Sabor je raspravljao o Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. U ime Kluba SDP-a govorila je Marija Lugarić.
Ustvrdila je da SDP neće podržati donošenje ovog Zakona, ni u prvom čitanju, jer nam Vlada opet šalje zakon koji loše kompilira ciljeve odgoja i obrazovanja u osnovnom i srednjem školstvu, ali ne predstavlja krovni zakon koji bi objedinio cjeloviti proces odgoja i obrazovanja, od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja. Ovako smo dobili lošu kompilaciju zakona o osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju. Srednje školstvo većim dijelom uopće nije općenito nego strukovno i veći dio zakona na njega se ne odnosi. Rješenja nisu sustavna nego konfuzna, najviše zbog nerada ministra i ministarstva.
Ustvrdila je da Zakon obiluje nelogičnostima, kontradikcijama i lošim definicijama: npr. govori se stalno o školskim ustanovama, dok bi se naprosto moglo reći škole. Zakon ne donosi nikakve značajne novine, školski sustav ostaje krut, 8 plus 4 plus 3 godine. Osnovno i besplatno ostaje samo osnovnoškolsko obrazovanje, srednje se više ne spominje. U fokusima ciljeva prvo bi trebalo biti učenje, a tek onda poučavanje jer su učenici ipak najvažniji.
Osim toga, definicije ciljeva obrazovanja bile su bolje definirane u nekim starijim zakonima.
Postavila je i pitanje što se događa s toliko razvikanim HNOS-om, kojeg ni u zakonu ni u standardima nema. Govorilo se da je to najvažniji projekt ministarstva i ministra, a ispalo je dobar trik odnosa s javnošću. Nema ni besplatnih udžbenika za srednje škole, očito je da se radilo o još jednom predizbornom obećanju.
Potreba za jednosmjenskim radom u školama je očita, pa bi ga trebalo definirati kao standard, a tek onda definirati obveze i izuzetke od ovog rješenja.
Ministar po ovom Zakonu donosi previše podzakonskih akata, to bi trebalo biti više definirano Zakonom. Što se tiče besplatnog prijevoza, nije jasno tko ga plaća. Smještaj u učeničke domove, ide na teret jedinica lokalne samouprave,a pred samo godinu dana utvrđeno je da ga plaća država.
Kad je u pitanju državna matura, tu su lekciju ministru najbolje održali srednjoškolci kad nije još 2004. g. slušao što su neki od zastupnika, kao dobri proroci prognozirali da će se desiti.
Dobrim je ocijenila rješenje da se ponovno uvodi odredba da o zapošljavanju u školama odlučuje školski odbor. Tako je bilo ranije dok HDZ nije te ovlasti dao ravnateljima, a sad se ispravlja ta greška koja nije trebala biti počinjena i na koju smo upozoravali.
Zaključila je da smo očekivali iskorak u smislu razvoja hrvatskog školstva kad je u pitanju stručno usavršavanje, no to se nije desilo. Nužno je da se ovdje anticipiraju europski programi cjeloživotnog učenja, uspostave standardi i sustav akreditacija.
SDP vidi sustav odgoja i obrazovanja kao temelj razvoja društva, no nažalost mi ovdje raspravljamo samo o parcijalnim rješenjima, a da još nijednom nismo sagledali cijeli sustav i započeli rad na njegovoj reformi. Zakon smatramo koncepcijski zastarjelim, te u ovakvom obliku nije prihvatljiv, a i koncepcijski je jako teško popravljiv – zaključila je Lugarić.
Gvozden Flego je Zakon ocijenio mehaničkom kompilacijom. Njime se dobivaju cjeline, koja je neodvojiva, a to je odgoj i obrazovanje od predškolskog odgoja do doktorskog studija. Vrvi nelogičnostima i kontradikcijama u pojmovima, ciljevima i procesima koji se njime pokušavaju definirati. Razvoj školskih ustanova i programa po ovom Zakonu je nemoguć, a uvodi se ponovo i centralizacija davanjem ovlasti ministru da određuje nastavne programe.
Mario Habek ustvrdio je da nadležni nemaju ni kratkoročnu ni dugoročnu viziju razvoja odgoja i obrazovanja. Opet nas Europa tjera na razvoj, a obrazovni sustav je ključan za razvoj društva, no ovako ga nećemo razviti. Ministar Primorac je nedavno optužio učitelje da su oni krivi za neslavan kraj njegovih tobožnjih reformi, a sad ih planira tjerati na polaganje raznih ispita koje će on propisati. Oni će morati svakih pet godina polagati neku vrstu državnih ispita, te umjesto da se tim ljudima pomogne da kvalitetno rade važan posao za nepravedno male plaće koje imaju, dodatno im se otežava posao. Možda se ministar jednom i pojavi u Saboru ako ocijeni da su ove teme dovoljno važne kako bi nam sam obrazložio ono što predlaže – zaključio je Habek.
Tatjana Šimac-Bonačić upozorila je da Zakon uređuje i sigurnost i zaštitu zdravlja u školama, no nadležnosti škola u ovom području su previše načelne. Škole moraju imati konkretne programe provođenja zaštite zdravlja, posebno usvajanje zdravih stilova života. Škola treba biti ta koja će poticati zdravo življenje i provedbu preventivne zaštite koju propisuje zdravstvo. (Petar Kurečić)
