Hrvatski sabor jutros je raspravio Prijedlog Zakona o koncesijama. Uime Kluba SDP-a govorio je potpredsjednik Kluba Slavko Linić. Ocijenio je da je prijedlogom Zakona jasno definirano tko daje koncesiju, člankom 3. prijedloga Zakona. Člankom 4. prijedloga Zakona trebalo bi se preciznije definirati status turističkog zemljišta, koje je zapravo građevinsko zemljište i vrlo je vrijedno, te se treba napokon ustvrditi da li vlasnici kampova i ostalih turističkih objekata koji su ih kupili, sada imaju pravo povoljno kupiti to zemljište ili ne. Klub SDP-a smara kako članku 9. , koji se odnosi na tajnost podataka, nije mjesto u ovom zakonskom tekstu. Svi naši napori da će ovakav tekst Zakona, te postupci koji će se po njemu odvijati, neće dati rezultata, ako ostavimo članak 9. u prijedlogu Zakona. Mnogo bolje rješenje je napraviti izuzetke nego ovako propisati tajnost ugovora o koncesijama.
Trebalo bi korigirati i vrijednost dodatnih javnih radova koji mogu biti dodijeljeni koncesionaru tj. smanjiti granicu vrijednosti radova s 50 na 25 posto vrijednosti radova.
Što se tiče vremena stupanja ovog zakona na snagu, razumljivo je da treba vremena da se usklade propisi i izvrše pripreme kako bi Zakon mogao i stvarno funkcionirati. Predlagatelj bi trebao u drugom čitanju u tekstu obrazloženja navedu svi tekstovi zakona i podzakonskih akata koji se moraju uskladiti s ovim Zakonom, kako bi se znalo je li 1. travnja iduće godine realan ili preambiciozan rok, te napraviti plan dinamike usklađivanja zakonskih propisa i podzakonskih akata s novim Zakonom o koncesijama. Na kraju, ocijenio je prijedlog Zakona o koncesijama kvalitetnim tekstom, ali ga je potrebno doraditi na navedeni način kako bi stvarno ispunio svoju svrhu i zaživio u praksi.
Potpredsjednica Kluba Ingrid Antičević-Marinović upitala je zašto se nisu pravovremeno uskladile visine koncesijskih naknada za vađenje nafte i plina u Hrvatskoj i iz Jadranskog mora. Postavila je pitanje, da li uopće ima prave volje uspostaviti naplatu koncesijskih naknada, kad se svaki ugovor o koncesiji može proglasiti tajnom. INA primjerice domaćom naftom zadovoljava oko 25 posto hrvatskih potreba za naftom, no unatoč potpuno nerealno niskih koncesijskih naknada, gorivo nam prodaje po cijeni kao da je nafta kupljena po visokim cijenama na tržištu.
Potpredsjednik Kluba Nenad Stazić ustvrdio je da je iz prijedloga Zakona nužno izbaciti članak 9., koji omogućava tajnost podataka o koncesijama, jer omogućava manipulacije. Podsjetio je da se 60 posto mineralnih sirovina u Hrvatskoj iskorištava ilegalno.
INA ima koncesiju za vađenje nafte u Hrvatskoj, te ju eksploatacija nafte iz Hrvatske košta 30 dolara po barelu, a plaća koncesijsku naknadu od 2.6 dolara po barelu, što je sramotno niska cijena, koja nije mijenjana još iz razdoblja Jugoslavije. A hrvatskim građanima ju prodaje po sadašnjih 145 dolara po barelu, dakle razlika je najmanje 100 dolara po barelu. S obzirom da se u Hrvatskoj crpi 7 milijuna barela godišnje, to predstavlja 700 milijuna dolara koji završavaju ne znamo gdje. Naravno, državi je u interesu da gorivo bude što skuplje jer tako puni proračun na račun građana.
(Petar Kurečić)
