Sabor je u objedinjenoj raspravi raspravljao o paketu zdravstvenih zakona: Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, Zakonu o lječništvu, Zakonu o sestrinstvu, Zakonu o ljekarništvu, te Zakonu o stomatološkoj djelatnosti. Ovim zakonima hrvatsko zakonodavstvo se usklađuje s Direktivama Europske komisije, te se uvodi slobodno kretanje zdravstvenih radnika, te usklađuju stručne kvalifikacije i strukovno obrazovanje u zdravstvu i uvodi nova organizacija u medicinu rada. No, izmjene ovih zakona nimalo neće riješiti brojne i goleme probleme hrvatskog zdravstvenog sustava.

Mirando Mrsić je izrazio stajališta Kluba SDP-a kad je u pitanju cjelokupan zdravstveni sustav, a posebno katastrofalno stanje u kojem se nalazi i odgađanje zdravstvene reforme koje se proteže unedogled.

Zdravstveni sustav reguliran je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ustvrdio je da bi volio govoriti o reformi u zdravstvu, međutim, te reforme zdravstva u Hrvatskoj nema. Zdravstveni sustav izbjegava kolaps samo zbog razumijevanja pacijenata i velikim trudom zdravstvenih radnika, te je sve dalje od stanja u kakvom bi trebao biti. Zdravstvena zaštita zajamčena je Ustavom, članak 58., a sustav je sve dalje od toga da to može jamčiti. Sustav je dobar za ministre i zaposlene, ali nije dobar za društvo i za novac koji u njega odlazi. Sustav je vrlo skup, a u Hrvatskoj živimo četiri do šest godina manje nego stanovnici Europske unije, i mnogo nekvalitetnije.

Sada, umjesto da se napokon radi reforma zdravstvenog sustava, otvara se tržišna utakmica u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, što znači da siromašni neće imati pristup kvalitetnom zdravstvenom osiguranju. Ako HDZ ovako odluči reformirati zdravstvo, bogati će se liječiti metodama suvremene medicine, ali siromašni to neće moći. SDP će se ovakvoj tržišnoj reformi zdravstva oštro suprotstaviti. Sreća u nesreći da prije nego se zdravstvo isporuči u privatne ruke, morat će se financijski konsolidirati, a to sada nikako nije izgledno.

Ukupne nepodmirene obveze HZZO-a su 4.3 milijarde kuna, a 1.5 milijarde kuna su obveze koje se stalno povećavaju. HZZO je potrošio devet posto novca više nego lani, čak 9.8 milijardi kuna. Zašto je tomu tako? Zato jer sustav funkcionira sam i bez kontrole. Rastu troškovi za lijekove, za naknade. Za bolovanja je potrošeno 1.3 milijarde kuna. Troškovi za primarnu zdravstvenu zaštitu rastu, a broj usluga im pada. Rastu i troškovi za bolničku zaštitu. Dug ljekarnama dulji od 120 dana je čak 240 milijuna kuna! Do kraja godine će, ako se nastavi ovim tempom, vjerojatno biti izdano oko 40 milijuna recepata, što je definitivno prevelika brojka, pa se vidi da sustav nema kontrole. Očito da liječnici primarne zdravstvene zaštite pisanjem recepata miču pacijente što dalje od sebe, zbog sustava glavarina.

Posebna priča je Hrvatski zavod za zaštitu na radu, koji ima preko 100 zaposlenih administrativnih djelatnika, koji ne znaju što bi radili i očito je osnovan da bi zadovoljila neka forma. Ugovorima s kolegama djelatnicima specijalistima, otvoreno je i ovdje posebno poglavlje, jer su ljudi koji nikad nisu radili kurativni dio medicine rada, to morali raditi, pa su radnici s ozljedama išli od jednog do drugog doktora. No, pošto je medicina rada od 1995. g. na dalje od strane HDZ-ove administracije zatrta i ne postoji, pitamo se gdje će ljudi dobivati nužnu zaštitu, kad i ovo malo doktora medicine rada odu u mirovinu.

Vidi se da se reforma očito neće provesti, osim ako nas na to natjeraju iz Europske unije. Ministar je više puta najavljivao reformu, ali nije se desilo ništa. Trebalo bi uključiti mlade ljude u reformu zdravstvenog sustava, koji postoje i ako skupimo 40-ak takvih ljudi, koji neće biti iz jedne stranke, nego stručnjaci, moguće je napraviti reformu. HDZ pokušava na sve načine vrbovati te mlade stručnjaku da postanu njihovi članovi i onda provode reformu, ali to im ne uspijeva. A ako reforma napokon ne bude provedena, ne možemo očekivati pozitivne pomake nego daljnju krizu sustava, zaključio je.

Tatjana Šimac-Bonačić govorila je više o problematici koja se uređuje dopunama Zakona o stomatološkoj djelatnosti, koja je specifičan dio zdravstvene djelatnosti i sustava. Stomatolozi su se našli u teškom položaju, posebno oni koji imaju ugovore s HZZO-om, kao ugovorni zdravstveni djelatnici. Naime, za ugovor s HZZO-om, trebaju imati čak 880 pacijenata, a onda u roku od godinu dana moraju doći do čak 1 100 pacijenata. Od HZZO-a za izvršene usluge pacijentima dobivaju novac koji nije dostatan ni za plaće zapolsenih. Broj specijalista na broj stanovnika je također problem, posebice zato jer specijalisti stomatolozi nisu jednako raspoređeni u cijeloj Hrvatskoj, te taj broj moramo gledati ne samo prema broju stanovnika, nego i prema geografskoj raspoređenosti. Naime, nije jednaka udaljenost od pacijenata do specijalista naprimjer u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, pogotovo na otocima, i recimo u Zagrebu. Upozorila je i na zanemarivanje preventive, čime se povećavaju troškovi sustava. Primjerice, zdravlje zubi kod djece je mnogo lošije nego što je bilo prije 15 godina.

