Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Nakon što je Ustavni sud ustvrdio da je državni referendum o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji proveden u skladu s Ustavom, Vlada je Saboru poslala ovaj Prijedlog zakona. U ime Vlade Republike Hrvatske o Prijedlogu je govorio predsjednik Vlade Zoran Milanović, čije izlaganje donosimo u cijelosti.

U ovom svečanom, ali i radnom trenutku, postavljam si ono vječno pitanje što je cilj, a što je sredstvo u životu i u politici? Je li Hrvatska država cilj ili sredstvo? Je li demokracija cilj ili sredstvo za postizanje kvalitetnijeg i sigurnijeg života? Je li Europska unija cilj ili sredstvo da budemo jači kao država i je li država sama po sebi cilj ili sredstvo? To su pitanja koja si baveći se politikom svaki dan postavljate.

S obzirom da je život kratak i da se u političkom i biološkom životu pojedinca ne može dogoditi previše stvari sve ove stvari su i cilj i sredstvo. Pa je tako država i cilj i sredstvo. Cilj jedne generacije ili više generacija ljudi koji žive na istom prostoru i koji se osjećaju kao nacija, ali i sredstvo da bi bili sigurniji, samosvjesniji, bogatiji, otporniji.

Demokracija za našu generaciju je cilj. Jer odrasli smo, odrastali i živjeli jedan cijeli niz godina bez demokracije. Ali je ona i sredstvo da bismo imali bogatiju, uspješniju, otporniju i jaču državu.

I na kraju što je Europska unija? Odlučili smo na referendumu da Hrvatska postane članica EU. Je li EU cilj ili sredstvo? Puno puta sam i za ovom govornicom i ne samo ja i mnogi od vas iz svih stranaka naglašavali da je EU sredstvo za postizanje kvalitetnijeg života, više razine sigurnosti, naprosto više razine na skali indeksa sreće ljudi. I kad tako gledate EU je zaista sredstvo. Ali je što se tiče naše generacije i cilj. Tih ciljeva će biti još, ali ovo je jedan od onih važnih ciljeva u životu koji je opet putovanje, a ne cilj.

Oprostite mi što sam si dao malo slobode na početku da mudrujem o ovim stvarima, ali to su pitanja koja sam si zadnjih 20 godina što kao diplomat, što kao političar stalno postavljao. Kamo idemo, postavljam si ih i danas, i što će biti kada tamo kamo idemo stignemo? Tamo gdje jesmo na kraju, sad smo tu na pragu EU. Što nam je činiti? Kako ja to vidim, kako vjerujem da Vlada treba funkcionirati, kako vjerujem, čvrsto vjerujem da mi kao Sabor, ali i šire kao društvo, kao zajednica moramo funkcionirati?

Ima nas malo, mala smo zemlja. U razgovoru, kontaktima već godinama, a naročito u zadnje vrijeme sa kolegama državnicima shvatite koliko je svačiji fokus njegov fokus ili njezin fokus. Koliko ste često izvan tog fokusa. Koliko veliki s punim pravom i s punim razumijevanjem ne razmišljaju o malima naprosto zato jer imaju drukčiju perspektivu, drukčije gledaju na stvari. Svjesni toga moramo se specijalizirati i usredotočiti na ono što je za nas važno. Nemamo ljudi da bismo se bavili svime, nemamo novaca da bismo sve to platili moramo prepoznati što je za nas važno, koji su instrumenti EU da bismo postigli svoje ciljeve.

I sad se opet vraćamo na instrumente i na ciljeve. Sljedećih godina EU će ipak biti prvenstveno instrument da bismo postigli svoje ciljeve. Ciljevi su stabilna i sigurna država, stabilan proračun, suvereno i kvalitetno upravljanje vlastitim resursima, viša razina zaposlenosti, sigurniji poslovi, kvalitetniji poslovi za hrvatske ljude.

Gledajući EU ponovno vidimo da nije panaceja. Zadnjih nekoliko godina ova ozbiljna teška kriza je tu svijest širom kontinenta samo podigla. Nešto što se nekada, odnosno prije 4 do 5 godina činilo kao manje-više monolitan blok država koje ravnomjerno sa sličnim stopama rasta, sličnom tehnologijom harmoniziranim pravnim sustavima napreduju prema sve većem bogatstvu i sigurnosti se u zadnje tri godine pokazalo kao zabluda, nisu svi isti. Što ne znači da oni kojima lošije ide jesu lošiji kao niti da oni koji su uspješniji jesu savršeni, ali uspjeh ima svoje razloge i obrazloženja kao što i neuspjeh ima svoje razloge i obrazloženja, ima svoju dublju priču.

Vjerujem da Hrvatska može da je potpuno sposobna iskoristiti Europsku uniju, iskoristiti na pozitivan način, ne zlorabiti kao instrument stvaranja jače, kvalitetnije i uspješnije države u kojoj će ljudima biti bolje, u kojoj će ljudi biti samosvjesni, sigurni, naprosto dobro se osjećati. Taj indeks sreće o kojem slušamo već godinama je ustvari jedna vrlo opipljiva kategorija, indeks sreće u ovom trenutku nije visok, odnosno nepovoljan je, indeks sreće u nekim državama je visok, u nekim strahovito nizak, mislim da je jako važno bez onoga što se zadnjih godina događalo u Europi izvučemo poruku, nisu svi isti, neki upravljaju na vrlo suveren način, promišljen način, ako hoćete iskalkuliran način, pravedan način, a neki naprosto nikako da shvate te stvari. Dovoljno smo vidjeli, dovoljno smo proučavali, izgovora više nemamo.

Nema nas puno, još jednom naglašavam i moramo jako pametno i promišljeno procijeniti u što ulažemo sredstva i što nam je bitno, ne možemo govoriti o svemu, ne možemo znati sve, ne možemo odlučivati o svemu, s tom realnošću susretnete se već na prvim sastancima u europskoj uniji, da postoje granice, da postoje limiti. Onaj tko je svjestan svojih limita taj će nešto postići, onaj koji ih nije svjestan, tko mislim da je neograničen taj će vječno lutati i nikada se neće pronaći. Nakon 20 godina vrijeme je da zaokružimo državu, ovo je taj trenutak postigli smo i cilj, dobili smo jedno važno sredstvo, dalje je na nama – zaključio je predsjednik Vlade Zoran Milanović.