SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu aktivno zastupa prava potrošača pa je usvojen njezin prijedlog o uvođenju obavezne oznake zemlje proizvodnje, a sudjelovala je i u izradi Izvješća o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu trgovine hranom.

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta usvojio je prijedlog hrvatske europarlamnetarke Biljane Borzan o uvođenju obavezne oznake zemlje proizvodnje. U svoju Rezoluciju o strategiji jedinstvenog tržišta Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača je na prijedlog naše europaralmentarke Biljane Borzan uvrstio oznake o zemlji proizvodnje kao nužan uvjet za zaštitu potrošača i borbu protiv krivotvorenja.

“Istraživanja su pokazala kako potrošači nisu zadovoljni postojećim tzv. “made in” oznakama. Naime, te oznake su najčešće na dobrovoljnoj bazi. Primjerice, kada kupite proizvod iz Njemačke koji je deklariran kako njemački proizvod, podrazumijevate da su svi ili bar vitalni dijelovi iz Njemačke. Međutim, vrlo često je on samo sastavljen tamo, a dijelovi su iz azijskih zemalja”, objašnjava Borzan.

Upravo zato je jako velik otpor europskih država koje imaju razvijenu industriju koje se protive jasnim kriterijima što ta oznaka mora podrazumijevati.

“Jedna od zemalja koje se najviše opiru oznaci je Njemačka. Naime, oni se nalaze u jednoj konfliktnoj situaciji. Nedavno je Savezni sud zabranio oznaku “proizvedeno u Njemačkoj” na ambalaži kondoma koji su se našli na tržištu jer je proizvod samo konačno obrađen i upakiran u Njemačkoj, ali su osnovne sastavnice iz azijskih zemalja. S druge strane, smatraju da bi ova oznaka učinila veliku štetu njihovoj autoindustriji, jer su auti koji imaju sastavne dijelove iz drugih zemalja sada slobodno deklarirani kao njemački proizvod”, objašnjava Borzan.

Nasuprot tome, zemlje poput Francuske i Italije su od te oznake sebi već stvorile brand u svijetu, posebice u tekstilnoj i keramičkoj industriji. Susreću se s konstantnim krivotvorenjem njihove oznake i troše velike količine sredstava na pravnu borbu. Borzan smatra da bi od takve oznake profitirali i hrvatski proizvođači koji bi lakše mogli stvoriti prepoznatljiv brand.

“Oznake europske zemlje proizvodnje podrazumijevanju određene proizvodne, ekološke i sigurnosne standarde. Potrošači su zbunjeni i obmanjivani postojećim sustavom. Zato mi je drago da je i ovaj problem našao svoje mjesto u Strategiji za jedinstveno tržište EU”, kaže Borzan.

Borzan protiv prijevara u lancu opskrbe hranom

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta izglasao je jutros Izvješće o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu trgovine hranom. Usvojen su i prijedlozi hrvatske zastupnice u tom odboru Biljane Borzan.

Lanac opskrbe hranom je ključan sektor za svakodnevni život potrošača te za gospodarstvo u cjelini. Taj sektor zapošljava više od 47 milijuna osoba unutar EU te čini 7 posto BDP-a EU. Zbog porasta prekogranične trgovine hranom, posebno unutar EU, zastupnici Europskog parlamenta su izglasali zahtjev za dodatnim pravilima za kontrolu trgovine hranom.

“EU je do sada imala mjere koje su uglavnom bile na dobrovoljnoj bazi i koje su se pokazale nedovoljnima. Čak 95 posto dionika u lancu opskrbe hranom je bilo žrtvom nepoštenih trgovačkih praksi. Upravo zbog kvarljivosti prehrambenih proizvoda, otkupljivači robe vrlo često manipuliraju ugovorima koje imaju s dobavljačima. Primarne proizvođače se stavlja pred izbor “ili pusti da ti proizvod trune ili ga prodaj za sitnicu”, objašnjava Biljana Borzan.

U Velikoj Britaniji je istraga pokazala kako se u 50 poto slučajeva u lancu nabave namirnica stvara veliki neopravdani rizik za dobavljača koji mu može stvoriti neočekivane dodatne troškove. Nepoštenim trgovačkim praksama se smatraju manjkavi ili nepostojeći ugovori između dobavljača i trgovaca, retroaktivne promjene tih ugovora, nepošten raskid ugovora te neopravdan prijenos rizika.

Zastupnici su ocijenili da takve prakse onemogućavaju, prije svega male i srednje poduzetnike, da ulažu u inovacije, proširenje i nove proizvode. Borzan se referirala i na Zelenu knjigu Europske komisije koja tvrdi kako nepoštene trgovačke prakse utječu na konačnu cijenu proizvoda. U prosjeku cijene za isti proizvod među članicama EU variraju za oko 34 posto.

“Prosječno kućanstvo na hranu troši 14 posto budžeta. Činjenica da je primjerice mineralna voda u Irskoj skuplja od one u Velikoj Britaniji za 130 posto je uzrokovana dijelom i posebnim cjenovnim listama za irsko tržište. Događa se da veliki tržišni igrači posjeduju veliki dio logistike u lancu trgovine hrane, i nemaju interesa spuštati cijene čak i ako je cijena primarnog proizvoda pala. Zato se konačni potrošači stalno žale kako otkupne cijene padaju, ali cijena proizvoda za njih ostaje ista”, kaže Borzan.