Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu izmjena i dopuna (rebalansu) Državnog proračuna za 2010. g. O rebalansu proračuna u ime Kluba SDP-a govorio je predsjednik Zoran Milanović, čiji su govor zastupnici HDZ-a desetak puta prekidali dobacivanjem iz klupa.

Govor predsjednika Milanovića o rebalansu proračuna donosimo u cijelosti:

Volio bih da je ovaj uvod u raspravu o rebalansu proračuna ipak bio više usredotočen na ono što će biti 2011., 2012., 2013., a ne na ono što je netko navodno negdje izjavio, što su novine napisale, televizija objavila, što je netko nekoga ogovarao itd. ali imamo to što imamo.Dakle, ključni problem Hrvatske države i hrvatskih javnih financija je vrlo jednostavan. Zadnji proračun 2003. je bio 77 milijardi kuna. Ovaj proračun na rashodnoj strani se kreće oko 120 milijardi kuna. To je rast od 50%. To će znati izračunati svatko, pa i oni koji se ne bave matematikom. U međuvremenu, hrvatsko gospodarstvo je imalo nekoliko godina rasta i ima zadnje dvije godine pada. Dakle, imamo s jedne strane bujanje javnih rashoda, s druge strane puno manji rast gospodarstva, a zadnje dvije godine i pad.

Svakome tko je ikada vodio domaćinstvo, podizao bilo kakav kredit, kupovao stan, automobil, bilo što, knjige, jasno je da je takav nerazmjer na duže vrijeme neodrživ. I to je prostor u kojem mi živimo i to je od prostora financija u Hrvatskoj postao i prostor svijesti. I ljudi se navikavaju da je tako nešto moguće, normalno, održivo i da to na kraju krajeva neće nitko platiti. 

I onda dođe kriza koja pogodi sve države svijeta i Europe i onda se počne govoriti o bolnim rezovima. I slušamo zadnjih godinu dana intenzivno predsjednicu Vlade kako govori o potrebi hrabrosti, bolnih rezova, o tome da treba reći gdje i što kako neki to vole reći skresati, rezati, grube, nepotrebne riječi. I mi čekamo da se nešto dogodi.

Ne, nismo predlagali da se smanje plaće i mirovine, kao što to nije predlagao nitko iz HDZ-a niti iz vaših koalicijskih partnera. To su neki drugi puštali balone. Ali to zaista nitko nije predlagao. Bilo je rečeno da su plaće i mirovine nešto što bi trebala biti zadnja crta obrane. Ali nitko nikada nije rekao da će ukoliko se plaće i mirovine smanje to isto vratiti natrag. Međutim, to je u krajnjoj liniji i nevažno, ali čisto istine radi. I kada se citira bilo bi dobro da se malo ozbiljnije citira. Onaj tko je završio osnovnu školu zna da tu vrijede nekakva pravila. Možda ne kao za znanstvene radove, ali da ima malo reda. Dakle, nemojmo jedni drugima podmetati i nabacivati. Ja iz onoga što ću ovdje reći stojim. Predsjednica Vlade je u više navrata, demantirajte me, izjavila potrebu reformi i rezova. Naravno teško je reći što i kada. Inače je to vrlo teško i inače je za to potrebno dosta političke i ljudske hrabrosti. Nije lako. I ne kažem da bi ikome bilo lako. 

I što onda imamo? Imamo proračun donesen u prosincu 2009. godine za ovu 2010. godinu, koji predviđa praktički rast rashoda proračuna. U godini gospodarskog pada, u godini prave depresije. Taj isti proračun donesen u prosincu 2009. godine, dakle godinu dana unutar najveće krize zadnjih 70 godina, ne predviđa zajedno sa sobom i plan gospodarskog oporavka. Tog plana nema. Pa ako ga već nema na papiru, valjda ga ima u glavi. Ali nema ga na papiru. Ali znate zašto je to bitno? Bitno je da bude na papiru istovremeno kada se donosi i proračun za 2010. godinu, jer to su valjda organski povezani procesi. Jedno bez drugoga ne ide.

I onda dolazi travanj 2010. godine i Vlada izlazi sa programom gospodarskog oporavka, kao da je to nešto što se financira i usklađuje iz dobitaka na Lutriji. Kao da to nije nešto što je povezano organski sa proračunom, koji je slika i prilika, ne Doriana Graya, nego hrvatske ekonomije. I onda se donese taj plan gospodarskog oporavka, ali se ne ide u rebalans. Nema rebalansa, kao da su to dva odvojena svijeta. I onda se rebalans odgađa do kraja 8. mjeseca. 

