16. Kako djelovati prema globalnim migracijama?
Republika Hrvatska se 2015. godine susrela s ozbiljnim migracijskim izazovom. Ljudi koji su napustili svoje države podrijetla tražeći spas od ratova i njihovih posljedica su u velikom migracijskom valu imali za odredište zemlje Europske unije, ali samo one u kojima mogu ostvariti uvjete za zaposlenje i egzistenciju. Od rujna 2015. do veljače 2016. godine kroz Republiku Hrvatsku je prošlo više od 650 tisuća ljudi. Zajednički europski sustav azila nije predviđen za masovni priljev tražitelja međunarodne zaštite.
Hrvatsku je tada bila u riziku da postane hotspot, no tadašnja Vlada predvođena SDP-om to nije dopustila, a istovremeno je osigurala humani pristup svakoj izbjeglici. Kroz organizirani transport proveli smo izbjeglice do schengenske granice čime je spriječeno da Republika Hrvatska uistinu i postane hotspot. Pri tome su ispoštovane sve međunarodne konvencije za tražitelje međunarodne zaštite, a građani RH nisu osjetili posljedice izbjegličke krize.
Danas nam treba biti cilj reforma zajedničkog europskog sustava azila kako bi se pronašla zadovoljavajuća, učinkovita i trajna rješenja na aktualne migracijske izazove. Migracijski pritisak postoji i danas, a države članice EU nisu riješile pitanje zajedničke europske migracijske politike pa to ponovno dovodi Republiku Hrvatsku u rizik da bude tretirana kao zemlja prvog ulaska. To podrazumijeva da bi, unatoč tome što nemamo kapacitete, bili izloženi teretu s kojim se Hrvatska ne može nositi.
Europa je suočena s izostankom solidarnosti i politikom prebacivanja odgovornosti, a time što još uvijek nije uspostavljena zajednička migracijska politika, teret zadržavanja migranata bi upravo, prije svega, bio na zemljama koje čine vanjsku granicu EU. Umjesto učinkovitog sustava azila jačaju krijumčarske mreže unutar i izvan EU, a izostankom solidarnosti o ravnomjernom rasporedu osoba koje trebaju međunarodnu pomoć narušavaju se osnovni stupovi na kojima je utemeljena EU.
Današnja hrvatska Vlada provodi politiku čuvara vanjske granice dajući prednost efikasnosti odvraćanja i izaziva sumnju u nezakonito postupanje prema tražiteljima međunarodne zaštite. RH, umjesto da poštuje međunarodne konvencije i zakone koji osiguravaju da se samo kroz zakonom propisani postupak nekome može odbiti međunarodna pomoć, postaje primjer nepoštivanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Odbijanjem donošenja migracijske politike koja je postojala do 2018. godine, sadašnja Vlada RH ne želi osigurati mehanizme za upravljanje migracijskim procesima na integriran, siguran i koordiniran način. Sve se to odvija pod krinkom ostvarenja primarnog nacionalnog interesa, a to je pristupanje RH schengenskom prostoru.
Proces pristupanja Schengenu, koji je započeo sredinom 2015. godine ne ide tempom koji bi ovakav nacionalni prioritet zasluživao. Vlada je netransparentna kad su u pitanju informacije o tome jesmo li ostvarili tehničke preduvjete da postanemo punopravna članica schengenskog prostora. Unatoč stalnim najavama, RH još uvijek nije prošla tehničku evaluaciju. Nakon uspješne tehničke evaluacije slijedi dugotrajni postupak prihvaćanja od strane nacionalnih parlamenata zemalja članica Schengena tako da izjave o skorom pristupanju schengenskom prostoru nisu ni točne ni realne, a samo potkrepljuju sumnje da RH sluganskim izvršenjem zahtjeva dijela članica EU pokušava bez obzira na međunarodne konvencije i obvezu poštivanja ljudskih prava postići ulazak u Schengen. Pristupanje Schengenu je nacionalni interes, ali ne može biti opravdanje za kršenje zakona i međunarodnih konvencija. RH mora aktivno sudjelovati u formiranju zajedničkog stava EU oko održivog europskog sustava prihvata migranata kako bi se izbjeglo nekoordinirano postupanje pojedinih članica. Migrantski izazov nije prestao, a EU se već godinama ne može dogovoriti oko zajedničkog pristupa. Problem još uvijek nije riješen, a Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije, ne preuzima aktivnu ulogu, iako nam je to u interesu. Moramo početi inzistirati na usvajanju učinkovite zajedničke migracijske politike.