Zaključila je da Klub SDP-a ipak podržava paket zakona, ali želimo upozoriti i na problematiku koja postoji u zdravstvu i nadamo se da ćemo raditi što je više moguće zajedno na korist svih naših građana kako bi zdavastveni sustav bio što bolji i pružao što veći stupanj zdravstvene zaštite.

Nenad Stazić ustvrdio je zdravstveni sustav pred kolapsom, dugovi se povećavaju, a posebice oni koji su nepodmireni više od godinu dana. Plaće djelatnika u zdravstvu su daleko ispod onoga kakve bi trebale biti, a ovi zakoni otvaraju i mogućnost da u Hrvatsku dolaze raditi inozemni liječnici, koji će naravno biti iz siromašnijih država, dok će naši stručnjaci odlaziti raditi u bogatije države, jer bi ovdje imali plaću koja potcjenjuje njihovu stručnost i trud. Svu tragičnost zdravstvenog sustava, koji ovisi o bahatosti ministra i njegovim igrama, vidi se u činjenici da je pred osam mjeseci, prilikom donošenja Proračuna, odbijeno povećanje sredstava za skupe lijekove. U tom razdoblju, ljudi su umirali, jer nisu mogli dobiti lijekove, a onda se pojavio ministar kao Bog, koji odlučuje tko će živjeti a tko ne i mladoj Zadranki velikodušno omogućio lijekove. Tražio je državnog tajnika da podastre imena ljudi koji su umrli u tom razdoblju jer nisu dobili lijekove, kako bi se objavila skupna osmrtnica za te ljude. Ukazao je da je u sustavu očito prisutno primanje i davanje mita, pa su neki liječnici i uhićeni zbog primanja mita. Sve ovo pokazuje da nije napravljen takav sustav koji bi eliminirao nužnost davanja mita liječnicima.

Rajko Ostojić podsjetio je da su dugovi u zdravstvu 3.4 milijarde kuna, s trendom povećanja. Ministar je smanjio limite bolnicama, tvrdeći da će se tako uštediti novac, a za jednak iznos smanjenja tih limita, neprestano se povećavaju dugovi veledrogerijama. Bez obzira na to, naše medicinske sestre i liječnici su na visokom mjestu u svijetu po svojoj stručnosti i kvaliteti. Neprekidno odgađanje reforme zdravstva u režiji HDZ-a, uzrokovalo je da zadnjih pet godina možemo nazvati mandatom koji su „pojeli skakavci“. Iznio je podatak da 45 minuta rada u zdravstvu, za obavljanje nekog pregleda, vrijedi 22 kune neto, što je ispod prihvatljive razine. Ukazao je i na primjer Poljske, čiji liječnici vikendom odlaze raditi u Irsku, da bi mogli dostojnije živjeti, jer su slabo plaćeni, a to bi se moglo desiti i nama. Poljske medicinske sestre, ne mogu raditi u EU, jer na vrijeme nisu poduzeti koraci kako bi ih se obrazovalo i osposobilo za to, a i to bi se moglo desiti u Hrvatskoj, nadajmo se da se neće desiti ali je moguće. Hrvatska će uvoziti liječnike, te će zdravstvo od najboljeg izvoznog hrvatskog branda 20. stoljeća, postati uvozna djelatnost. Osim toga, žalosno je da u državi koja ima toliko broj oboljelih branitelja od PTSP-a, Centar za mentalno zdravlje ne funkcionira. Lijekovi za liječenje depresije i anksioznosti su po potrošnji odmah iza antibiotika, što pokazuje da je depresija jedna od najraširenijih bolesti u Hrvatskoj.

Bruno Kurelić se osvrnuo na to da Hrvatska ima mnogo manje liječnika po broju stanovnika od država Europske unije, a o skandinavskim državama da ni ne govorimo. Zvanje doktora medicine postalo je iznimno nepopularno, te se danas za jedno mjesto na studiju medicine natječu 2.2 kandidata i kvote nisu popunjene, a pred 20-ak godina natjecalo se sedam kandidata. Već sada nam nedostaje 1200 liječnika, a počeli smo ih već uvoziti iz BiH. I hrvatsko sestrinstvo po broju obrazovanog kadra itekako zaostaje. Plaće zdravstvenih djelatnika su daleko ispod onih kolike bi trebale biti.

Biljana Borzan upozorila je da su plaće naših liječnika, ali i svih zdravstvenih djelatnika daleko ispod onih razine na kakvoj bi trebale biti, te je primjetan nedostatak kadrova u sustavu. Naš zdravstveni sustav sve teže odgovara na potrebe, a o tome govori i podatak da se prošle godine preko 800 hrvatskih građana liječilo u inozemstvu, ali to su oni malobrojni bogati koji to mogu i platiti.

Dragutin Bodakoš, govoreći o izmjenama Zakona o ljekarništvu, upozorio na moguće probleme koji mogu nastati ako će djelatnost ljekarnika obavljati stranci, što se izmjenana Zakona omogućuje, koji neće dovoljno poznavati hrvatski jezik i kakve opasnosti mogu proizaći iz toga, ako ne znaju dovoljno hrvatski jezik da znaju pacijentu dati ispravan lijek i upute za korištenje tog lijeka.

Arsen Bauk je naglasio problem zdravstvene zaštite na otocima, što ne smije ni stranačko pitanje, niti pitanje razine na kojoj će se problematika rješavati, jer otoci su smješteni u više županija. Ne postoje domovi zdravlja na otocima i to je problem koji se mora riješiti.