Slažem se sa uvaženim kolegom Lesarom koji je postavio pitanje, ustvari zašto ova sjednica danas? Pa to je trebalo po nama biti u 4. mjesecom. Ali ako nije bila, onda ovaj trošak od 200, 300. Koliko? 150 tisuća kuna, 210 tisuća kuna, kolega je Međimurac i jako je odgovoran za svaku kunu, pa to dobro zna, je tako činit će se nekome kap u moru. Međutim, to smo mogli zaista odraditi i 15. rujna na redovnoj sjednici prema Ustavu, ali nismo. Dakle očito, ne znam možda griješim, netko želi možda poslati poruku vrijedni smo i puno radimo.

Provodimo program gospodarskog oporavka. To je taj dokument koji je potpuno neusklađen sa tekućim proračunom, donesen u travnju 2010. godine. A da nije usklađen najbolje govori što su donošeni odvojeno. Novac, dakle ovo je program, ovo košta i ako se ovo želi ozbiljno provoditi onda se s time usklađuje i svaka državna kuna, ali vama to očito nije jasno ili vam je jasno ali se ponašate kao da vam nije jasno.

Pa tu stoji u tom programu gospodarskog oporavka kao jedan od najvažnijih ciljeva, 1) fiskalna konsolidacija i 2) postupno smanjenje udjela i rashoda i prihoda opće države u BDP-u za 3 postotna boda. Pa kaže u točki 3. aktivnosti iz travnja ove godine, izrada plana smanjenja državnih rashoda.

Ne znam jeste li izradili taj plan smanjenja državnih rashoda, ne znam jeste li na Vladi donijeli onu kvačicu ispunjeno. Vidim na portalima da jeste, ali Boga mi državni proračun je u ovom rebalansu smanjen za 900 milijuna kuna ili možda povećan za 900 milijuna kuna. Dakle, državni proračun je povećan za 900 milijuna kuna, a ovdje piše izrada plana smanjenja državnih rashoda, cilj fiskalna konsolidacija. Postupno smanjenje udjela i rashoda i prihoda opće države u BDP-u za 3 postotna boda. Pa kako to mislite postići, kako to mislite postići ako ste već na prvom koraku učinili totalno suprotno.

Kažete, ovaj proračun odnosno ovi rashodi proračuna na zaokruženih 120 milijardi kuna su osnova odnosno plafon za sljedeće godine, dakle za 2011. godinu. To znači da 2011. godine planirate u prihodima skupiti 120 milijardi kuna? A sad smo, to je praksa gospodine porezniče, a sad smo u minusu od koliko milijardi kuna. Pa ljudi moji, iz kojih, iz kojih prihoda se to namjerava postići? Pa ako će ove godine ukupan deficit biti preko 15 milijardi kuna zajedno sa jamstvima za brodogradnju, pa iz kojih prihoda se to namjerava? 

Kada biste manje dobacivali, a ja vama nisam dobacio nijednom, onda bih ja bio pristojniji, ali za razliku od vas sam pristojan, nisam nepristojan. Prema tome, nemojte dobacivati. Nitko vam nije dobacivao i nije vas vrijeđao dok ste govorili. I zato kada govorimo o bolnim rezovima onda vas molim nemojte uopće spominjati tu riječ, nemojte spominjat reforme, nemojte spominjati prilagodbe, nemojte ih nigdje zapisivati jer ovi dokazi ovdje govore da to ne radite. Radite upravo suprotno.

E sada, kada bi ti rashodi i kada bi ti povećani troškovi išli u cilju fiskalne konsolidacije, išli u cilju gospodarskog rasta barem u ovoj godini koju sve države čije ste deficite naveli ove godine imaju, dakle sve one imaju nekakav gospodarski rast i sve imaju vrlo jasnu zacrtanu projekciju pada proračunskog deficita u ovoj godini i manje-više su ih sve ostvarili prema stanju javnih financija Europske unije službeni dokument Europske komisije.

