7 posto BDP-a,

– stopa nezaposlenosti od 7 posto i

– sedam značajnih projekata.

Od svega toga, ostala je samo jedna «sedmica» – a to je do kraja godine inflacija od 7 posto!