Potpuno jednaka stvar se radi s brdsko-planinskim područjima, kojima se također ukidaju porezne olakšice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Zakon o brdsko-planinskim područjima, donesen 2001. g., u vrijeme Račanove vlade, omogućio je da se na tim područjima pokrene gospodarska aktivnost i zaustavio je egzodus ljudi iz tih područja, koji će ukidanjem olakšica biti pojačan jer će dodatno biti smanjena gospodarska aktivnost.
Ovim prijedlogom Vlade, smanjuju se porezne olakšice i potpuno ih se ukida, ulaskom u Europsku uniju. Nakon šest, odnosno devet godina, uopće ih neće biti. I onaj tko je čak i dovoljno “lud” da ide u neku gospodarsku aktivnost u području od posebne državne skrbi, mora znati da će za najdulje devet godina plaćati puni iznos poreza na dobit. Zapitao se: kako se uopće živi na područjima od posebne državne skrbi? Istina je, u Hrvatskoj se nakon posljednjih parlamentarnih izbora nigdje ne živi dobro, a posebno se teško živi na područjima od posebne državne skrbi – ustvrdio je Stazić. Nedovršen povratak, niska zaposlenost, velika nezaposlenost, nema gospodarskog razvitka. Tko uopće tamo radi osim onih u državnoj službi? Vlada nam obećava Zakon o regionalnom razvoju, koji bi prema obećanjima trebao riješiti sve ove probleme. No Vlada stalno nešto obećava, ali ništa se ne mijenja na bolje, nego na gore.
Citirao je izjavu premijera Sanadera iz travnja 2008. g.: Važno je da su ljudi siti, a cijene energenata dostupne svima. No to više nije slučaj, cijene hrane su podivljale, kao i cijene goriva, a uskoro će porasti i cijena plina. Možda iduća zima ljudima donosi glad i smrzavanje. Teško se živi i u velikim gradovima, a kako li je tek onda na područjima od posebne državne skrbi? Ono što je potrebno je razvojna politika! SDP je predložio svoju politiku 4 x 4. HDZ je predložio svoju 3 x 7. No od HDZ-ovih sedmica ostalo je jedino sedam posto inflacije i to vrijedi i za ljude u Zagrebu, Rijeci i Splitu, pa kako je tek onda u područjima od posebne državne skrbi! Stoga ovo nikako nije dobar pristup, kao što pristup nije dobar ni za brdsko-planinska područja. Ljudi će iz njih bježati zato što neće imati od čega živjeti. Kako će ljudi opstati na ovim područjima? Kako mi sad možemo glasati za ukidanje ovih poreznih olakšica, kad Vlada ne nudi nikakva druga rješenja za poboljšanje standarda ljudi? Svaki taj čovjek koji tamo živi ima svoje ime i prezime, kuću, ima obitelj, mora jesti i mora se grijati. Vlada ne nudi ništa kako bi im olakšala život, a ukida olakšice. To je stav SDP-a o ukidanju poreznih olakšica na područjima od posebne državne skrbi, stav o prijedlogu u kojem ne vidimo ni skrb ni brigu – zaključio je Stazić.
U raspravi o prijedlogu Zakona o područjima od posebne državne skrbi, Gordan Maras upozorio je na teško stanje u područjima od posebne državne skrbi. Gospodarska situacija je vrlo teška, ljudi žive loše, a obrazovna struktura je vrlo nepovoljna i mnogo je nepovoljnija od ostatka Hrvatske. A ovim prijedlogom Zakona sada se postupno ukidaju olakšice pri plaćanju poreza na dohodak, čime se stvara negativnija gospodarska klima na područjima od posebne državne skrbi, koja ionako gospodarski i demografski stagniraju, pa čak i nazaduju. Ova područja daleko su manje razvijena od one razine koja bi omogućavala da im se ukine ove porezne olakšice. Problemi su toliko veliki, a mjere koje se provode su potpuno neadekvatne. Ne uvode se uopće neke nove mjere koje bi stimulirale razvoj ovih područja.
Arsen Bauk ustvrdio je da je Zakon, bez obzira na nedostatke dobar, i da u njemu ima pola olakšica i mjera koliko ima sada, opet bi ga trebalo imati. Niz olakšica je velik. No osnovni problem je što je Hrvatska visokocentralizirana zemlja gdje jedinice lokalne samouprave moraju uplaćivati u Državni proračun mnogo više nego što im se vraća od novca koji su same zaradile. Upozorio je da su dijelovi otoka, koji bi trebali biti svrstani u područja od posebne državne skrbi, zbog neadekvatnih kriterija, nisu svrstani u nijednu od tri kategorije područja od posebne državne skrbi. (Petar Kurečić)