Dakle, ljudi nešto rade i nije im lako i za to neki dobivaju aplauze na otvorenoj sceni, neki dobivaju kritike, ali ljudi rade svoj posao. Htio bih se vratiti na početak nečega što sam rekao, što nisam izmislio niti sam smislio nego sam samo pročitao. Hrvatska država, otkada je HDZ ponovno na vlasti, raste jednom stopom, gospodarstvo joj raste jednom stopom, a javni rashodi joj rastu drugom stopom. Ta stopa rasta rashoda, dakle javne potrošnje je puno veća od stopa rasta gospodarstva. Drugim riječima, zarađujemo nešto a trošimo puno više. I ta matematika je ispravna, ona je jednostavna, ona je bolna kao i svaki kućni budžet, mada ne kažem da je voditi kućni budžet i državni budžet ili proračun ista stvar. Za ovo drugo je potrebno i više znanja i više iskustva i više hrabrosti i više odgovornosti, ali na kraju račune treba platiti.

U ovoj godini vi se očito ponovno planirate zadužiti, na američkom tržištu plasirat hrvatske obveznice po stopi koja je visoka. Ona je realno visoka, viša je nego što joj plaćaju one druge države o čijim deficitima ste nam govorili. Naša stopa je nepovoljnija. Jeste li nam tokom ove rasprave u kojoj ste puno više govorili o tome tko je što napisao, tko je koga gdje prozvao ili tko će koga prozvati, jeste li nam rekli kako namjeravate popuniti deficit za sljedeću godinu 2011. jer u toj godini ćemo očito imati velik deficit. Pa nećete nam valjda reći da će u ovakvim uvjetima gospodarske stagnacije, a to je činjenica, prihodi proračuna rasti. To je ozbiljan problem, prihodna strana. Oni ne mogu rast, oni mogu eventualno stagnirati.

Ako ove godine, gospodine ministre i predsjednice, gospođo predsjednice, ako ove godine hrvatsko gospodarstvo padne odnosno doživi negativnu stopu rasta od 1% ili 2%? Prognoze se kreću između 1 i 2%, kako ćete tu razliku, taj nedostatak koji se očituje na svim prihodnim stavkama, kompenzirat sljedeće godine nego zaduženjem. Nema tih novaca.

Zapitajmo se još jednu stvar. Ovdje sam govorio prije nekoliko mjeseci pa me kritizirala predsjednica Vlade da podcjenjujem naše turističke radnike, kada sam rekao da nam je Bog dao obalu i sunce. Bog je dao obalu i sunce, mi smo je naselili, stvorili svoju državu i ljudi rade. Kako tko, ali ljudi rade. Ali zamislimo da nema tog prihoda od turizma i da on ne postoji u hrvatskoj platnoj bilanci. Zamislimo da ga nema. A to je pitanje koje si moramo stalno postavljati, stalno si moramo postavljati pitanja tko smo, koliko vrijedimo i koliko smo otporni. Jer znate zašto to kažem? To kažem zato što druge zemlje to nemaju, one se moraju osloniti na neke druge resurse, recimo kao Međimurci na rad i od zemlje, jer nemaju turizma. Nešto im je teže, a Hrvatska ni sa tim blagom ne uspijeva u ovoj godini ostvarit gospodarski rast. I zato kažem, zamislimo se nad samim sobom, da nemamo taj blaženi resurs koji imamo što bi bilo. Dakle, bez tog resursa to samo pokazuje koliko je Hrvatska nažalost ovisna o jednom resursu, a ni taj nije dovoljan da bismo rasli po stopi po kojoj će ove godine rasti. Poljska već dvije godine, Češka, svi osim Srbije i Bosne. To su naši susjedi, imamo s njima dobre odnose, možemo ih graditi, ulažemo tamo, ulagat ćemo još više. Ali objektivno kolegice i kolege, to nije europska i svjetska prva liga. Ono što želimo za Hrvatsku je da bude ne 28 na svjetskoj tablici, gdje objektivno i pripada tablici kvalitete življenja, nego da bude 15, a za to nije dovoljan samo turizam. Za to je dovoljna odgovornost, težak rad, fiskalna odgovornost, štedljivost i potrošnja tamo gdje je trošiti pametno. 

I zato za kraj, ovo više nije pitanje znanja. Vama je savršeno jasno što treba učiniti, ali to ne želite učiniti. Ja vas neću optužiti niti za manjak hrabrosti. Naprosto iz nekog razloga, vašeg razloga to ne želite učiniti. Bitka za hrvatsku snagu, samostalnost u financijskom smislu, otpornost će se među hrvatskim biračima voditi oko toga u koga će imati povjerenja da će učiniti nužne stvari. Nemojte govoriti o bolnim rezovima ako ih ni u snu ne možete zamisliti i skupiti hrabrosti da ih provedete – zaključio je Milanović.