Sabor je raspravljao o prijedlogu Zakona o suzbijanju diskriminacije. U ime Kluba SDP-a govorila je Gordana Sobol.
Na početku je pozdravila donošenje Zakona i ocijenila ga dobrim zakonskim tekstom. Također, ocijenila je dobrim što će Ured pučkog pravobranitelja biti krovna institucija za nadgledanje provođenja ovog Zakona. Ono što nedostaje u uvodnim obrazloženjima u prijedlogu Zakona su konkretni podaci o diskriminaciji. Važnim je ocijenila identificiranje višestruke diskriminacije.
Ali ono što moramo znati je da ni dosad doneseni zakoni nisu štitili od diskriminacije, pa je veliko pitanje da li će ovakav krovni zakon štititi od diskriminacije i omogućavati da se pravo na jednake mogućnosti stvarno i ostvaruje. Donošenjem ovog zakona neće odmah biti više zaštite, ako se Zakon neće stvarno provoditi i paziti na njegovu provedbu, kao što je slučaj i sa dosadašnjim zakonima, koji adekvatno ne štite od diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Kazne propisane u Zakonu same po sebi neće doprinijeti da ne bude diskriminacije.
U Zakonu su unesene odredbe o edukaciji unutar državnih tijela kad je u pitanju diskriminacija i spominje se njena nužnost, pa slijedom toga postavljamo pitanje je li se nešto propustilo dosad, a imamo zakone koji trebaju također suzbijati diskriminaciju – upozorila je Sobol.
Također, ukazala je na nedostatnost sredstava koja se planiraju uložiti u edukaciju svih onih koji bi trebali paziti da ne bude diskriminacije i boriti se protiv nje.
Kad je u pitanju sudska praksa, postavlja se pitanje što je s diskriminacijom na temelju spola, vjere, nacije. Mi danas nemamo podataka o tome, mi nemamo sudsku praksu koja bi usmjeravala buduća postupanja. Postoje mišljenja da je to tako jer dosad nije bilo moguće podizati tužbe u ime žrtve kad je u pitanju diskriminacija. No, koliko je uopće pravda u Hrvatskoj dostižna? Diskriminacija je prisutna, pritužbi je sve više, a još uvijek je prisutna određena nemoć institucija koje bi trebale voditi borbu protiv diskriminacije. Najveća diskriminacija prisutna je na tržištu rada, posebno prema ženama, kad su u pitanju trudnoća, pa čak i sama pomisao na trudnoću, nejednake plaće za žene i muškarce, kao i zlostavljanje na radnom mjestu. No diskriminacija pogađa oba spola, a mi postavljamo pitanje jesu li neplaćeni prekovremeni sati, rad na određeno vrijeme u duljem periodu, kao i čekanje godinama na rješavanje radnih sporova također diskriminacija. Tisuće sporova koji se sada vode, u kojima se krije tko zna koliko tužbi zbog diskriminacije i povrede prava nažalost nam ostaju i dalje. Dok pravda ne postane brza i pravedna, borba protiv diskriminacije neće biti ni približno zadovoljavajuća, jer sudovi ovakvim načinom rada ne ohrabruju žrtve da podnose tužbe, nego upravo suprotno, oni ih obeshrabruju – zaključila je Sobol.
Mirjana Ferić-Vac pozdravila je donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije i ugradnju europske zakonodavne prakse u tekst Zakona. Pojedinci moraju biti moćni u odnosu na postupke države. Upozorila je da će slučajevi višestruke diskriminacije biti veliki izazov za sudstvo. Također, pozvala je da izvješća o provedbi zakona budu specifičnija, pa će i mjere koje se poduzimaju biti konkretnije.
Potpredsjednica Kluba zastupnika Ingrid Antičević-Marinović zadovoljavajućim je u Zakonu ocijenila samo njegov naslov. Zakon ne zabranjuje svaku diskriminaciju, a itekako bi trebao. Stoga Zakon neće pomoći, nego će čak i škoditi, uz sve one koji također diskrimiraju, a neki su doneseni i nedavno. Takvi zakoni su: Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (zabranjuje doniranje samo ženskih spolnih stanica), Zakon o državnim službenicima i namještenicima (teret dokazivanja korupcije je na onome koji je prijavljuje), Zakon o minimalnoj plaći (diskriminira radnike samo pojedinih grana industrije), Obiteljski zakon (žena mora biti na porodiljnom dopustu, muškarac ne mora).
Brankica Crljenko ustvrdila je da bi ovaj Zakon trebao imati snagu Ustavnog zakona i štititi građane od svih oblika diskriminacije. Dosad su se građani od diskriminacije štitili po šest zakona. No događali su se slučajevi diskriminacije po više osnova, a neki su ostajala nezamijećeni. Tek se sada definira višestruka diskriminacija, a i poticanje na diskriminaciju se određuje kao diskriminacija.
Bruno Kurelić upozorio je na socijalnu isključenost velikih skupina ljudi, koja također predstavlja diskriminaciju. U Karlovačkoj županiji je oko 10 posto socijalno isključenog stanovništva. Posebno je spomenuo primjere radnica u tekstilnoj industriji Duga Resa, kao i naravno velikog postotka nezaposlenih.
Potpredsjednik Kluba zastupnika Nenad Stazić upozorio je na brojne nelogičnosti u Zakonu, kao recimo izbacivanje rodne klasifikacije, koju predlaže Klub HDZ-a. Zakonom se općenito ne sprečava diskriminacija većine nad manjinom. Podsjetio je i na diskriminaciju nacionalnih manjina pri izboru u važna tijela vlasti, poput primjerice Ustavnog suda. Jedan od paradoksa u prijedlogu Zakona je da je za spolno uznemiravanje predviđena kazna, ali za „obično“ uznemiravanje nije! Iznio je i primjer osobe s invaliditetom kojoj u Ministarstvu zdravstva nisu htjeli osigurati uvjete za radno mjesto.
